DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1989 str. 71 <-- 71 --> PDF |
OSVRTI Ul JECAJI SUBJEKTIVNIH ČINILACA NA (NE)RAZVOJ INDUSTRIJE CELULOZE I PAPIRA U HRVATSKOJ Na ovo pisanje sam ponukan viješću objavljenoj u listu ROŠ »Slavonska šuma« Vinkovci, od 10. svibnja 1988. pod naslovom: Novi koraci u šumarstvu — Obavljena žetva sa namjenskih plantaža«. U podnaslovu piše: »Za onim što se u šumarstvu maštalo već desetljećima, čini nam se da je konačno ostvareno. Po ugledu na ratarske višegodišnje kulture, u Topolju je u pokusnim ogledima ostvarena ophodnja u plantažnom uzgoju topole od samo šest godina i sa 0,9 ha proizvedeno 113 tona drvne mase«. Prema objavljenim podacima uspjeh je — u pogledu uzgojene ukupne drvne mase zadovoljavajući. Zadovoljio je kriterije, koji su prij e 26 godin a bili uvjetovani prilikom predlaganja rješenja za uzgoj i osiguranje sirovin e za drvno kemijsku industriju u namjenskim plantažama, a glasili su: što prije, što više i što jeftinije. U početku je sađeno u razmacima 2x1 metar. U roku od 6 godina postignut je promjer stabala u prsnoj visini od 6—15 cm. Za slijedeću i nekoliko narednih ophodnji, drvo će biti uzgojeno bez novih investicijskih ulaganja, jer će nova stabalca izrasti iz mladih panjeva. Za očekivati je još veći prirast u istom vremenskom razdoblju, jer već postoji razgranati žiljni sistem, koji će osigurati još veći tzv. mladenački prirast. Trebalo je dakle čekati četvrtinu vijeka, pa da se neko pametan odluči na »oskvrnuće« klasičnih šumarskih principa, te da mimo istih, u relativno kratkom vremenskom razdoblju uzgoji drvo kao industrijsku sirovinu i koje će se industrijskom preradom oplemeniti brže i ekonomičnije nego li to radi prirodni proces, uključivo vrijeme i prirast u njemu. Poznato je, da je prije 40 godina, u vrijeme intenzivne industrijalizacije, ne bez razloga, bila u prvom planu drvno-kemijska industrija. Tada su nicali novi kapaciteti u Mitrovici, Maglaju, Prijedoru, Plaškom i drugdje. Od davnine postojeći kapacitet na Zavrtnici u Zagrebu nije mogao zaostati na tom planu. Pozvani faktori su odlučili da ga presele u novu industrijsku zonu na Žitnjaku, moderniziraju i povećaju proizvodnju papira. U vezi s tim povećanjem, povećala se i potreba na sirovini, odnosno celuloznom drvu. Uslijed novosagrađenih kapaciteta bilo je potrebno preraspodijeliti postojeću količinu celuloznog drva, uglavnom crnogoričnog. Zato je i Zagrebačka tvornica papira bila prisiljena suziti svoje ranije sirovinsko područje i preorijentirati se na proizvodnju celuloze od mekih listača, u prvom redu brzorastućih topola i vrba. Tako je potreba celuloznog drva mekih listača planirana od početnih 50.000 u 1961. god. do 112.800 m´ u 1966. godini. S obzirom na sužen je dotadanjeg sirovinskog područja i povlačenje iz Like i Gorskog kotara, te orijentacija na prirodno i uže područje Zagreba, ali siromašno na ovoj sirovini, Zagrebačka tvornica papira se ujedno našla u procjepu između svojih potreba i manjka sirovine na tom području. Tako joj se, silom prilika, nametnuo problem sirovine u neposrednoj buduć o9 |