DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1989 str. 97 <-- 97 --> PDF |
BORISLAV KOVAĆIĆ, dipl. inž. šum. U devedesetoj godini života u Zagrebu 29. kolovoza 1988. umro je najstariji šumar u Hrvatskoj Borislav Kovačić. U devedesetoj godini i najstariji, jer je rođen 20. prosinca 1898. godine u Križevcima, gdje je njegov otac bio poštanski činovnik. U rodnom gradu proveo je i prve dane svoga djetinstva i svršio osnovnu školu. Iako je tada u Križevcima postojalo Gospodarsko učilište u rangu više škole, nije bilo srednje škole te školovanje nastavlja u bjelovarskoj gimnaziji. Gimnaziju polazi u Bjelovaru, gdje je bio njegov ujak Slavoljub (Eduard) Slapničar, već onda ugledan šumarski stručnjak i upravitelj (direktor) Gospodarskog ureda Đurđevačke imovne općine. Kada mu je otac bio premješten u Zagreb nastavlja srednju školu na tadašnjoj II. realnoj gimnaziji u Zagrebu na kojoj i maturira 1917. godine. Za životni poziv odabire šumarsko zvanje i upisuje se na, tada još, Šumarsku akademiju u Zagrebu, koja se samo formalno razlikovala od fakulteta. Kada je 1919. godine osnovan Gospodarsko-šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu akademci nastavljaju studij na fakultetu i Kovačić ga završava 1921. godine kao druga generacija apsolvenata Fakulteta. U toj generaciji, uz ostale, bili su i Mijo Korošec, Mihajlo Mujdrica, Zvonimir Pere, Ivan Smilaj te Nikola Cvejić, koji je međutim šumu kao operni pjevač zamijenio pozornicom (umro je 1987. u 91. godini života). B. Kovačić počeo je s radom u Direkciji (državnih) šuma u Vinkovcima početkom 1922. godine a nakon položenog stručnog ispita (ispita za samostalno vođenje šumskog gospodarstva) 1923. godine u Zagrebu, postavljen je za upravitelja (šefa) Šumske uprave u Mrkoplju. Dakle, iz nizinskih i hrastovih šuma dolazi u područje šuma jele, smreke i bukve u Visokom kršu. Vjerojatno Šumska uprava u Mrkoplju nije bila privlačna ni s financijske ni s političke strane tako da Kovačić u njoj ostaje do 1940. godine. Tada je, kako piše u svojim autobiografskim bilješkama, nekim šovinističkim i pilanarskim krugovima smetao i premješten je najprije u Šumariju Ogulinske imovne općine u Krivom putu, a zatim u Brinju. U Brinju ostaje do potkraj 1941. godine, kada je premješten u Ravnateljstvo šuma u Ogulinu, gdje ostaje, kao najstariji službenik uz stručnu referadu i kao zamjenik direktora. Po oslobođenju postavljen je za šumarskog stručnog referenta u Okružnom narodnooslobodilačkom odboru za Gorski kotar u Delnicama. Osnivanjem ZEMŠUMPOH- a (Zemaljskog šumskog poduzeća Hrvatske) 1945. godine i njegove Podružnice u Delnicama postavljen je za zamjenika upravitelja Podružnice. Podružnica u Delnicama djelovala je kratko vrijeme, jer je njezine poslove za Gorski kotar preuzela Podružnica ZEMŠUMPOH 95 |