DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1989 str. 96 <-- 96 --> PDF |
stva i drvne industrije, kojem SIZ-u, kako je već rečeno, Dereta bio tajnik. Za svoj rad B. Dereta dobio je 1976. godine, prigodom proslave 130-godišnjice osnivanja Hrvatsko-slavonskog društva, zlatnu medalju i povelju a prigodom odlaska u mirovinu 1978. godine Orden za narod sa srebrnim zrakama. O društvenom radu, posebno u njegovoj Mjesnoj zajednici »Poljane«, na posljednjem oproštaju govorio je iz te MZ Pajo Sošić, koji je naglasio i njegovu, i inače poznatu, privrženost i brigu za svoju obitelj. Oskar Piškorić. dipl. inž. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1989 str. 97 <-- 97 --> PDF |
BORISLAV KOVAĆIĆ, dipl. inž. šum. U devedesetoj godini života u Zagrebu 29. kolovoza 1988. umro je najstariji šumar u Hrvatskoj Borislav Kovačić. U devedesetoj godini i najstariji, jer je rođen 20. prosinca 1898. godine u Križevcima, gdje je njegov otac bio poštanski činovnik. U rodnom gradu proveo je i prve dane svoga djetinstva i svršio osnovnu školu. Iako je tada u Križevcima postojalo Gospodarsko učilište u rangu više škole, nije bilo srednje škole te školovanje nastavlja u bjelovarskoj gimnaziji. Gimnaziju polazi u Bjelovaru, gdje je bio njegov ujak Slavoljub (Eduard) Slapničar, već onda ugledan šumarski stručnjak i upravitelj (direktor) Gospodarskog ureda Đurđevačke imovne općine. Kada mu je otac bio premješten u Zagreb nastavlja srednju školu na tadašnjoj II. realnoj gimnaziji u Zagrebu na kojoj i maturira 1917. godine. Za životni poziv odabire šumarsko zvanje i upisuje se na, tada još, Šumarsku akademiju u Zagrebu, koja se samo formalno razlikovala od fakulteta. Kada je 1919. godine osnovan Gospodarsko-šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu akademci nastavljaju studij na fakultetu i Kovačić ga završava 1921. godine kao druga generacija apsolvenata Fakulteta. U toj generaciji, uz ostale, bili su i Mijo Korošec, Mihajlo Mujdrica, Zvonimir Pere, Ivan Smilaj te Nikola Cvejić, koji je međutim šumu kao operni pjevač zamijenio pozornicom (umro je 1987. u 91. godini života). B. Kovačić počeo je s radom u Direkciji (državnih) šuma u Vinkovcima početkom 1922. godine a nakon položenog stručnog ispita (ispita za samostalno vođenje šumskog gospodarstva) 1923. godine u Zagrebu, postavljen je za upravitelja (šefa) Šumske uprave u Mrkoplju. Dakle, iz nizinskih i hrastovih šuma dolazi u područje šuma jele, smreke i bukve u Visokom kršu. Vjerojatno Šumska uprava u Mrkoplju nije bila privlačna ni s financijske ni s političke strane tako da Kovačić u njoj ostaje do 1940. godine. Tada je, kako piše u svojim autobiografskim bilješkama, nekim šovinističkim i pilanarskim krugovima smetao i premješten je najprije u Šumariju Ogulinske imovne općine u Krivom putu, a zatim u Brinju. U Brinju ostaje do potkraj 1941. godine, kada je premješten u Ravnateljstvo šuma u Ogulinu, gdje ostaje, kao najstariji službenik uz stručnu referadu i kao zamjenik direktora. Po oslobođenju postavljen je za šumarskog stručnog referenta u Okružnom narodnooslobodilačkom odboru za Gorski kotar u Delnicama. Osnivanjem ZEMŠUMPOH- a (Zemaljskog šumskog poduzeća Hrvatske) 1945. godine i njegove Podružnice u Delnicama postavljen je za zamjenika upravitelja Podružnice. Podružnica u Delnicama djelovala je kratko vrijeme, jer je njezine poslove za Gorski kotar preuzela Podružnica ZEMŠUMPOH 95 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1989 str. 98 <-- 98 --> PDF |
-a na Sušaku pa i Kovačić u svojstvu stručnog referenta prelazi u Sušak. Rasformiranjem ZEMŠUMPOH-a prelazi u Šumsko gospodarstvo Hrvatsko primorje kao građevinski referent, a 1. lipnja 1954. godine nastupa dužnost šumarskog inspektora Republičkog šumarskog inspektora na Sušaku, gdje ostaje do 31. prosinca 1955. godine odnosno do ukidanja tog inspektorata. S radom nastavlja u Poslovnom udruženju šumsko-privrednih organizacija Poljoprivredno-šumarske komore Hrvatske u svojstvu šumarskog savjetnika za oblast zaštite šuma. Ujedno je sekretar Stručnog odbora za zaštitu šuma do umirovljenja 30. travnja 1963. godine u aktivnoj službi a zatim do 30. lipnja 1970. godine kao umirovljenik. Istovremeno bio je i tajnik Republičke komisije za zaštitu šuma te član Savezne komisije za zaštitu šuma. Povremeno je rukovodio i Komisijom za brzorastuće vrste. Iz ljudskog i stručnog života Borislava Kovačića treba istaknuti, da je u Šumariji Mrkopalj počeo s iskorištavanjem šuma u vlastitoj režiji što se, kako je već naprijed rečeno, nije svidjelo nekim malopilanarima. Za vrijeme rata stručni rad bio je ograničen, ali je, kako piše u navedenim autobiografskim bilješkama, »podizao duh rodoljubivog osoblja kao i proganjanih obitelji (pa i Srba), te koliko mi je bilo moguće i materijalno pomagao «. Priznanje njegovom radu je i imenovanje za republičkog šumarskog inspektora te, konačno, zadržavanja na mjestu tajnika Stručnog odbora za zaštitu šuma i sedam godina nakon umirovljenja. U to vrijeme posebno je bilo aktualno suzbijanje šumskih štetnika aviozamagljivanjima. Borislav Kovačić dakle uspješno je vršio svoju životnu zadaću šumarskog stručnjaka i čovjeka pa je u oproštajnom govoru na posljednjem ispraćaju 31. kolovoza kojeg je održao O. Piškorić u ime Saveza DITŠDIH i Šumarskog društva Zagreb, odnosno kolega i nekadašnjih suradnika, naglašeno, da će ostati u trajnoj svjetloj uspomeni! Oskar Piškorić. dipl. inž. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1989 str. 99 <-- 99 --> PDF |
UPUTE SURADNICIMA ŠUMARSKOG LISTA Šumarski list objavljuje izvorne stručne i znanstvene članke iz područja šumarstva, drvne industrije, zaštite prirode i lovstva, prikaze stručnih predavanja i društvenih zbivanja (savjetovanja, kongresa, proslava i dr.) te prikaze domaće i strane stručne literature i časopisa. Objavljuje nadalje, sve ono što se odnosi na stručna zbivanja u nas i u svijetu, podatke i crtice iz prošlosti šumarstva i drvne industrije te napise o radu Saveza i društava. Radovi i članci koje pišu stručnjaci iz privrede imaju prednost. Doktorske i magistarske radnje objavljujemo samo ako su pisane u sažetom obliku, te zajedno s prilozima, mogu zauzeti najviše 10 stranica Šumarskog lista. Posebno pozivam o stručnjake iz prakse da pišu i iznose svoja iskustva, kako uspješnih tako i neuspješnih stručnih zahvata, jer to predstavlja neprocjenjivu vrijednost za našu struku. Veličina rukopisa ne bi trebala prelaziti 10 stranica Šumarskog lista, odnosno oko 15 stranica pisanih strojem s proredom. Ako rad ima priloge (fotografije, crteže, grafikone, tušem ili strojem pisane tabele) tada je potrebno za svaku stranicu priloga smanjiti rukopis za 1,5 stranicu. Radove pišite jasno i sažeto. Izbjegavajte opširne uvode, izlaganja i napomene. Rukopis treba biti napisan pisaćim strojem s proredom i to tako, da redovi budu s lijeve strane uvučeni za 3,5 cm od ruba papira. Uz svaki članak treba priložiti i sažetak i to za hrvatski tekst 1/2 stranice, a za strani jezik može biti i do 1 stranice. U koliko se za sažetak koristi zaključak članka treba ga posebno napisati. Sažeci se u pravilu prevode na engleski jezik. U koliko prijevod ne dostavi autor, prevodi ga Uredništvo. U sažetku na početku članka autor treba iznijeti problematiku i rezultate istraživanja te njihovu primjenu u praksi. Popis korišćene literature treba sastaviti abecednim redom na kraju članka i to: prezime i početno slovo imena autora, u zagradi godina objavljene knjige ili časopisa, naslov knjige ili časopisa (kod ovoga i br. stranice). Fotografije, crteži, grafikoni i si. moraju biti jasni i uredni, jer se samo takvi mogu kliširati. Foto grafije neka budu većeg formata (najmanje 10 x 15 cm), kontrastne i na papiru visokog sjaja. Kod tabela, grafikona, crteža treba voditi računa, da je najpovolj niji omjer stranica 1:1,5. Legendu treba po mogućnosti ucrtati u sam crtež. Origi nal može biti i većeg formata od tiskanog, a to je i bolje, jer sa smanjenjem postiže bolja reprodukcija. Crteži i si. moraju biti rađeni tušem, a tabele mogu i pisaćim strojem, ali s crnom i neistrošenom vrpcom. Papir: paus. nisaći i gusti pisaći. Rukopise dostavljati u dva primjerka od kojih jedan treba biti original. Tablic2, crteže, grafikone i si. ne stavljati u tekst nego priložiti samostalno. Drugi primjerak može biti i fotokopija. Autori koji žele posebne otiske — separate svojih članaka trebaju ih naručiti istodobno sa slanjem rukopisa. Separati se POSEBNO NAPLAĆUJU po stvarnoj tiskarskoj cijeni, a trošak separata se ne može odbiti od autorskog hono rara. Najmanje se može naručiti 30 separata. Objavljeni radovi se plaćaju stoga autor uz rukopis treba dostaviti broj i naziv svojega žiro računa kao i broj bankovnog računa Općine u kojoj autor stalno boravi na koji se uplaćuje porez od autorskih honorara. UREDNIŠTVO »ŠUMARSKOG LISTA« Zagreb, Trg Mažuranića 11 Telefon: 444-206 |