DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1988 str. 38 <-- 38 --> PDF |
dijela zemlje. Vuk je naročito zastupljen u planinskom sistemu Dinarida, koji se proteže smjerom jugoistoka kroz Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru i Srbiju, te u Sarsko-pinskom gorju u Makedoniji. Na tom prostoru, kao i na područje sjeverne Srbije, broj ulovljenih vukova tijekom pedesetih i sedamdesetih godina potvrđuje veliku zastupljenost ove vrste Prema Bojo viču i Coliću (1975) ulovljenih vukova bilo je u 1969. godini 1.913. a u 1970. godini 1.354 grla. Istovremeno Isakovi ć (1970) procjenjuje populaciju vuka u zemlji na 1.000 grla. Grupa za vukove Međunarodne zajednice za zaštitu prirode i prirodnih bogatstava (International Union for the Conservation of Nature and Natural Resources — IUCN), na zasjedanju 1979. godine, procijenila je populaciju vuka u Jugoslaviji na 4.000 grla (M e c h, 1982). Ova procjena čini se točnijom iako je primjećeno smanjenje ulova vuka. Neki to tumače padom populacija vuka u Jugoslaviji. Ulov vuka u Hrvatskoj bio je stabilan tijekom 25-godišnjeg razdoblja od 1955. do 1977. godine (x = 147/god.; raspon 90—237), uz izuzetak 1969. i 1970. godine kad su, zbog osjetnih razlika u visini isplaćivanih nagrada za ulov vuka, njihova krzna donašana iz graničnih republika u Hrvatsku. Od 1980. do 1983. godine ulov vuka u Hrvatskoj pao je na svega 90 grla godišnje (84—100). Prema službenim podacima i broj vukova je znatno smanjen a time i štete koje su vuci pričinjali domaćoj stoci i divljači. Smanjen broj vukova, kao posljedica dugogodišnjih organizacijskih akcija na njihovom uništavanju, mogao bi biti znak odviše male populacije iz koje se ova vrsta ne bi mogla oporaviti. Od posebnog je značenja položaj vuka u Gorskom kotaru, u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, gdje šumarske i lovačke organizacije koje gospodare lovištima vode vuka kao stalnu divljač. Svrha ovog rada je da prikaže dinamiku i intenzitet ulova vuka u Gorskom kotaru u razdoblju od 1945. do 1986. godine s osvrtom na sadašnje stanje i perspektivu vučjih populacija na ovom području. Zahvaljujemo svim organizacijama koje gospodare lovištima Gorskog kotara, posebno upravama bivših Šumarija i Šumskom gospodarstvu Vrbovsko na suradnji pri prikupljanju podataka o ulovu vukova, njihovj brojnosti i štetama. PODRUČJE ISTRAŽIVANJA Smješten u dinarskom planinskom sistemu zapadne Hrvatske Gorski kotar čini visoravan prosječne nadmorske visine 700—800 m s koje strši više vrhova od 1300 do 1500 m. Oko 70" o (90.925 ha) površine je pod šumom, pretežno mješovitog sastava. Jela (Abies alba) i bukva (Fagus silvatica) najzastupljenije su vrste drveća. Godišnji srednjak temperature zraka kreće se od minus 2.8" C u veljači do 17,1° C u srpnju. Godišnji prosjek oborina kreće se od 1723 mm (Skrad) do 3.3´54 mm (Platak). Kao izrazito kraško područje Gorski kotar se najvećim dijelom rasprostire na vapnenačkoj i dolomitskoj podlozi. To je razlog da i usprkos obilnim oborinama ima samo jednu veću tekućicu. rijeku Kupu sa njenim pritocima u sjevernom dijelu. 520 |