DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1989 str. 63 <-- 63 --> PDF |
Cvjeta u travnju ili svibnju. Na osnovi opažanja proljetnih fenofaza na suplutnjaku iz Novoga Vinodolskog, ustanovili smo da se opadanje lišća s gornjih dijelova krošnje, razvijanje resa i rastenje izbojaka odigrava oko 1. svibnja. Nakon 8—10 dana izbojci su dugi oko 7—10 cm. Listovi tada imaju duljinu 1—3,5 cm i širinu 0,5—2 cm, a rese su duge 2—3 cm (si. 2). Plodovi (žirovi) suplutnjaka dozrijevaju u jesen slijedeće godine. RASPROSTRANJENOST Prema Jovanović u (1967:383), suplutnjak — Q. pseudosuber Santi rasprostranjen je u zapadnim oblastima Sredozemlja. Nalazi se u Africi, Pirinejskom i Apeninskom poluotoku. Kriissman n ga navodi (1958:517) i za Albaniju. Prema Horvat u (1954, 1 : 2), neki autori spominju da dolazi i u Dalmaciji. Hir e (1904:153) i Ani ć (1946:506) navode ovaj takson za Istru. Ross i bilježi (1930, 17:77) suplutnjak na kamenitim ošumljenim mjestima između Opatije i Veprinca. Picciol i izvještava (1923: 127) da u Italiji suplutnjak raste na poluotoku i otocima od primorske zone do 1.000 m n.v. Prema Beg u i no tu (1931, IX : 819), u Siciliji sa zimzelenim vrstama hrastova raste i cer koji s njima a naročito s plutnjakom stvara mnogobrojne hibride. G i p e r b orejsk i et Markovi ć ističu (1952:122) da se u Italiji suplutnjak nalazi u mješovitim sastojinama cera i plutnjaka uslijed čega je križanje olakšano. Vjerojatno je iz ovih šuma suplutnjak prenesen pomoću žira i u druge predjele. Horva t donosi (1954, 1 : 2) navode Hempela i Fioria prema kojima suplutnjaka nema od prirode u Dalmaciji. Od poluzimzelenih hrastova Lovri ć bilježi (1981, 3—4:128) za Istru i Opatiju suvar (oplutnik, jadranski hrast). Prema tome, nije potvrđeno da je suplutnjak zastupljen u autohtonoj flori Dalmacije i istarskog poluotoka. Uzgaja se s rijetkim primjercima u parkovima našeg Primorja, pa tako i u Novom Vinodolskom. Prema karti Bertović a (1963, 2), na području Vinodolskog primorja raširene su submediteranske šume i šikare hrasta medunca s bijelim grabom — Carpinetum orientalis adriaticum Horv. et. al. i razni tipovi kamenjara i submediteranskih travnjaka, sveza Chrysopogono — Satureion, Scorzoneriani villosae i dr. EKOLOŠKI UVJETI a) Klimatski faktori. — S obzirom da Novi Vinodolski nema meteorološku stanicu, donosimo klimatske podatke koje iznose M a k s i ć (1963, 2 : 22, 23) iJurdanaet Novak (1967, 1 : 744) za obližnju Crikvenicu. U periodu od 1925—1940. i 1950—1961. srednja godišnja temperatura Crikvenice iznosila je 14,3 °C; u proljeće 12,7 °C, ljeti 22,8 °C, u jesen 15,0 °C, zimi 6,4 °C. Srednja godišnja amplituda bila je 18,2 °C. Zabilježeno je prosječno 25,3 dana s mrazovima i srednji broj sati sijanja sunca u godini 2.135. Srednja godišnja relativna vlaga iznosila je 67"(l, oblačnost 5,6, a godišnji hod količina oborina 1.354 mm. U Vinodolskom primorju, naročito u Crikvenici i Selcu, dani s jakim, odnosno olujnim vjetrovima su mnogo rjeđi |