DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1989 str. 45     <-- 45 -->        PDF

ma provode postižu postavljeni cilj. Sastojina dobro reagira na promijenjene
svjetlosne uvjete širenjem krošnje, povećanjem asimilacione površine i
prirasta.


Srednjodobna sastojina obilježava takav razvojni stadij koji već opada
biološki potencijal, posebno kad su u pitanju uzgojni zahvati. Vrlo često
je uočavamo oko polovine ophodnje sastojine. U tom razvojnom stadiju
struktura sastojine je formirana, stabla su poprimila definitivan oblik. Prirodno
izdvajanje stabala je smanjeno, a prorede su umanjile dinamiku i intenzitet
prirodnog izlučivanja.


Starije sastojine još uvijek imaju kvalitetan prirast, a obično se nalaze
negdje oko dvije trećine ophodnje sastojine. U ovom razvojnom stadiju kao
i u predhodnom ne možemo znatnije utjecati na promjenu i razvoj strukture
sastojine, ali možemo utjecati na prirast kvalitete.


Stare sastojine se nalaze neposredno pred ili u toku prirodnog pomlađivanja,
odnosno oplodnih sječa. Zahvati koje u njima provodimo imaju prije
svega zadatak da se sastojina što bolje prirodno obnovi, odnosno da su
stabla uz prirašćivanje sposobna da obilno urode kvalitetnim sjemenom i da
je tlo sposobno ´da u njemu klija sjeme i da osigura opstanak i razvoj mlade
biljke.


Ako promatramo razvojne stadije sastojine s gospodarskog stajališta, onda
imamo, kako smo već naveli, koljlik, letvik, stadij stupovlja i stadij pilanske
oblovine. Normalno je da su ovi stadiji dobili nazive prema sortimentima
koje u to vrijeme mogu dati, ali oni isto tako nose i obilježja temeljena
na biološkim svojstvima i ekološkim zahtjevima konkretne vrste drveća.


Koljik predstavlja razvojni stadij koji nosi biološka obilježja starijeg
mladika. U tom razvojnom stadiju je vrlo intenzivno prirodno izlučivanje i
odumiranje zbog vertikalnog zasjenjivanja debla i krošnji već formiranih stabala.
Sastojina je vertikalno raslojena s formirane tri etaže stabala. Čišćenje
od grana posebno dominantnih stabala je vrlo intenzivno, što će imati presudan
utjecaj na formiranje kvalitete deblovine. U ovom razvojnom stadiju,
kako smo već napomenuli kod starijeg mladika, imamo pojavu kulminacije
visinskog prirasta sastojine i kulminaciju prirasta krošanja stabala u
širinu. Inače stabla u razvojnom stadiju koljika imaju prsni promjer negdje
oko 5 cm, a visinu oko 10 metara, posebno ako se radi o sastojinama
naših najpoznatijih i najvažnijih vrsta drveća, bukve, hrasta lužnjaka i kitnjaka,
poljskog jasena i dr.


Letvik predstavlja razvojni stadij koji s biološkog stajališta nosi obilježja
mlade sastojine. U letviku se prirodno odumiranje i izlučivanje stabala
nastavlja i doživljava kulminaciju, što nam ukazuje na neophodnost
provođenja njege sastojina proredom. Isto tako u tom razvojnom stadiju dolazi
do diferencijacije stabala u iebljinske, visinske i vrednosne razrede.
Izdiferencirane etaže sastojine su stabilne i konačne te kao takve u postotnim
odnosima moraju dočekati kraj ophodnje. Sortimenti koje možemo dobiti
u tom razvojnom stadiju su letve ili žioke, nekad vrlo intenzivno upotrebljavane
za ograđivanje pašnjaka i torova za stoku. Prsni promjer stabala
u letviku iznosi oko 15 cm, a visina se kreće od 15 do 20 metara, a ta
razvojna faza traje prilično dugo, oko 50 godina, za naše najvažnije, domaće
vrste drveća.


43