DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1989 str. 74 <-- 74 --> PDF |
Istina je, da su se na ovom području sukobila dva različita pogleda na način korištenja ovoga zemljišta. Naime, mjerodavni krugovi u Ivanić Gradu su planirali pretvaranje apsolutno šumskog zemljišta u poljoprivredno uz žrtve i ulaganja velikih iznosa društvenog novca, što se smatralo da nije u interesu racionalnog narodnog gospodarenja, jer se u istočnom dijelu Slavonije uzgajaju šume i obnavljaju na prvorazrednim poljoprivrednim zemljištima. Nažalost, sve što je bilo učinjeno na tom planu, nije se moglo ostvariti, niti rezultati koristiti. S 1. VIII. 1963. god. došlo je do smjene u vrhu ruukovodstva tvornice. Na direktorsku stolicu je dospio demobilizirani avijatički oficir Ladislav Kuk, nestručan i kratkovidan čovjek za privredna zbivanja. Nastupio je drugačiji način rukovođenja i gledanja na potrebe tvornice i društva. Podršku je dobio od onih snaga u tvornici, koji su do tada gunđale po hodnicima i prikriveno bojkotirale sve navedene aktivnosti, kako bi zaštitile svoje osobne interese ispred društvenih. U tome se isticao inače »politički podoban« sekretar tvornice Radaković, zatim referent za nabavu celuloznog drva Butorac, koji su mi izjavljivali: »Vi ste za tvornicu štetan, trošite novac na plantažiranje, koje trebamo za osobne dohotke — premda je prosjek od 30.000 din. slovio kao jedan od viših — tjerate šumarska posla, doći će i tome jednom kraj, itd.« Novi direktor se sa svim svojim umijećem založio, da dokrajči i poništi započesto i učinjeno na planu osiguranja sirovine u neposrednoj budućnosti. Organima upravljanja je podnosio neosnovane podatke, bez moje prisutnosti. Na primjedbe je reagirao sa riječima: »Od onoga, što sam rekao, neću odustati niti za dlaku«. Prva likvidaciona mjera je bila ukidanje zasebne ekonomske jedinice »Priprema i uzgoj celuloznog drva« i stavljanje pod zaštitu nabavnog sektora, jer da je i uzgoj jedna vrst nabava sirovine, zatim ograničenje izlaska na teren na 5 dana u mjesecuu, premda sam na terenu slovio kao direktni izvršilac svih poslova, jer nije postojao nikakav poslovođa i premda mi nije bilo omogućeno korištenje godišnjeg odmora u ljetnim, već u zimskim mjesecnma uslijed zauzetosti sa radnicima na terenu. Svoju inicijativu je opravdavao sa manjkom novaca za plantažiranje, a za kredite je govorio, da su svirala na vrbi. Zato sam mu predložio namicanje novca iz unutrašnjih rezervi, koje ću osobno realizirati. Naime, upravo u nestručnoj i lošoj organizaciji rada na stovarištu celuloznog drva, na dopremi i uskladištenju, postojale su očite i velike unutrašnje rezerve. Predložio sam, da mi se povjeri nabava, doprema, uskladištenje i predaja celuloznog drva na sjekirostroju te da se na sjekirostroju prizna tadašnja ostvarena troškovna cijena. Razlika između takve troškovne cijene i ostvarene boljom organizacijom i racionalizacijom, bila bi dovoljna za financiranje troškova na uzgoju sirovine. Realnost ovoga prijedloga bila je u slijedećem: — Uslijed neorganiziranog i stihijskog prispijeća vagonskih pošiljki sa celuloznim drvom, dolazilo je do njihovog nagomilavanja i plaćanja kolske dangube, uslijed nemogućnosti pravovremenog istovara. — Masa drva, koja se na jedno mjesto dovozi željezničkim lokomotivama i vagonima, pored najbolje volje nije bilo moguće efikasno i jeftino razvesti sa ljudskom snagom, guranjem u vagonetima po provizornom uskotračnom kolo |