DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1989 str. 94 <-- 94 --> PDF |
IN MEMORIAM BOGDAN DERETA dipl. inž. šum. Životni put Bogdana Derete započeo je u selu Drljače (opčina Sisak), gdje mu je otac bio učitelj, 16 .srpnja 1909., a završio, nakon duge i teške bolesti, u Zagrebu 1. kolovoza 1988. godine. Srednju školu, realnu gimnaziju, polazio je i završio u Petrinji, a studij šumarstva na Gospodarsko-šumarskom fakultetu u Zagrebu 1937. godine. Prvotno je želio studirati strojarstvo i upisao se na tadašnji Tehnički fakultet u Zagrebu, ali nepovoljne materijalne prilike (bilo ih je desetoro brace i sestara) uvjetovale su, da je prešao na studij šumarstva. Naime, studij šumarstva bio je s jedne strane vezan uz manje troškove a s druge strane pružala se mogućnosst rada u vidu plaćenih ferijalnih praksi. Tako su materijalne prilike prisilile ne samo Deretu nego i druge kasnije šumare, da su s prvotno upisanog fakulteta (geodezije, filozofskog i dr.) prešli na šumarski. S radom započeo je 1937. godine u Direkciji (državnih) šuma u Zagrebu i do početka 1942. godine radio u taksaciji te u Građevinskom odsjeku. Osjećajući se nesigurnim u Zagrebu prelazi 1942. godi ne u Beograd, gdje nakon kraćeg nadničarenja posredstvom kasnijeg profesora dra Tome Bunuševca dobije namještenje u Ministarstvu narodne privrede u Beogradu, u kojem je bilo i šumarstvo, i radi u sektoru uređivanja bujica. Po oslobođenju Beograda imenovan je šefom Odsjeka za naučni rad Povjereništva poljoprivrede i šumarstva u Beogradu (od 15. XII. 1944), a od 18. XII. 1946. godine nalazi se u Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva na dužnosti inspektora kontrolne službe za šumarstvo i drvnu industriju FNR Jugoslavije. S ove dužnosti odlazi 8. svibnja 1947. godine u svojstvu savjetnika za šumarstvo u NR Albaniji, u Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva, gdje radi na organizaciji šumarske službe, na problematici eksploatacije iskorištavanja i uzgajanja šuma te na uređenju bujica. Već iste godine, 10. rujna, vraća se u Jugoslaviju i u Ministarstvu šumarstva FNRJ imenovan je za načelnika Odjela za uzgoj šuma. Na dužnosti načelnika ostaje do 26. svibnja 1950. godine, kada je premješten za direktora Šumskog gospodarstva »Viševica« na Rijeci, odakle već 15. XI. 1951. prelazi u Split za direktora Srednje šumarske škole za krš i od tada više ne radi neposredno u šumarskoj operativi. U Šumarskoj školi u Splitu Dereta radi kao direktor deset godina te početkom 1962. godine nastupa na dužnost u Institutu za šumarska istraživanja u Zagrebu. U Institutu radi u Sektoru za mehanizaciju da 1968. godine (16. listopada) pređe za iste poslove u Poslovno udruženje šumskoprivrednih organizacija Hrvatske u Zagrebu. Uz rukovođenje Komisijom za mehanizaciju, radi na ispitivanju strojeva, davanja mišljenja i savjeta iz područja mehanizacije u šumarstvu te održavanju seminara o zaštiti na radu na svim poslovima u šumarstvu te u drvnoj |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1989 str. 95 <-- 95 --> PDF |
industriji, ostvaruje, dakle, prvotnu namjeru da radi u strojarstvu. Iz Poslovnog udruženja početkom 1973. godine prelazi u Zajednicu za financiranje usmjerenog obrazovanja u šumarstvu i drvnoj industriji SRH koja se 1975. godine pretvara u Samoupravnu interesnu zajednicu (SIZ) odgoja i usmjerenog obrazovanja šumarstva i drvne industrije SRH u svojstvu tajnika ovih ustanova. Na toj dužnosti stiče i pravo na umirovljenje, te krajem 1978. godine i odlazi u mirovinu. Paralelno s redovnim dužnostima Dereta je sudjelovao u radu raznih komisija i odbora kao na dužnosti predsjednika Ispitne komisije za stjecanje visoke kvalifikacije, član Komisije za kadrove Poljoprivredno-šumarske komore Hrvatske, član Odbora Sekcije za obrazovanje u šumarstvu i drvnoj industriji Republičke zajednice za financiranje usmjerenog obrazovanja i dr. Bogdan Dereta je, kako vidimo, velik dio svoga rada uložio u stručno prosvjećivanje od kojeg mu je, kako reče, najbliži i najdraži onaj u Srednjoj šumarskoj školi u Splitu. Doista, bar ovdje neka bude zabilježeno, da je splitska Škola bila cijenjena. Kao primjer da navedem, kako je jedan učenik u jednoj Šumariji u Srbiji bio primljen na praksu odmah, čim je rekao, da je đak splitske škole; ili primjer apsolventa splitske škole, kojemu je Šumarija (Šumska sekcija Bogu tovac kod Kraljeva), tamo oko 1960. godine poslala nagradu od 20.000 dinara za uspješno izvedeno pošumljavanje s primjedbom da će u buduće primijeniti »njegovu« metodu sadnje, tj. s mulčiranjem, itd. Solidno znanje iz oblasti uzgajanja šuma, posebno pošumljavanja, omogućeno je i praktičkim radovima. Za pošumljavanja dobivali se terene Komande mornarice, a na te radove učenicima nije bilo mrsko ići, jer im je za vrijeme tih radova, a oni su trajali i do mjesec dana neprekidno, bila osigurana potpuna opskrba te novčana naknada prema zalaganju (ocjeni) na radu. Dereta je prihvaćao i ideje suradnika — pro fesora, pa je tako provedena i ideja, da učenici četvrtog tj. završnog razreda ne budu manualni radnici nego rukovoditelji radnih grupa tj. da već u školi rade posao, koji će kasnije raditi i u praksi. Takva organizacija praktičnog rada pozitivno je djelovala i na učenike nižih razreda, jer im je bilo jasno da praktički radovi nisu, grubo rečeno, samo radi kopanja, radom krampom u teškom kraškom terenu. Ni završni ili diplomski ispit nije bio šablonski tj. pismeni rad i njegova obrana isključivo gradiva izabranog predmeta, nego su oblikovane ispitne jedinice kao pošumljavanje krša, uređivanje šuma itd. u okviru koje se za usmeni dio trebalo ponoviti i gradivo koje je neposredno vezano za ispitnu jedinicu kao dednorologija, pedologija itd. B. Dereta predavao je i više predmeta u splitskoj školi te na jednogodišnjem lugarskom tečaju koji je šest godina radio uz Školu, a u Zagrebu i na Šumarskom fakultetu I. stupanj. Na Fakultetu predavao je zaštitu na radu i tu materiju obradio u posebnoj knjizi koja se koristi i na srednjim školama šumarstva i drvne industrije. B. Dereta objavio je i niz članaka u raznim publikacijama: u Zborniku Društva inženjera i tehničara u Splitu (1958), Savjetovanje o kršu Jugoslavije (1958), Instituta za šumarska istraživanja (1962, 1963, 1964, 1966, 1967. i 1969), Šumarskom listu (1964), u biltenima Poslovnog udruženja šumskoprivrednih organizacija Hrvatske (od 1969. do 1973) te Zavoda za zaštitu pri radu (1967, 1972). I, konačno, 1979. godine izašla je njegova knjiga »Motorne pile« opsega 176 stranica s 230 crteža i slika crnobijelih i u boji. B. Dereta bio je i sudionik u gradnji dviju zgrada za šumarske škole, u Splitu i u Karlovcu. U Splitu realizirao je sredstva, koje je za gradnju osigurao, posredstvo inž. B. Bure, Savezni fond za unapređenje stručnog školstva; u Karlovcu zgrada je građena sredstvima SlZ-a odgoja i usmjerenog obrazovanja šumar03 |