DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1989 str. 71 <-- 71 --> PDF |
OSVRTI Ul JECAJI SUBJEKTIVNIH ČINILACA NA (NE)RAZVOJ INDUSTRIJE CELULOZE I PAPIRA U HRVATSKOJ Na ovo pisanje sam ponukan viješću objavljenoj u listu ROŠ »Slavonska šuma« Vinkovci, od 10. svibnja 1988. pod naslovom: Novi koraci u šumarstvu — Obavljena žetva sa namjenskih plantaža«. U podnaslovu piše: »Za onim što se u šumarstvu maštalo već desetljećima, čini nam se da je konačno ostvareno. Po ugledu na ratarske višegodišnje kulture, u Topolju je u pokusnim ogledima ostvarena ophodnja u plantažnom uzgoju topole od samo šest godina i sa 0,9 ha proizvedeno 113 tona drvne mase«. Prema objavljenim podacima uspjeh je — u pogledu uzgojene ukupne drvne mase zadovoljavajući. Zadovoljio je kriterije, koji su prij e 26 godin a bili uvjetovani prilikom predlaganja rješenja za uzgoj i osiguranje sirovin e za drvno kemijsku industriju u namjenskim plantažama, a glasili su: što prije, što više i što jeftinije. U početku je sađeno u razmacima 2x1 metar. U roku od 6 godina postignut je promjer stabala u prsnoj visini od 6—15 cm. Za slijedeću i nekoliko narednih ophodnji, drvo će biti uzgojeno bez novih investicijskih ulaganja, jer će nova stabalca izrasti iz mladih panjeva. Za očekivati je još veći prirast u istom vremenskom razdoblju, jer već postoji razgranati žiljni sistem, koji će osigurati još veći tzv. mladenački prirast. Trebalo je dakle čekati četvrtinu vijeka, pa da se neko pametan odluči na »oskvrnuće« klasičnih šumarskih principa, te da mimo istih, u relativno kratkom vremenskom razdoblju uzgoji drvo kao industrijsku sirovinu i koje će se industrijskom preradom oplemeniti brže i ekonomičnije nego li to radi prirodni proces, uključivo vrijeme i prirast u njemu. Poznato je, da je prije 40 godina, u vrijeme intenzivne industrijalizacije, ne bez razloga, bila u prvom planu drvno-kemijska industrija. Tada su nicali novi kapaciteti u Mitrovici, Maglaju, Prijedoru, Plaškom i drugdje. Od davnine postojeći kapacitet na Zavrtnici u Zagrebu nije mogao zaostati na tom planu. Pozvani faktori su odlučili da ga presele u novu industrijsku zonu na Žitnjaku, moderniziraju i povećaju proizvodnju papira. U vezi s tim povećanjem, povećala se i potreba na sirovini, odnosno celuloznom drvu. Uslijed novosagrađenih kapaciteta bilo je potrebno preraspodijeliti postojeću količinu celuloznog drva, uglavnom crnogoričnog. Zato je i Zagrebačka tvornica papira bila prisiljena suziti svoje ranije sirovinsko područje i preorijentirati se na proizvodnju celuloze od mekih listača, u prvom redu brzorastućih topola i vrba. Tako je potreba celuloznog drva mekih listača planirana od početnih 50.000 u 1961. god. do 112.800 m´ u 1966. godini. S obzirom na sužen je dotadanjeg sirovinskog područja i povlačenje iz Like i Gorskog kotara, te orijentacija na prirodno i uže područje Zagreba, ali siromašno na ovoj sirovini, Zagrebačka tvornica papira se ujedno našla u procjepu između svojih potreba i manjka sirovine na tom području. Tako joj se, silom prilika, nametnuo problem sirovine u neposrednoj buduć o9 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1989 str. 72 <-- 72 --> PDF |
n o s t i. Rješenje ovoga problema se vidjelo u povećanom i intenzivnom uzgoju celuloznog drva topole i vrbe. Za rješavanje ovoga problema tvornica je već u 1961. godini angažirala šumarskog stručnjaka — u osobi potpisanog. Prilikom stupanja na dužnost, tadašnji direktor drug Vjekoslav Kvasnička, saopćio je: »Ova tvornica za sada još nekako dolazi do sirovine, ali, kako će se snabdijevati za 10 godina i nadalje, to je vaša briga«. Dakle, paralelno sa proširenjem kapaciteta tvornice, odgovorno se pomišljalo i na sirovinu, odnosno njezino povećanje. Išlo se dakle, pred događajima, što potvrđuju i ove činjenice: — već u narednoj godini je formirana zasebna ekonomska jedinica: »Priprema i uzgoj celoluznog drveta«; — u 1963. godini planiralo se pristupiti izgradnji poslovnog objekta izvan Zagreba, bliže proizvodnim površinama. U okviru povjerenoga zadatka pristupilo se odmah utvrđivanju stanja na prirodnom sirovinskom području na osnovu gospodarskih knjiga područnog šumarstva, zatim popularizaciji problema sirovine i njezinog osiguranja. Počelo se od informiranja kolektiva putem »Tvorničkog glasnika« u kojemu su bili objavljeni članci: — u br. 11/61. pod naslovom: Zašto nam je potrebno vlastito sirovinsko područje? «; — u br. 8/62. pod naslovom: »Ekonomski osnovi za uzgajanje celuloznog drva u djelokrugu tvornice«. Šumarski list« je objavio: — u br. 11—12/62: »Kapacitet Zagrebačke tvornice papira u sastavu novog sirovinskog područja«; — u br. 7—8/63: »Mogućnost rentabilnog uzgajanja celuloznog drva u namjenskim plantažama«. U prethodno navedenom broju na str. 445. bilo je rečeno: »Kao najefikasnija mjera za rješavanje problema sirovine — barem za prvo 20-godište, dok se ne popuni vakuum na ovoj sirovini — bila bi njegovo zasebno tretiranje i zasebno uzgajanje prema zahtjevu: čim prije, čim više i što jeftinije uzgojiti drvnu masu za industriju celuloze i papira. To znači, da bi u sadašnjim uvjetima prioritet trebao imati kvantitativni ispred kvalitativnog prirasta drvne mase«. »Drvarski glasnik« je objavio: — Br. 16/61: »Da li treba razvoj i alimentaciju drvno-kemijske industrije dovoditi u pitanje?«; — Br. 24/62: »Industrija papira u okviru sirovinskog područja«. Održano je predavanje u Društvu šumarskih inženjera i tehničara u Zagrebu te mnoštvo sastanaka i razgovora na terenu. Obavljene su konzultacije, kako sa eminentnim domaćim stručnjacima (Podhorski u Zagrebu, Bura u Novom Sadu, Beltram u Ljubljani, Jovanović u Beogradu specijaliziranim za uzgoj mekih listača, tako i sa inozemnim (Hilf, Rohmeder, Volkmann iz Njemačke). 70 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1989 str. 73 <-- 73 --> PDF |
Ondašnji »Vjesnik« (7. I. 1963) i »Večernji list« (1. VI, 27. IV, 15. VII. i 31. VII. 1963) pisali su o problematici sirovine i u vlastitom interesu davali podršku inicijativi, koja je imala za posljedicu osiguranje sirovine za novinski papir. Sveobuhvatne aktivnosti su imale opravdanje u pogledu popularizacije problema i stvaranje stručne, materijalne — u prvom redu financijske — osnovice za njegovo rješavanje. Raspoloživa novčana sredstva tvornice su već bila angažirana na rekonstrukciji i proširenju kapaciteta, radi čega se od iste nije moglo očekivati financiranje plana s vlastitim novcem. Traženi su novčani krediti sa strane. Nazirala su se razumijevanja i udovoljenja u tom pogledu. Trebalo je samo uvjeriti u opravdanost ulaganja i one, koji ih odobravaju. Prilikom donošenja društvenog plana grada Zagreba za 1963. god. delegat Ivan Jerman predložio je da se u Društveni plan grada unese zadatak na organizaciji uzgajanja sirovine za tvornicu. Amandman je bio usvojen i koristi su se mogle očekivati. (»Vjesnik«, 28. II. 1963) Od gradskog investicionog fonda zatražen je kredit u visini 400.000 dinara. Poljoprivredna i Privredna banka za Hrvatsku su zatražile investicioni program radi odobrenja kredita za kupovinu zemljišta i podizanje topolika. Zemljišta se moglo dobiti i besplatno. Nekorištene pašnjačke površine ustupili su: — N. O. općine Dugo Selo ustupilo je 62 k. j . kod sela Ježevo. — Sa Poljoprivrednom zadrugom u Selima kod Siska vođeni su pregovori radi ustupanja 3.000 k.j. pašnjačkih površina. — »Agrokombinat« Zagreb, pogon Velika Gorica, bio je voljan staviti na korištenje 25 k.j. podvodnog zemljišta, gdje se već i počelo sa sadnjom topola. Sadnja je već bila obavljena i na jednom dijelu pašnjaka kod Ježeva. Bili su sklopljeni konkretni ugovori za uzgajanje celuloznog drva sa: — Šumskim gospodarstvom Zagreb na 105 ha, — Šumskim gospodarstvom Čakovec na 10 ha, — Vodnom zajednicom u Odžaku (bosansko Posavje) na 15 ha. Za tu svrhu im je bio već isporučen i zasađen besplatni sadni materijal. Od Poljoprivredne zadruge u Ivanić-Gradu dobiveno je oko 150 k.j. slabog poljoprivrednog zemljišta. Na tom području se pristupilo kupovini livadskog i johom obraslog zemljišta od privatnika, jer su postojale velike ponude, srazmjerno jeftinog — 20.000 din (starih) po k.j. Uspostavljen je kontakt sa školama, da u okviru učeničkih zadruga uzgajaju sadni materijal, koji bi se potom besplatno dijelio seoskim žiteljima, koji su voljni osnivati drvorede i nasade. Na zemljištu u Ivanić-Gradu bilo je zasađeno 85 k.j. kao ogledno-proizvodna površina, jer se na istoj trebalo utvrditi optimalnu tehnologiju za uzgoj celuloznog drva. Sadnja se obavljala s plaćenom i neplaćenom (školska omladina) radnom snagom. Upotrebljene su bile razne vrste topola i vrba, različitog uzrasta — reznice, štapovi, ožiljene 1—2 god. Sadilo se u unaprijed pripremljeno (poorano) i nepripremljeno (jame) zemljište, sa i bez kasnijeg kultiviranja i đubrenja sa stajnjakom i umjetnim gnojivima. Stajnjak se trampio za livadsku travu sa nezasađenih površina. Izvršen je pokus sadnje i na eksplozivom razrahljenom tlu. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1989 str. 74 <-- 74 --> PDF |
Istina je, da su se na ovom području sukobila dva različita pogleda na način korištenja ovoga zemljišta. Naime, mjerodavni krugovi u Ivanić Gradu su planirali pretvaranje apsolutno šumskog zemljišta u poljoprivredno uz žrtve i ulaganja velikih iznosa društvenog novca, što se smatralo da nije u interesu racionalnog narodnog gospodarenja, jer se u istočnom dijelu Slavonije uzgajaju šume i obnavljaju na prvorazrednim poljoprivrednim zemljištima. Nažalost, sve što je bilo učinjeno na tom planu, nije se moglo ostvariti, niti rezultati koristiti. S 1. VIII. 1963. god. došlo je do smjene u vrhu ruukovodstva tvornice. Na direktorsku stolicu je dospio demobilizirani avijatički oficir Ladislav Kuk, nestručan i kratkovidan čovjek za privredna zbivanja. Nastupio je drugačiji način rukovođenja i gledanja na potrebe tvornice i društva. Podršku je dobio od onih snaga u tvornici, koji su do tada gunđale po hodnicima i prikriveno bojkotirale sve navedene aktivnosti, kako bi zaštitile svoje osobne interese ispred društvenih. U tome se isticao inače »politički podoban« sekretar tvornice Radaković, zatim referent za nabavu celuloznog drva Butorac, koji su mi izjavljivali: »Vi ste za tvornicu štetan, trošite novac na plantažiranje, koje trebamo za osobne dohotke — premda je prosjek od 30.000 din. slovio kao jedan od viših — tjerate šumarska posla, doći će i tome jednom kraj, itd.« Novi direktor se sa svim svojim umijećem založio, da dokrajči i poništi započesto i učinjeno na planu osiguranja sirovine u neposrednoj budućnosti. Organima upravljanja je podnosio neosnovane podatke, bez moje prisutnosti. Na primjedbe je reagirao sa riječima: »Od onoga, što sam rekao, neću odustati niti za dlaku«. Prva likvidaciona mjera je bila ukidanje zasebne ekonomske jedinice »Priprema i uzgoj celuloznog drva« i stavljanje pod zaštitu nabavnog sektora, jer da je i uzgoj jedna vrst nabava sirovine, zatim ograničenje izlaska na teren na 5 dana u mjesecuu, premda sam na terenu slovio kao direktni izvršilac svih poslova, jer nije postojao nikakav poslovođa i premda mi nije bilo omogućeno korištenje godišnjeg odmora u ljetnim, već u zimskim mjesecnma uslijed zauzetosti sa radnicima na terenu. Svoju inicijativu je opravdavao sa manjkom novaca za plantažiranje, a za kredite je govorio, da su svirala na vrbi. Zato sam mu predložio namicanje novca iz unutrašnjih rezervi, koje ću osobno realizirati. Naime, upravo u nestručnoj i lošoj organizaciji rada na stovarištu celuloznog drva, na dopremi i uskladištenju, postojale su očite i velike unutrašnje rezerve. Predložio sam, da mi se povjeri nabava, doprema, uskladištenje i predaja celuloznog drva na sjekirostroju te da se na sjekirostroju prizna tadašnja ostvarena troškovna cijena. Razlika između takve troškovne cijene i ostvarene boljom organizacijom i racionalizacijom, bila bi dovoljna za financiranje troškova na uzgoju sirovine. Realnost ovoga prijedloga bila je u slijedećem: — Uslijed neorganiziranog i stihijskog prispijeća vagonskih pošiljki sa celuloznim drvom, dolazilo je do njihovog nagomilavanja i plaćanja kolske dangube, uslijed nemogućnosti pravovremenog istovara. — Masa drva, koja se na jedno mjesto dovozi željezničkim lokomotivama i vagonima, pored najbolje volje nije bilo moguće efikasno i jeftino razvesti sa ljudskom snagom, guranjem u vagonetima po provizornom uskotračnom kolo |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1989 str. 75 <-- 75 --> PDF |
sijeku, sa čiji tračnica su vagoneti obično ispadali, prouzrokujući daljnje zastoje, neprilike i troškove. — Prispjelo drvo raznih vrsta i kvalitete, istovarivalo se obično na hrpu, što je također bilo nepoželjno. — Jer se sa sirovinom na stovarištu nije postupalo stručno, već upravo dušmanski, jer se drvo uslijed neprovjetravanja zagušivalo i uslijed nepostojanja prakse da se troši najstarije, odnosno najranije uskladišteno drvo, gubilo je na kvaliteti. — Sa pošiljaocima bi se utvrdila odgovarajuća dinamika otpreme, a sa željeznicom odgovornost radi zadržavanja i nagomilovanja vagona. — Razvoz po stovarištu bi se organizirao motornom vučom po pistama izvedenim pomoću stabilizacije tla. — Stručnije uskladištenje i manipulacija sa celuloznim drvom. Ovim prijedlogom su postali ugroženi neki pojedinci, te je moj opstanak u tvornici postao još nepoželjniji. Istini za volju, mora se reći i to, da su upornosti direktora doprinosili i kumovali neki šumarski stručnjaci od položaja i moći. Tako na primjer, tadašnji referent za uzgoj šuma u Sekretarijatu za šumarstvo SRH, drug Oto Žunko, dipl. inž., jednoga dana je u zajednici sa direktorom, neoprostivo — bez mene — posjetio ogledno-proizvodni nasad u Ivanić Gradu, da bi ga odmah potom poveo u Podravinu i ukazao mu na razliku uspjeha i prirasta na prvoj i drugoj lokaciji. Sličan pothvat ne bi učinio niti jedan objektivan i dobronamjeran stručnjak, jer su razlike u pogledu kvalitete tla tako velike, da se rezultati ne mogu uspoređivati bez objektivnog i stručnog objašnjenja: — da podravska zemljišta spadaju u najkvalitetnija tla za uzgoj topola, ali ne celuloznog drva, jer za tvornice celuloze i papira nije toliko interesantan volumni — lagani — prirast, koliko gušći i manji — teži — prirast obzirom na povoljniji randman iskorištenja; — da se eventualno manji prirast na nepovoljnijem tlu kompenzira sa gušćom sadnjom i gušćim drvetom, — da i eventualno produljenje ophodnje radi dobivanja zadovoljavajućeg kvantitativnog prirasta nije od odlučujućeg značenja ukoliko nasad nije već u startu opterećen sa visokim troškovima i njihovim ukamaćivanjem. Po svoj prilici, da je vizualna i površna ocjena jednog i drugog uspjeha, odnosno uzgoja, utjecala na opredjeljenje direktora Kuka. Isto tako je direktor Kuk s ohrabrenjem primio uvjeravanje i obećanje sekretara Poslovnog udruženja šumsko-privrednih organizacija druga Mladena Novakovića, dipl. inž., da će šumarstvo tvornicu opskrbiti sa sirovinom, te da se ista ne bi trebala baviti tim poslom. Tom prilikom mu nisu bila poznata iskustva i razlozi radi kojih se zapravo tvornica odlučila na ovaj posao — jer ga šumarstvo nije htjelo prihvatiti, niti preuzeti obvezu uzgajanja celuloznog drva u namjenskim plantažama za opskrbu Zagrebačke tvornice papira. 0 nastojanjima direktora Kuka da likvidira sve naprijed navedeno i posljedicama koje će iz toga nastati, podnio sam pismeni izvještaj tadašnjem sekretaru Gradskog komiteta SK drugu Miki Tripalu i drugu Marijanu Cvetkoviću u SSRN 73 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1989 str. 76 <-- 76 --> PDF |
Hrvatske. Niti jedan od njih nije pokazao bilo kakav interes za taj problem, niti su mi prigovarali radi nepotrebnog intrigiranja. Ubrzo je uslijedio otkaz na zaposlenju, uz 5-mjesečnu otpremninu, samo da bi se onemogućilo »štetočinju« za tvornicu. Potom je svih 85 k.j. ogledno proizvodnih nasada predano Šumskom gospodarstvu u Kutini, Šumarija Novoselec, koja je iste površine pretvorila u šumu za uzgoj krupne oblovine. Nije mi poznato, što se je dogodilo sa kupljenim i još neposađenim površinama, kao i sa ostalim kooperantima, koji su naprijed navedeni. O ovoj temi sam već pisao u »Privrednom vjesniku« od 15. XI. 1982. godine, s povodom da bih odgovorne drugove u tvornici podsjetio na uzroke i posljedice i izazvao polemičku raspravu. Shodno našoj praksi, da je o »vrućim« temama najbolje šutiti, nitko se nije osjetio prozvan. Oni pak, koji su svojim ponašanjem pridonijeli da je tvornica stigla do »prosjačkog štapa«, umjesto giganta sa osiguranom domaćom sirovinom i sigurnom perspektivom, zaradili su i dobivaju od društva zavidne mirovine. Meni je pak, u mirnim godinama drago, da je netko ipak potvrdio ono, što sam predlagao i na čemu sam inzistirao, te da društvu i tvornici, kao stručnjak, nisam prodavao maglu i nudio »rog za svijeću«. Kartonaža u Belišću će biti bolje sreće, jer se za njezinu perspektivu brinu hvalevrijedni stručnjaci. S uspjehom »Slavonske šume« u pogledu uzgoja ili proizvodnje drvne mase, kao sirovine za drvno-kemijsku industriju, ujedno je potvrđena koncepcija, da razvoj ove privredne grane nije realno dovoditi u pitanje zbog nedostatka sirovine. Nažalost, nama je izgleda jednostavnije uvoziti sirovinu za papir, nego li ju proizvesti na domaćem i besplatnom suncu i besplatnoj vlazi u zraku i zemlji. I, za takvu anomaliju, opet nitko ne podliježe odgovornosti. Ivan OŠTRIĆ, dipl. inž. šum. u mirovini |