DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1988 str. 96 <-- 96 --> PDF |
u Razredu za prirodne znanosti JAZU postaje I960., a za redovnog člana izabran je 1969. Njemačka akademija istraživača prirode »Leopoldina« (Halle/S) izabrala ga je 1968. za svog člana, zatim je počasni doktor Sveučilišta u Dijonu (1965). Počasni je član geografskih društava u Parizu, Frankfurtu/M., Mađarskog geografskog društva i Srpskoga geografskog društva, a počasni je predsjednik Geografskog društva Hrvatske. Bio je doživotni član Društva za proučavanje i unapređivanje pomorstva Jugoslavije, počasni član Speleološkog saveza Jugoslavije itd. Pozivan kao istaknuti geograf i geomorfolog, profesor Roglić je održao mnoga predavanja na Sveučilištima u Francuskoj, Engleskoj, Njemačkoj, Austriji, SSSR-u, SAD, Kini i dr., predvodio je nacionalne delegacije i često predsjedavao pojedinim sekcijama na međunarodnim geografskim kongresima u različitim zemljama. JAZU ga je imenovala voditeljem Zavoda za znanstveni rad u Osijeku, a bio je i aktivan član u nekoliko Akademijskih komisija i odbora, npr. u Komisiji za znanstveno istraživanje krša, u Znanstvenom savjetu za zaštitu prirode, u Odboru za narodni život i običaje itd. Glavna znanstvena djelatnost akademika J. Roglića bila su proučavanja ključnih problema krša i u tome je stekao svjetsko priznanje (mnogi citati u stranoj geomorfološkoj literaturi, stalno članstvo u Komisiji za probleme krša pri Međunarodnoj geografskoj uniji i dr.). Prema razlikama u geološkom sastavu i morfogenetskih procesima utvrdio je specifičnosti i razlikovanja krških i kluviokrških pejzaža: na topivim karbonatnim stijenama odvija se samo krški korozijski proces koji se modificira klimatskim i litološkim razlikama. U današnjem krškom reljefu ima mnogo elemenata koji su naslijeđeni iz hladnog pleistocena. To posebno vrijedi za polja u kršu ali i izrazite zaravni na vapnencima predstavljaju nasljeđe iz drukčijih morfogenetskih prilika (bujna vegetacija, vlažna i vruća klima). U doba tek 573 tonske stabilnosti i povoljnih klimatskih prilika dolazilo je na kontaktnim litološkim pojasima do taloženja naplavnih ravnica i rubnoga širenja korozijiskih zaravni na vapnencima. Naplavni materijal začepljuje mnoge pukotine, pa to spriječava vertikalno oticanje vode. Za debelu seriju čistih vapnenaca u gorju Dinarskog sustava karakteristični su, po Rogliću, velika dubina kolanja vode i širenja podzemnih pukotina, što je specifičnost dinarskog krša. Dolomiti su podložni intenzivnom korozijskom procesu i hidrografski se ponašaju kao i vapnenci; u njima su pronađene velike podzemne šupljine, a podzemna cirkulacija vode i kroz dolomitsku podlogu odvija se duboko bez obzira na morsku razinu. U proučavanju reljefa J. Roglić polazi od suvremenih stvarnih odnosa i aktivnih procesa, a u rekonstrukciju evolucije ide koliko to pouzdani podaci omogućuju i objektivne potrebe traže. Oblike i procese ističe prema tome koliku važnost imaju u prostornoj slici i društvenom životu. Zbog svoje principijelnosti o objektu geografije i njezinim metodama istraživanja, kao i njene važnosti za stvaranje objektivne slike svijeta, izabran je za člana Sialnog komiteta za program i metodiku geografije pri Međunarodnoj geografskoj uniji. Akademik J. Roglić bitno je pridonio spoznaji o ključ.noj ulozi prometnih veza u našem društvenom razvitku, često isticao prometno-geografske predosti položaja Jugoslavije i, posebno, Hrvatske te naglašavao mogućnosti i važnost našeg uključivanja u evropsku i svjetsku prometnu mrežu. Sudjelovao je u obradi i mnogih drugih, teorijskih i praktičnih, pitanja našeg društva, npr. u valorizaciji primorskoga jadranskog pojasa, u unapređenju turizma, rješavanju urbanih problema te regionalnom usmjeraavnju Hrvatske i Jugoslavije kao cjeline. Osobito se zalaže za zaštitu prirode, oplemenjivanjezaštitu čovjekova životnog okoliša, pa uz ostalo naglašava: »Matematičkim sazna |