DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 10 <-- 10 --> PDF |
PROPADANJE ŠUMA U HRVATSKOJ U uvodu smo napomenuli da se propadanje šuma u Hrvatskoj odnosi pretežno na jelu i hrast lužnjak dok je popis šuma u 1987. godini pokazao i značajna oštećenja ostalih vrsta drveća. U prilogu dajemo tablice i histograme rezultata utvrđivanja oštećenja šuma u SR Hrvatskoj i to razlučeno na četinjače i listače te razlučeno po glavnim vrstama šumskog drveća. U grafikonu dajemo istovremeno i postotke oštećenja četinjača i listača za Jugoslaviju (S i s o j e v i ć, 1988). Vidimo da su četinjače u SR Hrvatskoj oštećene 55,5%, a stupnjevi oštećenja 2—4 iznose čak 22,8%. Kod listača je stanje povoljnije gdje stupnjevi oštećenja 2—4 iznose 6%. Iz tablice i grafikona oštećenosti pojedinih vrsta drveća vidimo da je jela jako oštećena. Njeno sveukupno oštećenje iznosi 72,2%. Na stupnjeve oštećenja 2—4 otpada 38,5´Vo, a 3 i 4 čak 11.5*/«. Velika oštećenja ustanovljena su kod hrasta lužnjaka i kitnjaka, pitomog kestena i poljskog jasena, a nisu za potcjeniti oštećenja obične bukve od 19,4" „ koja sudjeluje u šumskom fondu Hrvatske s 40%. Posebno nas zabrinjava značajno oštećenje jelovih i lužnjakovih stabala jer su to glavne ekološke i gospodarske vrste drveća naših šuma. Oštećenja jele značajna su u Dinaridima Hrvatske i to naročito u šumama Gorskog kotara dok je propadanje šuma hrasta lužnjaka vrlo naglašeno u šumama Odranskog polja pokraj Zagreba te u Sunjskom polju pokraj Siska. PRETPOSTAVKE UZROKA PROPADANJA ŠUMSKOG DRVEĆA Prije kojih 200 godina započelo se kod nas s organiziranim korištenjem šuma. U 17. stoljeću pokrivena je Hrvatska prirodnim šumama prašumske strukture koje su vrlo stabilne. Tadašnje šume korištene su vrlo malo, većinom uz ljudska naselja za lov i pašu. Dalje od naselja prostor je pokriven prašumama koje se razvijaju bez čovjekova utjecaja i predstavljaju ekološko uporište toga prostora. U području krša u prostoru nekadašnjih civilizacija (Grčka, Rim) dio šuma je tisuću i više godina degradiran pod utjecajem ekstenzivne poljoprivrede i to posebno stočarstva (kozarstvo). Najviše degradiranih šuma je u mediteranskom i submediteranskom pojasu uz Jadransko more te u visoravnima kontinentalnog krša (Lika, Kordun). Poslije organizirane sječe šuma u 18. stoljeću slijedi njihova obnova i promjena u sastavu vrsta drveća u odnosu na nekadašnje prašume. Šumarstvo je težilo osnivanju čistih jelovih i smrekovih sastojina u pojasu šume bukve i jele u Dinaridima (Abieti-Fagetum illyricum) te osnivanju čistih sastojina hrasta lužnjaka u nizinskim šumama Posavine i Podravine. Razlog ovome postupku je težnja za povećanjem vrijednosti šumskih sastojina davanjem prednosti vrednijim vrstama drveća. Ovakav zapadnoevropski šumarski trend ubrzo je napušten u Hrvatskoj (P e t r a č i ć, Ani ć i dr.) što, dakako, nije moglo izmijeniti nepovoljnu strukturu dijela naših šuma. Šu |