DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1988 str. 40     <-- 40 -->        PDF

Oko 35.000 stanovnika živi u raštrkanim naseljima okruženim manjim
poljoprivrednim površinama. Žitelji su pretežno zaposleni u šumarstvu i
drvnoj industriji, a sporadično se bave ektenzivno poljoprivredom i stočarstvom.
Stoka sitnog i krupnog zuba, uzgajana ekstenzivnim načinom, potencijalni
je plijen vuka ovog brdsko-planinskog kraja.


Od krupnih vrsta divljači koje su mogući plijen vuka ovdje stalno obitavaju:
jelen obični (Cervus elanhus), srna (Capreolus capreolus), divokoza
(Rupicapra rupicapra) i divlja svinja (Sus scrofa). Od šumskih koka tu su
zastupljene: tetrijeb gluhan (Tetrao urogallus) i lještarka (Tetrastes bonasia).
Osim vuka od većih predatora obitavaju medvjed mrki (Ursus arctos),
lisica (Vulpes vulpes) i, od 1974. godine, introducirani ris (Lynx lynx).


METODA RADA


Podaci o ustrijeljenim kao i drugim načinima i sredstvima lova stečenim
vucima (trovanje, hvatanje u gvožđa i stupice, promet, prirodna uginuća)
u razdoblju od 1945. do 1959. temelje se na zapisnicima o pregledu ulovljenih
vukova, godišnjim izvještajima o ustrijeljenoj divljači, rješenjima


o isplati nagrada i dr., kako tadašnjih organizacija koje su gospodarile lovištima
tako i općinskih službi nadležnih za poslove lovstva. Manji broj
podataka za prvo poslijeratno razdoblje dobiven je uvidom u službene bilješke
zaposlenog šumarskog i lovnog osoblja, posebno čuvara lovišta. Svrsi
su poslužile i bilješke u šumskim kronikama, prigodni članci iz dnevnog tiska
te društvenog lovačkog glasila »Lovački vjesnik«, u kojima su objavljevani
prigodni napisi o rezultatima akcija tamanjenja vukova općinskih Štabova
za borbu protiv vukova, uspjesima pojedinih lovaca i lovačkih društava
u lovu na grabežljivce i dr. Glavnom autoru ovog rada bila je od velike
pomoći pri sakupljanju podataka o ulovu vukoav, brojnom stanju i štetama
arhiva bivšeg Šumskog gospodarstva »Viševica« Rijeka, čija je referada
lovstva organizirala i objedinjavala akcije na uništavanju tada prenamnoženih
vukova na području svog djelovanja pa tako i u Gorskom kotaru.
U razdoblju od 1960. do 1986. godine glavni autor, koji je profesionalno
zaposlen na poslovima lovstva u delničkom Šumskom gospodarstvu, imao
je uvid o svakom ulovljenom vuku. Kako su nagrade za lov vukova
isplaćivale i područne šumarije u Referadu lovstva redovno su pristizali zapisnici
o pregledu ustrijeljenih ili na druge načine stečenih vukova. Glavni
autor bio je član komisije za pregled ulovljenih vukova kao i općinskih Štabova
za borbu protiv vukova, koji su uz praćenje rezultata lova pratili i
dinamiku visine populacije vukova. Sve to je doprinijelo da se podaci izneseni
u ovom radu za minulo razdoblje od 42 godine mogu smatrati vjerodostojnima.


Za svaki ulov vuka evidentirano je mjesto ulova (općina, lovište, predjel),
uzrok smrti (mortalitet), spol i procijenjena doh (odrasli ili mladi vuk).
Evidencijom je obuhvaćeno i brojno stanje vukova bilo onih koji su vođeni
kao stalni bilo onih u prolazu. Ti podaci nisu međutim rezultat sistematskih
i organiziranih prebrojavanja već opažanja terenskih lovnih radnika zaposlenih
pri područnim šumarijama delničkog i vrbovskog (ogulinskog) Šum


522