DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1989 str. 63     <-- 63 -->        PDF

STRUČNI ČLANCI — PROFESSIONAL PAPERS
UDK 630*681 šum. list CXIII (1989) 61


VRIJEME ZA EKSPERIMENTE ORGANIZACIJE ŠUMARSTVA
JE ISTEKLO


Drago BEDŽULA*


SAŽETAK: Prof. dr. R. Sabadi, sam ili s koautorima, u nekoliko
članaka objavljenih u Šumarskom listu (vidi u literaturi pod
točkom 3, 4, 5 i 6) i ranije u Elaboratu Ekonomskog instituta SRH
(vidi u literaturi pod točkom 2) piše o temi organizacije šumarstva
SRH. Tim se člancima želi utjecati na buduću organizaciju šumarstva
SRH, a u posljednja dva rada (navedena pod 5 i 6) u vezi sa
provedbom novog Zakona o poduzećima. Autor ovog napisa ne slaže
se s prijedlozima prof. dr. R, Sabadija et al., pa ovdje daje svoje
zamjerke na neke njegove teze i navodi vlastite prijedloge o organizaciji
šumarstva SRH.


UVOD


Osnovna teza prof. dr. R. Sabadija et al. (vidi u literaturi pod toč. 6) je
problem »ograničenja prometa šumom i šumskim zemljištem«, čime se šumarstvo
i zemlja navodno izlažu opasnosti zaostajanja za drugim zemljama.
Kao recept se prepruča osnivanje Republičke uprave šuma i regionalnih
Direkcija šuma koje bi upravljale Nacionalnim šumskim fondom izdvajajući
300 do 500 zaposlenih u šumarstvu Republike. Ti kadrovi bi šumskobiološke
i šumskoeksploatacijske radove — npr. pošumjivanje, njegu šuma,
sječu stabala i izradu drvnih sortimenata ,ukupni šumski transport i
si. — putem javnih licitacija predavali najpovoljnijem ponuđaču na izvođenje.


Pritom se, dakako, predviđa i mogućnost prodavanja drvne mase na
panju uz pomoć licitacija najpovoljnijem ponuđaču, te razdvajanje ne samo
šumsikobiološke reprodukcije od iskorišćivanja šuma nego i stručnih radova
u samoj šumskotoiološkoj reprodukciji na one oko programiranja i narudžaba
(licitiranja) radova do onih oko samog izvođenja radova.


U ovom našem radu razmotrit ćemo samo neke od teza (postavki) prof,
dr. R. Sabadija et al. — zbog ograničenog prostora objavljivanja u Šumarskom
listu. To ćemo učiniti u slijedećim poglavljima naše obrade.


* Dragutin Bedžula. dipl. inž. šum. 54000 Osijek, RSSZ ROŠ »Slavonska šuma
« Vinkovci.
61




ŠUMARSKI LIST 1-2/1989 str. 64     <-- 64 -->        PDF

ZAOSTAJANJE ŠUMARSTVA I ZEMLJE ZBOG OGRANIČENOG
RASPOLAGANJA SUMOM I ŠUMSKIM ZEMLJIŠTEM OD STRANE
RADNOG KOLEKTIVA KAO PRIVREDNOG SUBJEKTA


U dosadašnjem radu promet sa šumom (prodaja šuma. odnosno šumskog
zemljišta) u društvenom sektoru imao je marginalni karakter. Prodaja
se pojavljuje isključivo radi višeg, a najčešće interesa društveno^političke
zajednice, kada treba šumu ili još češće samo šumsko zemljište oduzeti
šumarstvu. Za takve slučajeve već odavno postoje metodologije za utvrđivanje
vrijednosti šuma, pa i takvih šumskih zemljišta, koje se provode na
čitavom teritoriju SR Hrvatske. U izradi tih metodologija su sudjelovali eminentni
šumarski stručnjaci i znanstveni radnici. Za šumska zemljišta kalkulira
se prihodna »-vrijeimost« čak prema »školi buržoaske šumarske ekonomike
tzv. čiste zemljišne rente«, što dosad prihvaća sudstvo SR Hrvatske.


Zakonom o šumama (7) inače je zabranjena kupoprodaja društvenih
šuma i društvenog šumskog zemljišta. Ta zabrana vrijedi za sve oblike organizacije
društvenog šumarstva, pa i za oblik Nacionalnog šumskog fonda
koji predlaže dr. R. Sabadi et al. Iskustvo šumarstva predratne Jugoslavije
pokazuje pak da uz zakonsku zabranu otuđivanja šuma i šumskog zemljišta
(uz propisane izuzetke) u društvenom sektoru — ne postoji za to nikakva
opasnost pri šumarstvu organiziranom u obliku šumskoprivrednih poduzeća.


Tržište te proizvodi i usluge šumarstva


Od mnogobrojnih proizvoda koje šumarstvo realizira na tržištu a ´koje
je prof. dr. R. Sabadi et al previdio — svakako su u prvom redu drvni
proizvodi, šumsko sjemenje i šumski sadni materijal, divljač, transportne
usluge, ^usluge visoko i nisko-gradnje, lovne, turističke, hortikulturne usluge
i dr.


Pretežno se cijene proizvoda iškorišćivanja šuma oblikuju loco šuma.
radilište u šumi i si. — što je irelevantno (uobičajeno i u poljoprivredi i
dr.).


Lošiji položaj šumarstva u primarnoj raspodjeli


Lošiji položaj šumarstva ne ovisi o njegovoj tzv. teritorijalnoj organizaciji
´nego je do sada proizlazio iz ovih uzroka:


— Iz svrsishodnog nastojanja političkih i ostalih njima podložnih rukovodnih
struktura na ostvarivanju koncepata tzv. dogovorene ekonomike
a putem udruživanja rada sredstava zbog proizvodnje i realizacije tzv. zajedničkog
proizvoda.
U elaboratu Ekonomskog instituta (2) koji je, prema osamljenim mišljenjima
njegovih autora, inzistirao na razdvajanju šumskobiološke reprodukcije
od djelatnosti iškorišćivanja šuma, iako su te dvije osnovne djelatnosti
šumarstva vrlo međuovisne i povezane u jedinstvenom procesu trajnog
i dugoročnog šumskog gospodarenja, stoji formulacija da cijena proizvoda
šumarstva treba da bude takva (kada se radi o udruživanju zbog proizvodnje
i prodaje proizvoda viši´h faza prerade, npr. namještaj) da finan


62




ŠUMARSKI LIST 1-2/1989 str. 65     <-- 65 -->        PDF

oijski stimulira radne kolektive na udruživanje. Da bi se za to financijski sti


mulirala radni kolektivi prerade drva, redovno su se žrtvovali financijski
interesi radnih kolektiva u šumarstvu.


— Kao rezultat zatvaranja u granice društveno-političkih zajednica koje
su sprečavale, pa i još uvijek sprečavaju, slobodni promet proizvoda šumarstva,
osiguravajući pritom za »svoju industrijsku preradu drva« privilegirani
položaj putem količine i cijene proizvoda šumarstva.
— Kao rezultat rada Poslovnih zajednica (regionalne i republička)
koje su se često bavile distribucijom proizvoda i »brinule o prilivu i odlivu«
sirovina sa šireg ili užeg područja društveno^političke zajednice.
— Kao rezultat zabrane izvoza velikog dijela proizvoda šumarstva, što
je onemogućilo testiranje i utvrđivanje realnih cijena tih proizvoda na domaćem
i stranom tržištu.
ORGANIZACIJA ŠUMARSTVA PREMA PRIJEDOLOGU
PROF. DR. R. SABADIJA


Licitiranje šumsko-kulturnih radova


Smatramo da o toj temi nije bilo replike od strane šumarskih stručnjaka
naprosto zbog toga što je teza o izdavanju šumsko-kulturnih radova na
slobodnom tržištu uz licitaciju jednostavno — apsurdna.


Programiranje šumskokulturnih radova predstavlja vrlo složen posao a
njihovo izvođenje ustrajan i dugogodišnji rad stručnjaka koji su dobro upoznali
sastojinske prilike u toku dugogodišnjeg službovanja na određenom
terenu. Usprkos tome vrlo su česti promašaji i neuspjesi. Većinom su to
najsloženiji i najskuplji radovi na izvođenju oponašanja prirodne obnove
šumskih sastojina (5 do 15 godina), pošumljavanju (2 do 5 godina) itd.


Uz to efekti tih radova mogu se utvrditi tek po isteku niza godina a
objektivni od subjektivnih uzroka njihova neuspjeha — ne mogu se sigurno
lučiti . . . Zbog toga trebaju ih izvoditi radnici koji će niz godina biti za
uspjeh zainteresirani članovi šumarske radne organizacije — a ne stranci
(kojima se nakon isteka niza godina može jedino »staviti soli na rep«)!


Pretpostavka ili poistovjećivanje toga rada s mogućnošću izdavanja na
licitaciju i konačne kolaudacije građevinskih d njima sličnih objekata, učvršćuje
nas u uvjerenju da je ta teza rezultat nepoznavanja te problematike.
A ako se ne poznaju osnovni stručni problemi, ne može se pisati o
ekonomskim i organizacijskim problemima, a posebno predlagati adekvatna
zakonska rješenja.


Problemi čuvarske službe


Posebni je problem čuvanje šuma te zadaće vezane uz poslove čuvara.
Prema postojećim zakonskim propisima zadaće čuvara šume su osobito značajne
u području neposredne brige o šumama (opažačka i dijagnostičko-prognozna
služba), što u današnjim uvjetima propadanja šuma ima posebni značaj.
Samo na području ROS »Slavonska šuma«, šumskogospodarskom osnovom
područja predviđeno je 177 euvarskih rajona, odnosno toliko čuvara šuma.
Ako znamo da »Slavonska šuma« gospodari tek sa 25° n površina očuva




ŠUMARSKI LIST 1-2/1989 str. 66     <-- 66 -->        PDF

nih društvenih šuma u SRH, onda broj zaposlenih u Republičkoj upravi prema
prijedlogu dr. R. Sabadija na bi mogao ohaviti ni samo tu zadaću.


Ako je pak dr. R. Sabadi predvidio te zadaće za Republičku upravu šuma.
onda moramo pretpostaviti da će se licitirati i poslovi brige o šumama te
poslovi čuvanja šuma. Moramo napomenuti da čuvari šuma obavljaju i o-
stale stručne poslove u uzgajanju pa čak i iskorišćivanju šuma u razumnoj
organizaciji (doznaka stabala, sječa i si.).


Prema tome na osnovi samo onoga što je naprijed izneseno predložena
organizacija je nedoovljno promišljena, neracionalna i gora od one koju
smo morali provesti po Zakonu o šumama iz 1983. godine, a za koju većina
šumarskih stručnjaka smatra da ne može biti
gora.


ORGANIZACIJA ŠUMARSTVA KOJA SE PREDLAŽE


Smatramo da je nekorektno prema predlagaču uputiti samo kritiku predložene
organizacije pa stoga predlažemo koncept organizacije šumarstva
zasnovan na dosadašnjim pozitivnim iskustvima a dopunjen saznanjima koja
su nakon isteka desetgodišnjeg razdoblja zajedničkog rada ostvarena na
području ROS »Slavonska šuma«.


Glavna karakteristika dosadašnjeg razvitka šumarstva SRH u toku poslijeratnog
razdoblja jesu stalne reorganizacije. Razni modaliteti organiziranosti
koje je proizvela šumarska struka i djelatnost te učestalost promjena
organizacije opravdava da se to razdoblje može nazvati »razdobljem stalnog
reorganiziranja šumarstva«.


Većina reorganizacija je provedena nasilno, bez unutrašnjih poriva, a
vrlo često suprotno mišljenjima i interesima radnih kolektiva u šumarstvu,
za koje bi ipak trebalo pretpostaviti da poznaju tu problematiku i da su
zainteresirani za dohrobit struke i šumarsku djelatnost. Pri tome nisu korištena
ni prava znanstvena saznanja o organizaciji tih djelatnosti. Nekad
je povod za izmjenu organizacije bio Zakon o šumama, zatim Zakon o udruženom
radu a sada opet Zakon o poduzećima.


Analizom toka rasprave a osobito materijala koji su bili podloga za
elaborat Ekonomskog instituta »Organizacija i ekonomski odnosi šumarsko-
prerađivačkog kompleksa Hrvatske u funkciji razvojnih ciljeva i izvoznih
programa« (2) se vidi da je zakonska odredba o funkcionalnoj organizaciji
šumarstva isforsirana u prvom redu zbog realizacije tih kratkoročnih
ciljeva a nikako radi interesa šumarstva i dugoročnih interesa društva u
cjelini.


Zanimljivo je da je istu takvu opću klimu u okviru zajedničke SFR Jugoslavije
imalo šumarstvo SR Slovenije. Ono naprotiv nije nikad odstupilo
od osnovnog koncepta organiziranosti, tj. od šumskogospodarskih područja
koje su formirali šumarski stručnjaci još 50-tih godina i na njima osnovali
šumska gospodarstva.


Doibri rezultati poslovanja ostvarivali su se također i na onim šumskim
gospodarstvima u SR Hrvatskoj, gdje su se šumarski stručnjaci pridržavali
principa šumarske struke, Osobito u vezi sa reprodukcijom na šumskogospodarskom
području, i ako nisu služili nekim posebnim interesima uže
lokalne društveno-političke zajednice itd.


64




ŠUMARSKI LIST 1-2/1989 str. 67     <-- 67 -->        PDF

Prema tome, kada se govori o novoj organizaciji šumarstva po Zakonu


o poduzećima, založili bismo se za koncept ponovnog potvrđivanja bivših
šumskih gospodarstava koja su osnovna u SR Hrvatskoj 60-tih godina kao
osnovni privredni subjekti (privredna poduzeća), nazovimo ih u ovom radu
»osnovna područja«. Razumljivo, u takvim relativno malim poduzećima sa
30.000 do 80.000 ha nije moguće ni racionalno organizirati sve, pa i posebne
dodatne funkcije moderno organiziranog šumarstva. Zbog toga predlažemo
da se radi obavljanja poslova izravnanje etata, zajedničkog razvitka, proširene
biološke i tehničke reprodukcije, izgradnje stalnih šumskih prometnica,
odnosa sa preradom drva, kadrovske politike i si. — treba insistirati na
udruživanju više privrednih subjekata (osnovnih područja) u »udruženu organizaciju
« (analogiju »složene organizacije«). Takve »složene organizacije«
preuzele bi ili organizirale izvršavanje takvih zadaća, a budući da bi obuhvaćale
200.000 do S´00.000 ha, za njih bi se utvrdila šumskogospodarska područja.
Ukidanje tzv. funkcionalne organizacije u šumarstvu SR Hrvatske, koja
je inaugurirana Zakonom o šumama godine 1983. (7) — pretpostavljamo
ia je već dogovoreno.


Smatramo da bi na razini Republike trebalo sve snage koje su razjedinjene
u više institucija (Poslovna zajednica »Exportdrvo« Zagreb, SIZ
šumarstva, odnosni Komitet sa inspekcijskom službom te eventualno taksacija)
— objediniti.


Na taj način možda bi mogli, tako organizirani, voditi dinamičnu šumarsku
politiku od interesa za širu društvenu zajednicu, sve šume i sve šurnskoprivredne
organizacije.


Zakonom o šumama treba regulirati reprodukciju šuma na šumskogospodarskom
području te sve subjekte ograničiti u raspolaganju šumom kao
posebni m sredstvom u društvenom vlasništvu te usmjeriti hi na aktivnosti
od posebnog društvenog interesa (u granicama koje proizlaze iz ekonomskih
mogućnosti privrednih subjekata). Glavni oslonac utjecaja društva
na kretanje u šumarstvu, bit će i dalje šumskogospodarske osnove koje u
detalju garantiraju zadovoljavanje društvenih interesa (propisi o ophodnjama
i ostalo).


Ključno je pitanje utvrđivanja rezultata privređivanja te izdvajanje objektivnog
iznosa sredstava koja su posljedica izuzetno pogodnih objektivnih
uvjeta privređivanja i ne mogu se smatrati da su neposredni rezultat raia
sadašnjeg radnog kolektiva. Utvrđivanje tih relevantnih parametara trebala
bi biti prva od zadaća organiziranih snaga šumarstva na razini Republike.


Ako dođemo do saznanja koja sredstva kod pojedinog privrednog subjekta
treba izdvojiti kao objektivnu rentu, mora se prije toga dogovoriti
na pitanje u kom će se pravcu ona usmjeriti: da li će ta sredstva služiti za
brži razvitak uže društveno^političke zajednice ili za proširenu reprodukciju
šuma na šumskogospodarskom području ili pak za jedno i drugo (kao financijski
stimulans unapređivanja boniteta plodnosti, položaja, tržišnih uvjeta)
u određenom odnosu.


Za potvrđivanje šumskih gospodarstava kao privrednih subjekata zalažemo
se u prvom redu zbog toga što su ona u razdoblju od 30-ak godina ma




ŠUMARSKI LIST 1-2/1989 str. 68     <-- 68 -->        PDF

našem području dokazala mogućnost uspješnog poslovanja i privređivanja.
Izgrađene su kadrovske strukture na svim razinama organiziranosti a pokazatelji
o rezultatima privrednog poslovanja i stanju šuma na našem području
najbolji su dokazi do nedavna adekvatne organizacije.


Adekvatna tzv. teritorijalna organizacija, koja se temelji na znanosti o
organizaciji šumarstva na velikim šumskogospodarskim područjima, omogućila
nam je da koristimo u dosad još nepostignutoj mjeri raspoloživi kadrovski
potencijal, šume i ostala sredstva za proizvodnju.


ZAKLJUČCI


1) Promet šumama i šumskim zemljištem za djelatnosti šumarstva ima
marginalni karakter. Prema tome on ne predstavlja nikakvu opasnost koja
bi tražila posebni organizacijski oblik šumarstva sa svrhom da ograniči ili
uopće ne ograniči radne kolektive šumarstva od strane društva u raspolaganju
tim specifičnim sredstvima proizvodnje.


2) Licitiranje šumskokulturnih radova i ustupanje na njihovo izvođenje
najpovoljnijem ponuđaču — neizvedivo je. zbog karaktera, toka i rokova
kod izvođenja tih radova. Predloženi način nas učvršćuje u uvjerenju da
prof. dr. R. Sabadi et al. ne poznaje bit tog problema.


Prijedlogom nije riješeno pitanje čuvarske službe i neposredne brige o
šumama.


Prema tome predložena organizacija je nedovoljno promišljena, neracionalna
i gora od one po Zakonu o šumama 1983. godine, za koju većina
šumarskih stručnjaka smatra da ne može biti gora.


3) Nasuprot predloženoj organizaciji Republičke uprave šuma, regionalnih
Direkcija šuma i Nacionalnog šumskog fonda, prof. dr. R. Sabadi et al.
predlaže u biti razdvajanje ne samo šumskobiološke reprodukcije od djelatnosti
iskorišćivanja šuma nego i stručnih radova u samoj šumskotaiološkoj
reprodukciji na one oko programiranja i narudžaba (licitiranja) radova od
onih oko njihova izvršenja — autor ovog napisa predlaže:


a) Osnivanje »osnovnih područja« kao privrednih subjekata veličine


30.000 do 80.000 ha.
b) Utvrđivanje šumskogospodarskih područja »u udruženoj organizaciji
osnovnih područja, tj. šumskih gospodarstava kao privrednih subjekata« veličine
200.000 do 300.000 ha.


Ta bi »udružena organizacija šumarstva« organizirala proširenu reprodukciju
i razvojne poslove te obuhvaćala dodatne specijalne poslovne funkcije.
Za to su »osnovna područja« tj. pojedina šumska poduzeća preuski okvir,
pa na njima nije ekonomski opravdano organiziranje tih dodatnih funkcijazadaća.


LITERATURA


1) Šumarski fakultet, Zagreb, zavod za istraživanje u šumarstvu, Zavod
za istraživanja u drvnoj industriji: ŠUMARSTVO I PRERADA DRVA U




ŠUMARSKI LIST 1-2/1989 str. 69     <-- 69 -->        PDF

SR HRVATSKOJ DO 2000. G. Sabadi, R. i Prpić, B., koordinatori i suradnici
u grupi koautora. Preliminarna studija I dio, Zagreb 1983, str. 1—197; Preliminarna
studija II dio, Zagreb 1983, str. 1—98. Ofset tisak.


2) Ekonomski institut. Zagreb: ORGANIZACIJA I EKONOMSKI ODNOSI
ŠUMSKO-PRERAĐIVACKOG KOMPLEKSA HRVATSKE U FUNKCIJI
RAZVOJNIH CILJEVA I IZVOZNIH PROGRAMA. Kalogjera D., koordinator
i suradnik u grupi koautora (Sabadi, R. i drugi). Zagreb, ožujak 1984, str. 1—
—135. Ofset tisak.


3) Sabadi , R.: PRILOG IDEJAMA ZA SPROVOĐENJE ZAKONA O SUMAMA
U SR HRVATSKOJ. Šumarski list 3—4, 1985, Zagreb, str. 119—124.
4) Sabadi , R.: FUNKCIONALNA ORGANIZACIJA ŠUMARSTVA: DA ILI NE?
Šumarski list 3—4, 1985, str. 125—136.


5) Sabadi, R. — Krznar, A. — J a k o v a c, L., KOLIKO DRUŠTVENA ZAJEDNICA
PRIDONOSI ODRŽAVANJU I PROŠIRENJU POTENCIJALA OPClH
KORISTI OD SUMA? gumarski list 5—6, 1988, str. 255—265.


6) Sabadi, R. — Krznar, A. — Jako vac, H. — M i 1 e r, V., STO SE MOŽE
DOGODITI? Šumarski list 7—8, 1988, str. 367—371.
7.)/ Zakon o šumama SRH, Narodne novine 59, Zagreb 1983.


The Time for Experiments in Forestry Organization Has Run Out


Summary


In a study made by the Institute of Economics and in a number of articles
published in Šumarski list in Zagreb, Professor R. Sabadi alone or together with
his coauthors discusses a new model of organization of forestry in SR Croatia
(cf. references Nos. 2, 3, 4, 5, 6). The present author does not agree with the
proposals of Professor R. Sabadi et al. and in this paper critically examines some
of his theses and puts forward his own proposals for adequate organization of
forestry in SR Croatia.


This paper has the following structure:


— Introduction
— Discussion, which includes the following paragraphs:
The lagging behind of forestry and the country because of limitations on the


free use of forests and woodland by forestry enterprises.
Market and forestry products and services.
The disadvantageous position of forestry in primary distribution.
Critical remarks on the organization of forestry proposed by Professor R.


Sabadi.
A new proposal for the organization of forestry.


— Conclusion
— References
— Summary
The author has reached the following conclusions:


1. The turnover of forests and woodland has only marginal importance in
forestry. Therefore, it does not constitute a threat that would require special


ŠUMARSKI LIST 1-2/1989 str. 70     <-- 70 -->        PDF

organizational forms in forestry with the aim to impose limits or to impose no
limits at all on forestry enterprises in their free utilization of this specific means
of production.


2. Competetive bidding for the right to use and cultivate forests is not feasible
because of the nature and deadlines set on such jobs. The proposed method
strengthens the author´s opinion that Professor R. Sabadi does not understand
the essence of the problem.
The proposed organizational structure does not solve the problem of guarding
and taking care of forests. Accordingly, the proposed organization is insufficiently
worked out, uneconomical and worse than the Forestry Act of 1983,
which is considered by the majority of experts to be the worst one possible.


3. Contrary to the proposed organization of the Republic Forestry Commission,
Regional Forestry Administrations and the National Forestry Fund advocated
by Professor R. Sabadi, which basically means not only the separation of
biological forest reproduction from forest utilization but also the division of
forestry jobs in biological forest reproduction into those involved in competetive
bidding and those contracting jobs, the present author proposes the following:
(a) The establishment of »basic management units« comprising from 30,000
to 80,000 hectares.
(b) The organization of »associated forestry management enterprises«, i. e.
forestry enterprises comprising from 200,000 to 300,000 hectares. Such an associated
forestry management enterprise would be responsible for the expansion of
production capacity, development and other specialized business operatins. Therefore,
the level of »basic management units«, i. e. individual enterprises are too
limited in scope to justify the organization of such business operations and tasks.