DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1988 str. 28 <-- 28 --> PDF |
RASPROSTRANJENOST Prema R a dim i r u (1952: 261), hrast plutnjak je mediteransko-atlantski florni element. Horva t donosi (1954: 2) preglednu kartu rasprostranjeni a vrste Quercus suber L. prema E. M ii 11 e r u (iz knjige Riklija 22). Hrast plutnjak je prirodno rasprostranjen na atlantskom području Francuske (do rijeke Garonne) i Španjolske. U zapadnom Sredozemlju raširen je u Mediteranskom dijelu Španjolske, Francuske. Italije. Maroka, Alžira i Tunisa te na Balearskim otocima, Sardiniji i Siciliji. Horva t ujedno ističe (1954: 1): »Kod nas, a ni drugdje na Balkanskom poluotoku od prirode ga nigdje nema.« Radimi r navodi (1952: 255, 258) da se prema sistemu Pavarla, areal hrasta plutnjaka potpuno poklapa sa zonom Lauretuma u cijelosti za toplu i srednju podzonu, a samo djelomično za hladnu podzonu. Najvrednije, čiste sastojine hrasta plutnjaka prostiru se uz atlantsku obalu te napredujući prema istoku Mediterana sve više gube na kvaliteti. Prema Bourne rias u (1980, 4: 211), u šumama hrasta plutnjaka dominiraju kalcifobne vrste. L aro us se saopćava (1968, 2: 950) da u Mediteranskom rajonu Francuske s hrastom plutnjakom također raste i bliska vrsta, zapadni (gaskonjski) plutnjak — Qu. occidentalis Gay (od kojeg se također dobiva pluto). U Mediteranskim tvrdolisnim mješovitim šumama hrast plutnjak se često nalazi s crnikom — Qu. ilex L. i listopadnim hrastom meduneem — Qu. lanuginosa Thuill. (J a n k o v i ć. 1979: 392), a također i s hrastom cerom — Qu. cerris L. Giperborejskij et Marko vi ć, 1952: 122). Trinajsti ć potvrđuje (1987: 108) navode iz starije florističke literature (Host, 1831: Visi and, 1842) prema kojima hrast plutnjak samoniklo raste na jadranskom primorju Hrvatske. Ja n k o v i ć također smatra (1979: 392) da ova vrsta na istok dolazi do Dalmacije gdje je već vrlo rijedak. Međutim, mi smatramo da su ti podaci nesigurni i da najverovatnije hrast plutnjak nije zastupljen u našoj autohtonoj flori, već samo s pojedinačnim primjercima unesenim u parkove našeg Primorja. Kultivira se i na Opatijskoj rivijeri na kojoj se pruža pojas kserotermne šume medunca — Qu. pubescens Thuill. i bijelog graba — Carpinus orientalis Lmk.: Carpinetum orientalis adriaticum Horv. et al. Na ovom području osobito je raširena njena subasocijacija s lovorom — Laurus nobilis L.: Carpinetum orientalis lauretosum H-ić (Jovanović. 1967: 495. 496). Hay et Synge saopćavaju (1969: 345) da se hrast plutnjak uzgaja i u veoma skromnom obimu također i u V. Britaniji. EKOLOŠKI UVJETI a) KLIMATSKI FAKTORI. — Prema Piccioli u (1923: 418), hrast plutnjak zahtijeva više topline od crnike — Qu. ilex L. (Giperborejski et Markovi ć navode (1952: 121, 122) da najbolje uspijeva u krajevima s toplom klimom gdje se srednja godišnja temperatura ne spušta ispod 14" C. Temperatura od —17" C je za njega kritična, naročito za mlađe primjerke. Horvat donosi (1954: 7) navod Pa vari a (Selvicoltura, Man. dell, agr.. 1941. Roma) prema kojem u Italiji hrast plutnjak uspijeva u krajevima sa srednjom godišnjom temperatvurom od 12" — 17" C. srednjom temperatu |