DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1988 str. 46 <-- 46 --> PDF |
11 mladunčadi je uništeno pronalaženjem legla. 4 vuka su ubijena kamenjem odnosno štapom. 4 su se utopila prilikom prelaženja smrznutog jezera, a 12 ih je uginulo od nepoznatih razloga. Sezonski mortalitet vuka u Gorskom kotaru bio je najveći u jesen i zimi od mjeseca listopada do ožujka (n = 387; 72%), a najmanji u proljeće i ljeto, od travnja do rujna mjeseca (n = 153; 28%). Budući da vuci nisu bili lovljeni radi krzna ova sezonska razlika u veličini ulova vjerojatno je uvjetovana češćim posjećivanjem mečilišta od strane vukova zimi, većom mogućnošću opažanja i strijeljanja lovaca u razdoblju kada su krošnje bez lišća te učestalijim boravljenjem lovaca u lovištu tijekom jeseni i zime kad traje glavna lovna sezona. Posljednjih godina uporedo sa smanjenjem ulova vukova zapaženo je i smanjeno prisuće ovog predatora. U prvoj dekadi iza Drugog svjetskog rata brojnost vukova u Gorskom kotaru procijenjena je na 35—50 vukova godišnje. Od 1956. do 1933. godine taj je broj spao na 8—13 vukova godišnje, da bi u razdoblju od 1964. do 1965. ponovno porastao na 30—40 vukova godišnje, kada je porastao i broj ulovljenih vukova. Za vrijeme narednih 14 godina (1966—79) procijenjeno je prisuće od 15 vukova godišnje (raspon 6—25), da bi tijekom osamdesetih godina brojnost spala na samo 9 vukova godišnje (raspon 6—16), koji su viđeni bilo pojedinačno bilo u čoporima od 2—5 vukova. DISKUSIJA I ZAKLJUČCI Vuk u Jugoslaviji kao i u drugim zemljama Evrope i Sjeverne Amerike bio je objekt kontinuiranog lovljenja i proganjanja već od prvih ljudskih naselja. Strah od napada vuka na čovjeka usporedo sa, kako realnim tako i preuveličavanim, gubicima na domaćoj stoci i divljači, učinili su od vuka najomraženijeg a otud i najlovljenijeg predatora. Na primjer Isako vi ć (1970) navodi da su vuci u Srbiji tijekom 1947. i 1948. godine ubili 346 konja, 53 magarca, 1.906 goveda, 35.947 ovaca, 13.625 koza i 2.440 domaćih svinja. Da se smanje štete, uslijedile su intenzivne akcije uništavanja vukova na širokom planu pa su u razdoblju od 1948. do 1959. godine u toj republici ukupno stečena 5.254 vuka, od čega samo u 1952. godini 1.002 vuka! Vuk je tretiran od pamtivijeka opasnom i štetnom životinjom. Odredba da vuka može svatko, svagdje, bilo kojim načinom i sredstvom loviti poticana je zakonskim i društvenim propisima. Ovaj odnos prema vuku pokazao se naročito efikasnim prije Drugog svjetskog rata kada je broj vukova u mnogim krajevima zemlje, pa tako i u Gorskom kotaru, bio značajno smanjen. U godinama rata i odmah iza rata populacije vukova imale su šanse za oporavak (B o j o v i ć i C o 1 i ć, 1975). Razdoblje rasta broja vukova bilo je međutim kratkog vijeka jer je intenzivnom upotrebom otrova ponovno smanjena njegova brojnost a imala je utjecaja i na druge mesojede vrste i strvinare (medvjed mrki, orao suri i dr. Frkovi ć i sur., 1987). Smanjena upotreba otrova od 1961. do 1972. godine te njegova zabrana od 1973. do 1986. u Gorskom kotaru se odrazila na smanjenom broju vukova uginulih od otrova. Istovremeno je broj vukova stečenih odstrelom 528 |