DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1989 str. 87 <-- 87 --> PDF |
IZ INOZEMSTVA IZ ŠUMARSTVA KOSTARIKE Srednjoamerička država Kostarika (Republica de Costa Rica) zauzima površinu 50.900 km2. Razmak između obala Atlantskog i Tihog oceana iznosi između 100 i 150 km, ali su razlike u količini oborina vrlo velike. Naime, Kostarika je planinska zemlja s tek nešto obalnih ravnica a planinski vrhovi kordiljerskog planinskog lanca premašuju i 3000 m (Chirripo 3837 m, a Irazu, inače aktivni vulkan, 3462 m). Dodajmo odmah, da je Irazo samo jedan od dvadesetak živih vulkana. Kostarika se nalazi oko 10° sjeverne širine, dakle nalazi se u tropskom području. Međutim, samo 10% površina spada u suho područje, a ostali, dakle pretežni dio, u vlažna do kišovita područja. Količina oborina kreće se od 1350 mm godišnje s pacifičke strane do 6000 mm sa atlantske strane. Površina sposobna za rast šuma iznosi 3,300.000 ha (64,5% državne površine), ali kao površina šuma tj. obraslih šumskim drvećem s približno potpunim sklopom iznosi samo 1,300.000 ha. Međutim na proizvodne šume otpada samo 480.000 ha, a ostale se tretiraju kao zaštitne (planinska zemlja, 430.000 ha) te kao parkovi i rezervati (390.000 ha). Od 1,300.000 ha samo 164.000 ha su sastojine prašumskih karakteristika. Drvo se koristi i s površina s manjim obrastom, koje se koriste i kao pašnjaci, pa je, npr. 1985. godine, posječena masa od blizu 10 milijuna m3, od čega je iskorišteno svega 33%, a drugo je ostalo na sječinama. Najveći dio iskorišten je kao gorivo drvo (za pripremanje hrane) a tek je 282.000 m3 bilo tehničkog drva, trupaca. Kako iz naprijed navedenih podataka proizlazi, u Kostariki znatan udjel imaju zaštitne šume a i parkovi s rezervatima. Po konfiguraciji terena Kostarika je planinska zemlja sa znatnim strminama. Razumljivo je, da takva konfiguracija pogoduje nastajanju bujica u koliko su površine obešumljene i stoga je razumljiva briga za očuvanje šumskog plašta u planinskim masivima. To važi ne samo za Kostariku nego i za ostale zemlje Srednje i Južne Amerike. Međutim na nadmorskim visinama između 1500 i 2500 m (kao gornje granice šume) uspijevanje šumskog drveća i šuma u tom području posljedica je oblačnosti u tim visinama. Naime, oblaci na svom kretanju nailaze na krošnje drveća i ono iz oblaka upija dio vlage preko lišća ili iglica i tako nadoknađuje manjak vlage, koje inače u uobičajenim oborinama ne bi bilo. U koliko drveće spriječi prelet većih količina kapljica magle nego ih lišće može upiti, one se kondenziraju i konačno padaju na tlo. Takve »horizontalne oborine« procjenjuju se na 325 do 940 mm godišnje, već ovisno o lokalitetu šume. Dakako da i u tim krajevima povremeno se javljaju olujni pljuskovi ali ih šuma prihvaća i postupno vodu prenose u tlo. Kada šume ne bi bilo, tada bi ti pljuskovi prouzrokovati bujice, koje su u svakom slučaju štetne. Tako se te šume mogu nazvati »šumama oblaka«. Od autohtonih vrsta dvije, Swietenica macrophylla King, i Čarapa guaianensts Aubl.*) imaju drvo kvalitet mahagonija. Od ostalih vrsta, koje su kao i pred * Ova vrst u narodu naziva se cedro maeho, pa je vjerojatno po tom lokalnom nazivu u »Atlasu svijeta« JLZ, navedeno da »šume sadržavaju« izvrsno drvo (ceda r i mahagoni)«, dakle drvo Cedrus sp. 85 |