DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1988 str. 38     <-- 38 -->        PDF

dijela zemlje. Vuk je naročito zastupljen u planinskom sistemu Dinarida,
koji se proteže smjerom jugoistoka kroz Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu,
Crnu Goru i Srbiju, te u Sarsko-pinskom gorju u Makedoniji. Na tom prostoru,
kao i na područje sjeverne Srbije, broj ulovljenih vukova tijekom
pedesetih i sedamdesetih godina potvrđuje veliku zastupljenost ove vrste
Prema Bojo viču i Coliću (1975) ulovljenih vukova bilo je u 1969. godini
1.913. a u 1970. godini 1.354 grla. Istovremeno Isakovi ć (1970) procjenjuje
populaciju vuka u zemlji na 1.000 grla. Grupa za vukove Međunarodne
zajednice za zaštitu prirode i prirodnih bogatstava (International Union
for the Conservation of Nature and Natural Resources — IUCN), na zasjedanju
1979. godine, procijenila je populaciju vuka u Jugoslaviji na 4.000
grla (M e c h, 1982). Ova procjena čini se točnijom iako je primjećeno smanjenje
ulova vuka. Neki to tumače padom populacija vuka u Jugoslaviji.


Ulov vuka u Hrvatskoj bio je stabilan tijekom 25-godišnjeg razdoblja
od 1955. do 1977. godine (x = 147/god.; raspon 90—237), uz izuzetak 1969.
i 1970. godine kad su, zbog osjetnih razlika u visini isplaćivanih nagrada za
ulov vuka, njihova krzna donašana iz graničnih republika u Hrvatsku. Od
1980. do 1983. godine ulov vuka u Hrvatskoj pao je na svega 90 grla godišnje
(84—100). Prema službenim podacima i broj vukova je znatno smanjen
a time i štete koje su vuci pričinjali domaćoj stoci i divljači. Smanjen
broj vukova, kao posljedica dugogodišnjih organizacijskih akcija na njihovom
uništavanju, mogao bi biti znak odviše male populacije iz koje se
ova vrsta ne bi mogla oporaviti.


Od posebnog je značenja položaj vuka u Gorskom kotaru, u sjeverozapadnoj
Hrvatskoj, gdje šumarske i lovačke organizacije koje gospodare
lovištima vode vuka kao stalnu divljač. Svrha ovog rada je da prikaže dinamiku
i intenzitet ulova vuka u Gorskom kotaru u razdoblju od 1945. do
1986. godine s osvrtom na sadašnje stanje i perspektivu vučjih populacija
na ovom području.


Zahvaljujemo svim organizacijama koje gospodare lovištima Gorskog kotara,
posebno upravama bivših Šumarija i Šumskom gospodarstvu Vrbovsko
na suradnji pri prikupljanju podataka o ulovu vukova, njihovj brojnosti
i štetama.


PODRUČJE ISTRAŽIVANJA


Smješten u dinarskom planinskom sistemu zapadne Hrvatske Gorski kotar
čini visoravan prosječne nadmorske visine 700—800 m s koje strši više
vrhova od 1300 do 1500 m. Oko 70" o (90.925 ha) površine je pod šumom,
pretežno mješovitog sastava. Jela (Abies alba) i bukva (Fagus silvatica)
najzastupljenije su vrste drveća.


Godišnji srednjak temperature zraka kreće se od minus 2.8" C u veljači
do 17,1° C u srpnju. Godišnji prosjek oborina kreće se od 1723 mm (Skrad)
do 3.3´54 mm (Platak).


Kao izrazito kraško područje Gorski kotar se najvećim dijelom rasprostire
na vapnenačkoj i dolomitskoj podlozi. To je razlog da i usprkos obilnim
oborinama ima samo jednu veću tekućicu. rijeku Kupu sa njenim pritocima
u sjevernom dijelu.


520