DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-5/1989 str. 107     <-- 107 -->        PDF

Jean-Michel Pinet


L´ECONOMIE E LA CHASSE


avec collaboration de Marie-Genevieve
Lavant et Paul Mćlen.


Comite national d´information chasse-naturc
— Laboratorie d´ecologie et de la
faune sauvage de l´lnstitut national agronomique,
Paris, 1987, pp. 93. (format
A5)


Ekonomika lova (Naslov knjige, koju
je izdao Nacionalni komitet informacija


o lovu i prirodi — Laboratorij ekologije
i divljači Nacionalnog agronomskog instituta,
Pariz 1987.)
Francuska ima 1800 000 lovaca. Na 1
lovca otpada 26 ha korisne poljoprivredne
površine i šuma. Daje se pregled tih
pokazatelja za 12 zemalja Evropske zajednice.


Zatim se detaljno prikazuje kako se
odvijala nacionalna anketa o lovu u
Francuskoj. Anketni list sadržavao je 117
pitanja, razaslao se u 36 000 primjeraka
(2:i/o populacije lovaca) 90 oblasnim federacijama,
odaziv 15 od njih iznosio je
iznad 20%, 7 od njih nije se odazvao, 81
od njih je sudjelovalo u anketi, a pojedinačni
lovci su odgovorili 11,6%. Ipak se
postigla prilična geografska reprezentativnost.


Kontroliravši rezultate tako obimne
ankete s dva pouzdana podatka, odlučilo
se sastaviti »reprezentativni uzorak«
i na njemu temeljiti zaključke studije. Takav
uzorak postigao se eliminirajući dio
odgovora u anketi koji su davali previsoke
podatke, ali je dao dovoljno točne
podatke za dva pouzdana podatka,
koji su izabrani pri tom postupku.


Autor najprije analitički obrađuje lovce,
utvrdivši:



da je 90,2% oblasnih, a 9,8a/o nacionalnih,
te koliko postotaka ima dozvolu
za visoku divljač, vodenu divljač,
opću;

da 80Vo živi u općinama s manje od
5 000 stanovnika (40% svih Francuza),
dok samo 10:,/o u općinama s više od


20 000 stanovnika (40% svih Francu


za);



da je lov u Francuskoj djelatnost ruralna,
jer je udaljenost od lovišta to
manja što je naselje malobrojnije stanovništvom;

da socio-profesionalne kategorije lovaca
su ovako raspoređene:
radnici 20,6% (Francuska ima ukupno
radnika 35,3´Vo)
poljoprivrednici 18,8% (Francuska ima
ukupno samo 5,3°/o)
namještenika 14,3% (Francuska ima
ukupno samo 9,9:,/srednjih kadrova 13,0% (Francuska i-
ma ukupno 13,6,;Vo)
trgovaca 9,8% (Francuska ima ukupno
7,OVo); i zanatlija umirovljenika i-
ma 15,8%, visokih kadrova 7,2´Vo, prema
tome, 68%> pripada kategorijama
s umjerenim prihodima;

doba prve lovne dozvole iznosi prosječno
22 god., i to:
7Vo pri starosti 16 god.
1% pri starosti 60 god.
23Vo pri starosti 17 god.
70% prije starosti od 24 god.;

evolucija broja novih lovaca u toku
vremena prikazana je grafikonom
1941—1985. i pokazuje tendenciju rasta;
— broj godišnjih dozvola za lov u toku
života lovaca prosječno 22,6 tj.:
20Vo s više od 10 dozvola,
30% s 11—20 dozvola,
50:)/o s više od 20 dozvola
pojedini maksimumi: do 50 dozvola;
zaključak: lov je djelatnost razonode
kojoj se dugo ostaje vjeran;

starost lovca iznosi najčešće 30—40
god., prosjek 43,7 god., maksimum 86
god. (s 66 dozvola);
zaključak: lov se dugo obavlja pri znatnoj
starosti:
201




ŠUMARSKI LIST 3-5/1989 str. 108     <-- 108 -->        PDF

— žene-lovci:
samo 1,5% lovaca, no taj
udio raste te ih je bilo 1986. do 6,27o
(pretežno iz velikih gradova); one su
superiorne muškarcima u kvaliteti:
kulturnom nivou, višem obrazovanju
i boljim rezultatima na lovačkim ispitima
(obaveznim od 1976.)-
Zatim autor obrađuje praksu lova:
broj izlazaka u lov minimum 10—15 izlazaka
godišnje, a maksimum više od 100
izlazaka godišnje, dajući indeks prema
brojnosti naselja stanovništvom,
godinama starosti lovaca (najviše do
25 god. i više od 65 god. (umirovljenici),
socio-profesionalnim kategorijama
lovaca (maksimum pri poljoprivrednicima
te umirovljenicima). Utvrđuje
»pritisak lova« kao umnožak ´indeksa izlazaka´,
broja lovaca kroz površina lovljenja;
taj iznosi 4,45 za veliku nizinu
centralne Francuske i 3,75 za provincije
istoka, centra i juga Francuske.


Dalje u glavnom dijelu knjige, autor
analitički obrađuje troškove j zaposlenje
koje uzrokuje lov (izravno i neizravno).
Pritom istražuje brojne zanimljive detalje
ali i dolazi do sumarnih podataka koje
iskazuje u rekapitulaciji troškova i broja
zaposlenih (v. tabelu).


Ako se usporedi, zaključuje se:



trošak po lovcu 6 500 franaka godišnje
a trošak po stanovniku Francuske
za zdravstvo 6 250 franaka/godišnje,

ukupni trošak 11739 mil. franaka/godišnje
; broj zaposlenih 27 460 u vezi
s lovom, a 10,8 mil. franaka/godišnje
i broj zaposlenih 23 500 u iskorišćivanju
šuma i pilanarstvu.
Po prvi puta u Evropskoj zajednici,
ocjenjuje se dobrovoljni rad lovaca u
Francuskoj: na bazi sjednica lovačkih
društava 12,1, raznih akcija 4,9 uređivanja
7,7 brojenja divljači 4,8 dana godišnje —
ukupno 6 000 000 »izlazaka«, od čega 73"/n
na teren, tj. 22,5 mil. sati i 13 800 sati (uređivača
s punim radnim vremenom«. Taj


202


dobrovoljni rad nije uvršten u navedenu
»rekapitulaciju« (tablicu). Na temelju navedene
analize na 1 lovca-uređivača otpada
3 500 ha korisne poljoprivredne površine i
površine šuma, a na 1 agenta tehničkog
i administrativnog sektora lova 21 000 ha
navedene površine. Novčana procjena tog
dobrovoljnog rada nije data, navodeći da
je važnost tog vremena razonode veća


od financijskih troškova.


U »epilogu« autor daje kratak resume
i navodi što treba u budućnosti osigurati:



sintetički pokazatelj aktivnosti lova i
njegovo praćenje,

»demografiju« lovaca da bi se predvideo
njihov ekonomski utjecaj,

primjenu pokazatelja upravljanja teritorijalna
koji će omogućiti uređivačima
lova da utvrde generalne zadatke
i ostvare odnosne rezultate.
Lov je aktivnost gdje se miješa fizički
angažman, pasija, ovladavanje sobom,
znanstvena spoznaja, dobrovoljni
rad, a ima budućnost ekološku i edukativnu
u odnosu prema prirodi; ona predstavlja
personalnu disciplinu života.


Na str. 8, te 90—92. autor daje određene
ekonomske podatke i rezultate za
12 zemalja Evropske zajednice — o ekonomici
lova, a na str. 93. bibliografiju s


15 izvora.
Iz navedenog se vidi da autor u obradi
nije obuhvatio uzgoj i zaštitu te korištenje
divljači (već samo lov), pa ni prihode
lovstva i lovnog gospodarenja, a to
znači ni strukturu ukupnog prihoda lovstva,
ni financijski rezultat, ni investicije
u lovstvo, ni štete koje divljač nanosi
poljoprivredi (ratarstvu, peradarstvu,
ostalom stočarstvu i dr.) šumarstvu i poljoprivredi.
Nije obuhvatio ni preradu divljači,
ni trgovinu divljači (pijačnu, unutrašnju,
vanjsku — (eksport i import).
Nije obuhvatio transport (krupne) divljači
do hladnjače te aktiviranje javnog
transporta ulovljenom divljači. Konačno,




ŠUMARSKI LIST 3-5/1989 str. 109     <-- 109 -->        PDF

REKAPITULACIJA TROŠKOVA I BROJA ZAPOSLENIH


Po Ukupno


Broj


Sektori
lovcu u mil. %


zaposlenih


fr./god. fr.


1.
Sektor
usklađivanja
sa zakonskom
propisima 358 646 5,5 3,400
2.
Sektor prava
na lov 960 1700 14,7 5 500
3.
Sektor opreme 1 120 2 017 17,2 7 960
od čega:
puške 313 563
čaurc 247 445
karabine 67 120
kugle 19 34
održavanje 225 406
specijalna oprema 38 68
odjeća i obuća 215 387
Sektor lovne
kinologije 2 430 4 374 37,4 8 250
od čega:
prehrana 1740 3 132
uzgoj 265 477
nabavke 425 765


5.
Sektor usluga 1518 2 727 23,4 Neproci j enj eno
od čega:
transport do
lovišta i natrag 970 1740
specijalna
vozila 117 210
hotelijerstvo 46 82
druženje 377 680
lovni turizam u
inozemstvo 15
6.
Sektor
informiranja 110,5 199 1,7
od čega:
specijalne lovne
revije 44,5 80 200
knjige o lovstvu 14 2.S 50
suveniri o lovu 48
87
800


pripadnost


specijalnim


lovačkim


udruženjima
7,2 Neprocij enj eno


Sektor jova na


konjima
70 0,6 1300


1—7. UKUPNO 6 500 11739
27 460


Primjedbe:
Sektor 1. obuhvaća: lovački ispit, dobijanje jedne ili više godišnjih dozvola za
lov, osiguranje. Financijska sredstva idu u korist osoblja lovne organizacije, osiguranja,
države, općina, poljoprivrednika (za štete nanijete od krupne divljači).
Sektor 2. obuhvaća: finalna sredstva za lovačko društvo, jednu akciju, jednu lokaciju,
napojnice i darove. Ona idu u korist uzgajivača divljači, lovočuvara, vlasnika
zemljišta, privatnih lovačkh društava.
I drugi sektori su u knjizi analogno detaljizirani.