DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1988 str. 40 <-- 40 --> PDF |
Oko 35.000 stanovnika živi u raštrkanim naseljima okruženim manjim poljoprivrednim površinama. Žitelji su pretežno zaposleni u šumarstvu i drvnoj industriji, a sporadično se bave ektenzivno poljoprivredom i stočarstvom. Stoka sitnog i krupnog zuba, uzgajana ekstenzivnim načinom, potencijalni je plijen vuka ovog brdsko-planinskog kraja. Od krupnih vrsta divljači koje su mogući plijen vuka ovdje stalno obitavaju: jelen obični (Cervus elanhus), srna (Capreolus capreolus), divokoza (Rupicapra rupicapra) i divlja svinja (Sus scrofa). Od šumskih koka tu su zastupljene: tetrijeb gluhan (Tetrao urogallus) i lještarka (Tetrastes bonasia). Osim vuka od većih predatora obitavaju medvjed mrki (Ursus arctos), lisica (Vulpes vulpes) i, od 1974. godine, introducirani ris (Lynx lynx). METODA RADA Podaci o ustrijeljenim kao i drugim načinima i sredstvima lova stečenim vucima (trovanje, hvatanje u gvožđa i stupice, promet, prirodna uginuća) u razdoblju od 1945. do 1959. temelje se na zapisnicima o pregledu ulovljenih vukova, godišnjim izvještajima o ustrijeljenoj divljači, rješenjima o isplati nagrada i dr., kako tadašnjih organizacija koje su gospodarile lovištima tako i općinskih službi nadležnih za poslove lovstva. Manji broj podataka za prvo poslijeratno razdoblje dobiven je uvidom u službene bilješke zaposlenog šumarskog i lovnog osoblja, posebno čuvara lovišta. Svrsi su poslužile i bilješke u šumskim kronikama, prigodni članci iz dnevnog tiska te društvenog lovačkog glasila »Lovački vjesnik«, u kojima su objavljevani prigodni napisi o rezultatima akcija tamanjenja vukova općinskih Štabova za borbu protiv vukova, uspjesima pojedinih lovaca i lovačkih društava u lovu na grabežljivce i dr. Glavnom autoru ovog rada bila je od velike pomoći pri sakupljanju podataka o ulovu vukoav, brojnom stanju i štetama arhiva bivšeg Šumskog gospodarstva »Viševica« Rijeka, čija je referada lovstva organizirala i objedinjavala akcije na uništavanju tada prenamnoženih vukova na području svog djelovanja pa tako i u Gorskom kotaru. U razdoblju od 1960. do 1986. godine glavni autor, koji je profesionalno zaposlen na poslovima lovstva u delničkom Šumskom gospodarstvu, imao je uvid o svakom ulovljenom vuku. Kako su nagrade za lov vukova isplaćivale i područne šumarije u Referadu lovstva redovno su pristizali zapisnici o pregledu ustrijeljenih ili na druge načine stečenih vukova. Glavni autor bio je član komisije za pregled ulovljenih vukova kao i općinskih Štabova za borbu protiv vukova, koji su uz praćenje rezultata lova pratili i dinamiku visine populacije vukova. Sve to je doprinijelo da se podaci izneseni u ovom radu za minulo razdoblje od 42 godine mogu smatrati vjerodostojnima. Za svaki ulov vuka evidentirano je mjesto ulova (općina, lovište, predjel), uzrok smrti (mortalitet), spol i procijenjena doh (odrasli ili mladi vuk). Evidencijom je obuhvaćeno i brojno stanje vukova bilo onih koji su vođeni kao stalni bilo onih u prolazu. Ti podaci nisu međutim rezultat sistematskih i organiziranih prebrojavanja već opažanja terenskih lovnih radnika zaposlenih pri područnim šumarijama delničkog i vrbovskog (ogulinskog) Šum 522 |