DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1988 str. 57 <-- 57 --> PDF |
Iz toga bi se mogao izvući i krivi zaključak za šumare da im je probitačnije proizvoditi nekvalitetnu sirovinu čime, uz manje troškove, skraćuju rok proizvodnje u šumi, a proizvodnja je i tako rentabilna za drvnu industriju. To je nestvarno i sa time bi trebalo prekinuti i kalkulirati stvarne troškove i njima teretiti stvarnog nosioca troškova, pa neka on ide u gubitke. Postoje mnoge stare i nove metode (a i rezultati istraživanja) kako se to radi, a najbolja i najstvarnija metoda je da se »ostali troškovi« raspoređuju na temelju stvarne obrađene površine ili oplošja proizvedenih sortimenata iz pojedinih kvalitetnih klasa pilanskih trupaca. Posve je sigurno da bi se na taj način dobili sasvim drugi, ali pravi, istiniti i daleko korisniji rezultati od onih što ih imamo u prikazanim tabelama. Upravo neka to u ovom našem kratkom napisu bude i osnovna poruka proizvođačima, a posebno planerima i kalkulatorima u drvnoj industriji, u protivnom krivi zaključci multipliciraju negativne i trajne posljedice. O ZOŠ-u IZ LIJEVOG UGLA Izvršno vijeće Sabora svojim aktom od 30. lignja 1988. predlaže diobu Goransko- primoirskog šumskogospodarskog područja na tri manja šumskogospodarska područja. Neće pričinjati svetogrđe ako se pojavi i po koje suprotno mišljenje. Logičnije hi bilo da se na Goiransko-primorskom šumskogospodarskom području osnuju tri šumarske radne organizacije, koje će kao privredni i pravni subjekti upravljati dijelovima zajedničkog šumskogospodarskog područja bez ikakve organizacijske nadgradnje. Potrebno je da im ZOS nametne obvezu da sve akcije većih razmjera zaštite šuma od različitih uzročnika propadanja šuma, kao i obnovu šuma koje su stradale uslijed tih okolnosti, a bez obzira na kojem se dijelu zajedničkog područja ti radovi izvode, sufinanciraju zajedničkim sredstvima. Na primjer: proporcionalno vrijednosti prodane drvne mase, ili na koji drugi pogodniji način. Takvoni organiziranošću uz zakonsku odredbu dohiva se na kvalitetu: šuma i šumski fond su bolje zaštićeni, a ne zadire se u samoupravnu organiziranost radnih organizacija. Namjerno je, radi kraćeg obrazloženja, spomenut samo najvažniji oblik zajedništva na zajedničkom šumskogoispodarskom području. Ako je takav oblik zaštite šumskog fonda i gospodarenja šumama prihvatljiv za Goransko-prtimorsko šumskogospodarsko područje, onda se isti model organiziranosti bez ikakvih poteškoća može primijeniti i na ostalim šumsikogospodarskim područjima. Dosad prema ZOŠ-u egzistira devet šumskogospodarskih područja. Izvršno vijeće predlaže jedanaest, a prema zahtjevima šumarskih organizacija (Vinkovci i Slav. Požega) trebalo bi biti još Više manjih šumskogospodarskih područja. Naprotiv, radi što bolje zaštite šumskog fonda putem obligatnog i namjenskog udruživanja sredstava opravdanije bi bilo osnovati manji broj šumskogospodarskih područja. 539 |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1988 str. 58 <-- 58 --> PDF |
Prije desetak illi nešto više godina u raspravama republičkih formskih krugova spominjano je sedam illi osam šumskcgospodarskih područja. Možda je ovaj prijedlog iskrivljena kopija prijašnje ideje. Uglavnom nije nikakva novost. Razlika je samo u zaokružen ju i proizvoljnom nazivu šumskogospodarskog područja. Polazeći od sadašnjih područja i organiziranosti radnih organizacija predlaže se preinaka radi racionalnijeg gospodarenja šumama na novih sedam šumskogospodarskih područja: 1. Goransko-primorsko (Radne organizacije: Ogulin, Delnice i Senj), 2. Ličko (RO Gospić), 3. Banijsko-kordunsko (RO Sisak i Karlovac), 4. Prigonslko-podravsko (RO Zagreb ,i Varaždin), 5. Psunjsko-posavsko (RO Nova Gradiška i Slav. Požega^ 6. Bilogorsko´-podravsko (RO Bjelovar, Koprivnica . . .) 7. Slavoinsko-baranjsko (RO Slav. Brod, Vinkovci, Osijek, Našice. Podravska Slatina i Jelen-Biilje). Manjii broj većih li površinom približno ujednačenih šumskogospodarskih područja daje veću garanciju za bolju zaštitu šumskog fonda. A radne organizacije ne bi trebale bliti uznemirene što upravljaju dijelom zajedničkog šumskogospodarskog područja, pogotovu što ništa ne gube od svog identiteta i integriteta. Ni šuma, mi šumarske radne organizacije ne postoje zbog ZOŠ-a, nego obratno. Zato novi ZOS treba što više prilagoditi potrebama šume i ekonomičnijem privređivanju u šumarstvu. Novom ZOS-u više pristaju atributi prvog i najodgovornijeg čuvara šume, a ne nekog nalickanog fetiša. Iz ZUR-a valja u šumarsku organiziranost ugraditi samo one odredbe koje su se dosad pokazale praktičnima i ekonomičnima. Naime, dokazano je da prevelika OOUR-izacija sa svim ZUR-ovskim legitimnostima uvelike opterećuje proizvodnju li znatno smanjuje dohodak. Dohodak se ne stvara u režiji ili prema scenariju uštirkane i trakavičaste administrativne regulative, nego umijećem i stvaralaštvom sloobdnih proizvođača. Svrha ovorn prijedlogu je sigurnija i kvalitetnija zaštita šumskog fonda putem racionalnije organiziranosti i ekonomičnijeg privređivanja šumarskih radnih organizacija. Povod takvom razmišljanju dalo je Izvršno vijeće Sabora spomenutim aktonn od 30. lipnja 1988. Mijo Matezić, dipl. inž. šum. |