DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1988 str. 81 <-- 81 --> PDF |
— uređivanje i pašnjačke melioracije na površini od 4.0 miliona ha degradiranih šuma; — uređivanje i reguliranje paše na površini od 6,0 miliona ha površina pod alfom (graminea Štipa tennuissima L.). Autor ističe da pri rješavanju naprijed navedenih zadataka treba primijeniti metode koje se bitno razlikuju od onih koje se koriste u razvijenim evropskim zemljama: treba se odreći principa onih metoda koje su valjane za pavoljnije sredine i razvijene regije. To je osnovna postavka mediteranskog šumarstva. Domaće životinje (goveda, ovce i koze) su opisane s različitim rasama. Autor je prikazao za Tunis i Maroko vrlo detaljnu fizionomsku klasifikaciju s gledišta pastoralne vegetacije. Zatim je obradio stočarstvo odnosno pašarenje imajući pred očima temeljne faktore animalne produkcije: čovjek, životinja, vegetacija i tlo. U tom smjeru prezentirani su različiti načini uzgoja stoke. Dakako, autor nije zaboravio ni problem paše koza što je ilustrirao s podacima i tanjem kozarstva u pojedinim zemljama. Vrlo vrijedan i koristan dio Ziani jevi h predavanja je »hranjiva vrijednost krme« s naročitim obzirom na količinu celuloze pojedinih biljaka. Također je vrlo vrijedan dio Ziani j e v i h predavanja koji nosi naslov »Procjena produktivnosti krmiva«. U tom pogledu autor je vrlo detaljno opisao metodu rada za tu svrhu s konkretnim pri mjerima. Posebnu vrijednost imaju rezultati kemijske analize hranjivih materijala u lišću hrasta s naročitim osvrtom na mjesece kad je lišće ubrano. Na kraju je »Uređivanje pašnjaka« koje se sastoji u prostornom i vremenskom harmoniranju triju komponenata: ishrana određenog broja stoke, postojeći krmivi resursi i potencijalne mogućnosti produkcije krmiva pod uvjetom sačuvanja vegetacijskog pokrova i potrajnog prihoda od proizvodnje krmiva. Zatim slijede opisi spomenutog uređivanja s opisom tehnike rada. Materija koju je obradio P. Zian i vrlo je zanimljiva i vrijedna pogotovu za područje našeg submediteranskog i mediteranskog krša. S obzirom da se radi o predavanjima koja su litografirana na francuskom jeziku, Z i a n o v a iskustva i njegova istraživanja nisu dovoljno poznata ni dostupna naš:m šumarima. Zato bi bilo dobro da autor svoja predavanja prevede na hrvatski jezik i da ih jedna naša šumarska ustanova po mogućnosti Šumarski institut u Jastrebarskom — objelodani.* Prof. dr. Dušan Klepac * Prema izjavi P. Zianija, ova predavanja umnožena su u vrlo ograničenom broju primjeraka za potrebe mediteranskih šumarskih instituta. U Jugoslaviji postoje samo četiri primjerka (na francuskom jeziku), po jedan u Šumarskom institutu Jastrebarsko, Institutu za jadranske kulture u Splitu, u Savezu društava ITŠDI Hrvatske i kod Prof, dr Dušana Klepea. (Nap. Ur.) Horst Kramer: WALDWACHSTUMSLEHRE (Znanost o rastu šume) Verlag Paul Parey — Hamburg, Berlin 1988, p. 374 sa 156 slika i 165 tabela. Dr Hnrst K r a m e r profesor uređivanja šuma i direktor Instituta za ure đivanje šuma i prirast Sveučilišta u Gottingenu objavio je ove godine (1988) knjigu pod gornjim naslovom u kojoj obrađuje ekološke i antropološke utjecaje na rast šuma, zatim govori o drvnoj masi i prira |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1988 str. 82 <-- 82 --> PDF |
stu i na kraju o stabilnosti šumskih sastojina. Svoju knjigu Krame r je podijelio u 11 poglavlja: 1. Pojam i zadaća znanosti o rastu šume; 2. Temeljna načela rasta šume; 3. Rast pojedinih stabala; 4. Rast sastojina; 5. Rast čistih sastojina prema prirasno-prihodnim tablicama; 6. Utjecaj klime i staništa na prirast sastojine; 7. Utjecaj provenijencije na prihodnu sposobnost; 8. Osnivanje sastojina i njihova njega; 9. Fertilizacija; 10. Nejednodobne i mješovite sastojine; 11. RazličiLi utjecaji na rast. Na kraju je popis literature koja je razvrstana po navedenim poglavljima. U prvom poglavlju Krame r daje definiciju rasta šuma i objašnjava zadaću i značenje te šumarske specijalisnosti. U drugom dijelu autor počinje opisom krošnje stabla. Spominje »oblični broj krošnje« (»Kronenformazhl« = fKr) koji je definiran ovom formulom: Volumen krošnje Površina projekcije krošnje X dužina krošnje Nakon različitih podataka o krošnji i njezinom odnosu spram prsnog promjera stabla i ostalih veličina prelazi na korijen. Zanimljivi su podaci o učešću korijenovog sistema u proizvodnji stabla. Onda slijedi opis debla. Stanišnim faktorima koji utječu na rast poklonjeno je dosta prostora te se govori o svjetlosnim, toplinskim, hidrološkim, kemijskim i mehaničkim faktorima. Krame r navodi originalne podatke o postotnom sastavu biomase za stabla Savezne Republike Njemačke: korijen 18v(), krupno drvo s korom 62" 0, granje i grančice s korom 14´0, lišće i iglice 5,4" ´„ i cvijetovi i plodovi ispod 1",,. Ako se odbije kora od krupnog drva, onda proizlazi da na proizvodnju drvne mase u cjelokupnoj biomasi otpada tek nešto više od 50" „ O zakonitostima rasta Krame r spominje najpiije Mdtscherlichovu funkciju, zatim Backmanovu, Pes- c h e 1 o v u i mnoge druge. U trećem poglavlju počinje autor s rastom u visinu i predočuje grafički tok rasta u visinu. Po Krameru najviše crnogorično stablo na svijetu je Sequoia sempervirens (110 m) na obalama sjeverne Kalifornije. Najviše listopadno stablo po njemu je jedan Eucalyptus u Australiji. visok oko 100 m. U onom dijelu knjige, u kojem se govori o rastu prsnog promjera, zanimljiva je konstatacija u smrekovim šumama, koje su izložene jakim, štetnim emisijama. može izostati pojedini god. Razvoju drvne mase stabla također je dan priličan prostor gdje se mogu naći podaci o najdebljim stablima u Saveznoj Republici Njemačkoj i u Sjevernoj Americi. Prema Krameru danas je najdeblje živuće stablo na svijetu Sequoiadendron giganteum (»General Sherman tree«) opsega 34.5 m i visine 83.9 m. U četvrtom dijelu knjige obrađen je rast sastojine: najprije je riječ o broju stabala, zatim o visinskom pa onda o debljinskom prirastu te o temeljnici. Drvna masa i volumni prirast prikazani su za pojedine vrste drveća na temelju prirasno- prihodnih tablica. Interesantna je konstatacija da poprečni prirast hrasta poslije 80-godine do konca ophodnje ima vrlo postojani tok što je u skladu s našim istraživanjima. Slijedi 5. poglavlje o rastu čistih sastojina prema prirasno-prihodnim tablicama i to, prvo, za domaće a onda za str:: vrste drveća i egzote. Od domaćih vrsta tu je na prvom mjestu smreka za koju Krame r navodi maksimalnu godišnju sveukupnu produkciju od 20.8 m3/ha uz ophodnju od 100 godina na najboljim bonitetima gdje je dominantna visina 40 metara. Na srednjim bonitetima spomenuta proizvodnja iznosi 15.4 m:l ha. To nam objašnjava zašto su Nijemci sadili smre |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1988 str. 83 <-- 83 --> PDF |
ku u tako velikim razmjerima: smreka je od domaćih vrsta drveća najproduktivnija. Iza nje dolazi jela, ariš, bor te listopadne vrste kako slijedi: bukva, jasen, gorski javor, bukva, joha i breza. Od stranih crnogoričnih vrsta najproduktivnija je dug laži ja sa sveukupnom godišnjom produkcijom od 32.3 m´/ha uz ophodnju od 60 godina na najboljim bonitetima gdje je dominantna visina 48 metara. Slijede: japanski ariš, vajmutovski bor, crni bor, bagrem, crveni hrast i topole. Od egzota obrađene su ove vrste sa naznakom maksimalne godišnje proizvodnje po hektaru Pseudotsuga menziensii (24.6 m3/ha)i, Sequoia s mpervirens (39.8 m3/ha), Pinus rađiata (34.7 m´/ha), Pinus caribea (20 m´1/ ha), Pinus merkusii (21.3 m3/ha), Cryptomeria japonica (20.2 m´/ha), Albizzia falcata (59.2 m3/ha), Swietenia macrophylla (18.5 nrVha), Tectoma grandis (20.6 m3/ha), Ochroma pyramidale (98.5 m3/ha), Shorea robusta (12.1 m3/ha), Eucalyptus globulus (44.8 m:!/ha). Šesto poglavlje je nastavak prethodnog poglavlja s objašnjenjima o bonitetima i ograničenim vrijednostima prihoda. 7. poglavlje napisao je prof, dr R e i n- hard Schober, koji je sada u mirovini, a prije je bio na Krame rovom mjestu. Schobe r je obradio detaljno provenijenciju za ove vrste drveća: bor, smreka, evropski ariš, jela, duglazija, japanski ariš, sitkanska smreka. To je vrlo vrijedan i koristan dio knjige. U osmom poglavlju Krame r obrađuje pitanje osnivanja sastojina. Počinje smrekom. Ovdje su došla do izražaja njegova vlastita istraživanja. Na kraju opširnih podataka Krame r preporuča da se u praksi sadnja izvrši s 2.500 do 3.500 biljaka po jednom hektaru. Zatim slijede podaci za bor, duglaziju i ostale vrste. Nakon toga dolazi čišćenje i prorjeđivanje kojemu je Krame r posvetio u knjizi najveći prostor što je razumljivo, jer je na tom području sam mnogo radio a posebno u jednoj IUFRO sekciji gdje je bio voditelj dulje vrijeme. 9. poglavlje napisao je prof, dr H a n s- Achim Gussone. On najprije govori o počecima fertilizacije šumskih kultura pred 20 godina kad se počelo primjenjivati umjetno gnojivo s kalijem i Tomasom drozgom. Početni rezultati bili su »umjereno uspješni«. No u novije vrijeme istraživanja pokazuju ohrabrujuće rezultate tako je primjerice na jednoj pokusnoj parceli običnog bora prirast povećan za 30% uslijed primjene NPK gnojiva. Dalje se govori o kalcifikaciji zakiseljenih smrekovih šuma itd. Deseto poglavlje nastavlja Krame r i govori o nejeđnodobnim i mješovitim sastojinama. Mješovite jednodobne sastojine su vrlo detaljno obrađene što nije slučaj sa prebornim sastojinama. U 11. poglavlju Krame r je obradio različite utjecaje na prirast; spominje štetno djelovanje gljiva i insekata no više prostora posvetio je štetama od divljači i štetama koje su uzrokovane emisijamr različitih štetnih plinova. U tom smjeru je zanimljiva tabela 159 (str. 306), iz koje se vidi da je od ukupne površine šuma u Saveznoj Republici Njemačkoj (7,388.000 ha) u 1987. godini primjećeno oštećenje na površini od 52% s time da je na površlini od 1% (ili 73.880 ha) došlo do umiranja šume, dok je na površini od 16% primjećeno srednje jako oštećenje a na površini od 35% slabo oštećenje. Na 48% površine šuma nije primjećeno oštećenje. Na kraju knjige nalazi se i registar stručnih izraza. Prof, dr Dušan Klepac |