DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1988 str. 25 <-- 25 --> PDF |
PREGLEDNI ČLANCI — REVIEWS UDK 630*2:712 (Quercus suber L.) Sum. list CXII (1988) 307 PRILOG UZGAJANJU HRASTA PLUTNJAKA — QUERCUS SUBER L. U UKRASNIM NASADIMA OPATIJSKE RIVIJERE Petar ŠOLIC* SAŽETAK: U radu prikazanu je uspijevanje hrasta plutnjaka — Quercus suber L. u parkovima Opatijske rivijere. Iznijeti su i prijedlozi za proširenje ove ornamentalne stablašice na spomenutom području. Riječi natuknice: Hrast plulnjak. Opatijska rivijera. Kultiviranje. UVOD Opatija leži na istočnoj obali Istre, u podnožju Učke (1396 m n. v.). Zaštićena je sa sjeverne i sjeverozapadne strane Učkom, a s juga otocima Krkom i Cresom. Greografske koordinate su joj 45" 20´ sjeverne širine i 14° 19, istočne dužine. Zahvaljujući vrlo povoljnom položaju, na Opatijskoj rivijeri vlada neobično blaga klima koja je omogućila razvitak turizma evropskog ugleda. Prema Do me u (1955: 4, 5), povoljna klima je glavni razlog zbog koje u Opatiji i njenoj okolici uspijevaju razne subtropske vrste i biljke od Opatije južnijih krajeva. Uzgajanje hrasta plutnjaka u dekorativne svrhe ima u Opatiji i njenoj rivijeri dugogodišnju tradiciju. Potrebno je ispitati uvjete uspijevanja ove ornamentalne stablašice na ovom području i iznijeti smjernice za njeno daljnje uzgajanje. MORFOLOŠKA SVOJSTVA Hrast, plutnjak je zimzeleno stablo visoko oko 10—15 (20) metara s dosta gustom, širokom i nepravilnom krošnjom i snažnim deblom. Razvija moćan i razgranat korijenov sistem koji se s lakoćom prilagođava podlozi. Na plitkom kamentom tlu plutnjak razvija horizontalno korijenje koje prodire u pukotine stijena. Deblo je pokriveno debelim slojem pluta. Pluto je svjetlosive boje, a ispod površine svjetlosmeđe. Primarno ili muško pluto (»liege male«, »sugherone«. ^sughero vergine«, »sughero naturale«) može na starim stablima postići deljinu od 25—30 cm. Ovo pluto je žilavo, hrapavo i kvrgavo (si. 1). Slabe je kvalitete te se ne koristi za izradu čepova i drugih artikala. Upotrebljava se za štavljenje kože. Primarno pluto se prirodnim putern nikada ne od * Dr. Petar Solić, Rijeka, Rade Končara 44/X 507 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1988 str. 26 <-- 26 --> PDF |
SI. 1. Primarno pluto na deblu hrasta plutnjaka — Quercus suber L. u gradskom parku u Lovranu. vaja od stabla. Skidanjem pluta sve do felogena formiraju se novi slojevi sekundarnog ili ženskog pluta (»liege femmele«, vergo sughero«). Ono je cjelovite i homogene strukture, meko, glatko, elastično i lagano. Mnogo je kvalitetnije od primarnog pluta, pa nalazi primjenu u industrijske svrhe. Osim toga služi i za dobivanje tzv. »španjolskog crnila« koje se koristi u slikarstvu (Puc e i, 1915, 2: 1219). Jednogodišnje grančice i pupovi su dlakavi. Listovi su zimzeleni, kožnati, eliptičnog ili jajolikog oblika sa zaobljenom ili slabo srcolikom bazom. Po rubu su nazubljeni sa 3—7 šiljatih zubaca sa svake strane. Listovi imaju dlakavu peteljku dugu 0,4—1 cm; liska je duga 3—6 cm, široka 1,5—4 cm. Lišće je na licu tamnozelene boje i 508 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1988 str. 27 <-- 27 --> PDF |
golo, a na naličju obraslo bjelkastim dlačicama. Giperborejsk i et Marko vi c ističu (1952: 120) da su listovi plutnjaka oblikom slični lišću crnike — Quercus ilex L. s izdanaka, ali se od njih razlikuju po tome što se njihove postrane žile nikada ne razgranjuju u obliku vilice. Međutim, smatramo da ovo svojstvo nije pouzdana kontrolna oznaka za određivanje ove vrste, jer smo utvrdili da poneki listovi stabla hrasta plutnjaka u gradskom parku u Lovranu imaju nervaturu s viličastim završetkom. Listovi traju 2—3 godine. Lišće je na krošnji manje gusto nego u crnike — Qu. ilex L. Cvjetovi su jednospolni (uniseksualni). Muški cvjetovi imaju nekoliko prašnika s obrnuto jajolikim. zašiljenim i po vrhu dlakavim antenama. Sabrani su u visećim resama dugim 5—6 cm. Rese se razvijaju pri vrhu jednogodišnjih grančica. Isprva su zelene, a za vrijeme dozrijevanja žute boje. Ženski cvjetovi sjede uspravno u kupulama. Oni su bilo pustenasti, a imaju 4 tamnosmiđe, prema vani savijene njuške. Razvijaju se na mladim ovogodišnjim izbojcima. Plod je smješten u kratkoj, dlakavoj držci. Zrela kupula je zvonastog ili poluokruglog oblika. Stipule su sive, dlakave; donje su kraće, ovalne i prilegle, a gornje su duže, lancetaste, trnovite i prema žiru savijene. Na vrhu imaju kratki deblji dlakavi šiljak koji predstavlja ostatak njušaka. Zir je 2—3 puta dulji od kupule. Dug je 2—4,5 cm i 1,4—-1,8 cm debeo. BIOLOŠKE ZNAČAJKE Hrast plutnjak je jednodomna (monecijska), anemorfilna, kserofilna, acidofilna. silikolna i heliofitna vrsta. Prema podacima koje iznosi P i c c i o 1 i (1923: 270, 417), stadij zrelosti počinje između 12. i 25. godine starosti, a obilna plodonošenja nastupaju od 35. — 40. godine. Soliterna stabla uzgojena iz sjemena stupaju u stadij zrelosti između 15. i 20. godina, a koja rastu u šumi između 20. do 25. godine. Kod soliternih stabala uzgojenih iz izdanaka stadij zrelosti počinje između 12. i 15. godine, a šumska stabla između 15. i 18. godine. Cvjeta u travnju ili svibnju. Stablo hrasta plutnjaka u parku u Lovranu cvjetalo je 1986. u prvoj polovici svibnja. Prema podacima iz talijanske literature (P i c c i o 1 i, 1923": 126, 234, 254), žir hrasta plutnjaka dozrijeva u istoj godini cvatnje. Klijavost žirova traje 6 mjeseci. Za klijanje je potrebno 30—45 dana. Klijanje je (kao i kod ostalih vrsta hrastova — Quercus L.) hipogeično. Biljčice u prvoj godini dostižu do 15 cm visine i u drugoj od 40—50 cm. U starosti od treće do šeste godine biljke postižu do 1 m visine. Zatim rastu dosta brzo, ali se poslije 60 godina rast usporava. Rast prestaje nakon 200 godina starosti. U petoj ili šestoj godini počinje se razvijati plutasta kora i na njoj se postepeno razvijaju duboke uzdužne raspukline. Primjerci koji rastu u šumi stari oko 40—60 godina dostignu prsni promjer debla (mjeren na visini 1,30 m od tla) od 20—30 cm i tada počinje iskorišćivanje plute. Plutnjak tjera iz panja, ali izdanačka snaga mu je slabija nego kod crnike. Može doživjeti starost od 300 pa i 400 godina. 509 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1988 str. 28 <-- 28 --> PDF |
RASPROSTRANJENOST Prema R a dim i r u (1952: 261), hrast plutnjak je mediteransko-atlantski florni element. Horva t donosi (1954: 2) preglednu kartu rasprostranjeni a vrste Quercus suber L. prema E. M ii 11 e r u (iz knjige Riklija 22). Hrast plutnjak je prirodno rasprostranjen na atlantskom području Francuske (do rijeke Garonne) i Španjolske. U zapadnom Sredozemlju raširen je u Mediteranskom dijelu Španjolske, Francuske. Italije. Maroka, Alžira i Tunisa te na Balearskim otocima, Sardiniji i Siciliji. Horva t ujedno ističe (1954: 1): »Kod nas, a ni drugdje na Balkanskom poluotoku od prirode ga nigdje nema.« Radimi r navodi (1952: 255, 258) da se prema sistemu Pavarla, areal hrasta plutnjaka potpuno poklapa sa zonom Lauretuma u cijelosti za toplu i srednju podzonu, a samo djelomično za hladnu podzonu. Najvrednije, čiste sastojine hrasta plutnjaka prostiru se uz atlantsku obalu te napredujući prema istoku Mediterana sve više gube na kvaliteti. Prema Bourne rias u (1980, 4: 211), u šumama hrasta plutnjaka dominiraju kalcifobne vrste. L aro us se saopćava (1968, 2: 950) da u Mediteranskom rajonu Francuske s hrastom plutnjakom također raste i bliska vrsta, zapadni (gaskonjski) plutnjak — Qu. occidentalis Gay (od kojeg se također dobiva pluto). U Mediteranskim tvrdolisnim mješovitim šumama hrast plutnjak se često nalazi s crnikom — Qu. ilex L. i listopadnim hrastom meduneem — Qu. lanuginosa Thuill. (J a n k o v i ć. 1979: 392), a također i s hrastom cerom — Qu. cerris L. Giperborejskij et Marko vi ć, 1952: 122). Trinajsti ć potvrđuje (1987: 108) navode iz starije florističke literature (Host, 1831: Visi and, 1842) prema kojima hrast plutnjak samoniklo raste na jadranskom primorju Hrvatske. Ja n k o v i ć također smatra (1979: 392) da ova vrsta na istok dolazi do Dalmacije gdje je već vrlo rijedak. Međutim, mi smatramo da su ti podaci nesigurni i da najverovatnije hrast plutnjak nije zastupljen u našoj autohtonoj flori, već samo s pojedinačnim primjercima unesenim u parkove našeg Primorja. Kultivira se i na Opatijskoj rivijeri na kojoj se pruža pojas kserotermne šume medunca — Qu. pubescens Thuill. i bijelog graba — Carpinus orientalis Lmk.: Carpinetum orientalis adriaticum Horv. et al. Na ovom području osobito je raširena njena subasocijacija s lovorom — Laurus nobilis L.: Carpinetum orientalis lauretosum H-ić (Jovanović. 1967: 495. 496). Hay et Synge saopćavaju (1969: 345) da se hrast plutnjak uzgaja i u veoma skromnom obimu također i u V. Britaniji. EKOLOŠKI UVJETI a) KLIMATSKI FAKTORI. — Prema Piccioli u (1923: 418), hrast plutnjak zahtijeva više topline od crnike — Qu. ilex L. (Giperborejski et Markovi ć navode (1952: 121, 122) da najbolje uspijeva u krajevima s toplom klimom gdje se srednja godišnja temperatura ne spušta ispod 14" C. Temperatura od —17" C je za njega kritična, naročito za mlađe primjerke. Horvat donosi (1954: 7) navod Pa vari a (Selvicoltura, Man. dell, agr.. 1941. Roma) prema kojem u Italiji hrast plutnjak uspijeva u krajevima sa srednjom godišnjom temperatvurom od 12" — 17" C. srednjom temperatu |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1988 str. 29 <-- 29 --> PDF |
rom najhladnijeg mjeseca 3° — 5" C i srednjom minimalnom temperaturom od —4° do —9" C. Prema Jankovi ć (1979: 392), za uspijevanje hrasta plutnjaka potrebno je relativno dosta vlage. Međutim, Vagliasind i et Ma s er a ističu (1924: 224) da je ova vrsta veoma otporna prema suši. U želji da upotpunimo iznijete navode ukratko ćemo prikazati klimatske prilike Atlantskog i Mediteranskog rajona Francuske i usporediti ih s klimatskim faktorima Opatije. Prema Sormaniu et Bonapaceu (1959: 72), na jugozapadnoj Atlantskoj obali Francuske (Les Landes) vlada oceanski klimatski tip. Dugačk i navodi (1975, 2: 475) da se ovaj klimatski tip odlikuje blagim zimama te svježim ljetima sa stalno visokom vlagom zraka i najvećom količinom oborina u zimskom periodu. U krajevima Les Landes i Gascogne, izoterma siječnja iznosi 5° — 7° C, izoterma srpnja 19" — 21" C, a srednja godišnja temperatura 12" — 13° C. Srednja godišnja insolacija varira između 1750—2000 sati. D e Martonn e prikazuje (1932, XV: 883) da ovi predjeli imaju 1000—1500 mm obodina godišnje, a ponegdje i više. Na području uspijevanja hrasta plutnjaka u Sredozemnom dijelu Francuske, klima se veoma razlikuje od oceanske klime. Mediteranski klimatski tip karakteriziraju vrlo topla i suha ljeta, veća kolebanja u temperaturi; blage i kišovite zime s mnogućim naglim prodorima hladnog zraka (B e a ujeu- Garnier . 1980. 7: 237). Srednja mjesečna temperatura srpnja u Nici iznosi 26" C a srednja godišnja temperatura 18" C. Nice ima prosječno 13. a Marseille 28 hladnih dana u godini. Horva t naglašava (1954: 4) da su zdrava starija stabla hrasta plutnjaka u okolici Nice podnijela zimu 1929., bez naročite štete, temperaturu od —12" do —13" C. U Nici insolacija traje oko 2.628 sati u godini. Srednja godišnja količina oborina iznosi 800 mm. Prema Beleznay u (1965: 4, 6), Opatija ima u 50. godišnjem prosjeku mjesečnu temperaturu siječnja 5,3" C te srpnja 23,0" C. Zadnjih godina opaža se porast temperature u Opatiji. Srednje vrijednosti mjesečnih temperatura za period motrenja od 1948—1962. iznose za siječanj 6,0" C i srpanj 24,5" C. a srednja godišnja temperatura 14,3" C. Srednja maksimalna temperatura iznosi 32,6" C, a srednja godišnja temperatura 14.3" C. Srednja maksimalna temperatura iznosi 32,6" C, a srednja minimalna —4.4" C. Termička kolebanja su relativno mala. Srednje godišnje kolebanje temperature zabilježeno je sa 17,5" C. Opatija ima prosječno 15.7 dana s mrazevima. Godišnja insolacija iznosi 2.23´0 sati. Srednja godišnja vrijednost relativne vlage je dosta visoka. Zabilježena je s oko 70%, a količine oborina s 1820,9 mm. Učešće lovora — Laurus nobilis L. u prirodnoj vegetaciji područja ekološki označava vlažnije podneblje od općih klimatskih prilika u submediteranskom dijelu našeg obalnog područja. Broj snježnih dana iznosi 3.7. Snijeg, led i jaki vjetrovi mogu uzrokovati lomljenje grana i grančica naročito kod mlađih stabala. Ovu pojavu primijetili smo u Opatiji u siječnju 1986. Stoga je korisno odmah ukloniti naslage snijega s krošnje hrasta plutnjaka. Zbog svog geografskog položaja i reljefa Opatija je prilično zaštićena od vjetrova. Bura je manje česta i slabija nego u Rijeci i njenoj okolici. Nova k navodi (1970, 5: 54, 55) da Opatija ima mediteransku klimu. Međutim, na osnovu razmatranja klimatskih uvjeta s prirodnih staništa hra |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1988 str. 30 <-- 30 --> PDF |
sta plutnjaka i njihove usporedbe s podnebljem Opatije i njene rivijere zaključujemo da na obalnom području ispod Učke vlada osebujna klima s mediteranskim i oceanitetskim značajkama koja omogućuje uspješno uzgajanje ove mediteransko-atlantske vrste na zaštićenim mjestima. b) PEDOLOŠKI UVJETI. — Hrast plutnjak je kao kalcifobna vrsta rasprostranjen uglavnom na tlima koja nisu vapnena. Prema Piccioli u (1923: 417) i Bournerias u (1980, 4: 211), najbolje uspijeva na dubokim, svježim, rahlim ili pjeskovitim tlima na silikatnoj podlozi bogatim na organskoj tvari i kaliju. Oodgovaraju mu tla nastala od feldspata (glinenci) i tla vulkanskog porijekla nastala od trahitnih, sijentnih i granitnih stijena. Raste i na plitkim, suhim i kamenitim tlima. Propada na tlima s aktivnim sadržajem kalcija, kao i na kompaktnim i barovitim tlima. Horva t primjećuje (1954: 4, 7. 8) da plutnjak raste i na tlima nastalim iz vapnenca, ako su ona dekalcificirana i na alkalijskim tlima, ako nisu na suviše suhim mjestima. Prema Vrbek u (1985: 6), u Opatiji i njenoj okolici rašireno je 7 glavnih tipova tala: 1. smeđe tlo na vapnencu i dolomitiziranom vapnencu tipično, plitko (pH iznosi 6,5 — 7,0); 2., smeđe tlo na vapnencu i dolomitiziranom vapnencu tipično, srednje duboko (pH = 6,1 — 6,7); 3. crvenica na vapnencu tipična (pH = 6,1 — 6.7); 4. crvenica lesivirana (pH = 6,0 — 6,4); 5. ilimerizirano tlo (pH = 5,9 — 6.3); 6. antropogena tla iz crvenice (pH = 6.7 7,1); 7. hortisol (pH = 6.7 — 7,2). Prema razdiobi tala na osnovu njihovog stupnja kiselosti koju iznosi Kl ep a c (1946, I: 405), ova su tla vrlo slabo kisela, neutralna i jako alkalična. Jankovi ć (1979: 208) navodi da tla s alkalnom reakcijom sadrže kalcija u količini preko 3" n. Prilikom sadnje sadnica hrasta plutnjaka proizvedenim iz sjemena korisno je supstratu pored organskih gnojiva nadodati zemlju kestenjaču nastalu raspadanjem drva kestena — Caslanea sativa Mili. Pitomi kesten obilato raste na liburnijskim padinama Učke. Zemlja kestenjača je kisele reakcije pogodna za uzgoj kalcifobnih biljaka (Puc e i, 1915, 2: 1508). VARIJETETI Hrast plutnjak je veoma polimorfna vrsta s obzirom na karakteristike stipula na kupuli, veličini ploda, veličini i obliku lista i drugim osobinama. Horva t smatra (1954: 3) da će prilikom plantažnog uzgajanja hrasta plutnjaka za dobivanje pluta u nas najprije doći u obzir varijeteti koji rastu u Italiji i Francuskoj: Qu. suber var. crinita Guss.; var. suberinila Coutinho) var. brevisquama Batt. et Trab.; var. microcarpa Batt. et Trab.; var. subintegrifolia Batt. et Trab.: var. microphylla Bad. et Trab. i var. fagi- Jolia Albert et Jahand. 512 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1988 str. 31 <-- 31 --> PDF |
Mišljenja smo da za uzgajanje ove vrste u hortikulturne shvrhe treba izabrati primjerke aklimatizirane na naše ekološke uvjete. UZGOJ I PRIMJENA U HORTIKULTURI Hrast plutnjak se odlikuje vrlo int resantnom, duboko izrezanom korom koja kod svakog ljubitelja prirode izaziva posebnu radoznalost. Njegova vrlo dekorativna krošnja obrasla zimzelenim listovima pruža u zimskim mjesecima pravi mediteranski ugođaj naročito za sunčana vremena. Sjajnost lišća i kontrastno obojene plojke dolaze tada do punog izražaja. Krošnja hrasta plutnjaka je veoma zanimljiva u proljeće kada je posuta mnoštvom žutih resa koje kontrastiraju svjetlozelenim mladim listovima i harmonično urastaju u tamnozelenu pozadinu krošnje. Njezini plodovi (žirovi) se za razliku od listopadnih vrsta hrastova nalaze u jesen na zimzelenim granama što pruža naročitu interesantnost. Prema Kriissmann u (1958, I: 518), u zapadnom Sredozemlju se odavno uzgaja za industrijske i dekorativne svrhe. Vagliasind i et Maser a ističu (1924: 224) da su stablašice hrasta plutnjaka veoma podesne za hortikulturnu namjenu. Naročito su izražajna soliterna stabla u velikim parkovima i livadama. Međutim, hrast plutnjak je prikladan i za osnivanje šumica i drvoreda. Do ma c ističe (1955: 16) da je hrast plutnjak kod nas prava rijetkost te se na čitavoj našoj obali uzgaja svega nekoliko stabala u Rabu, Opatiji i Dubrovniku. Matkovi ć bilježi (1977: 134) jedan primjerak hrasta plutnjaka u Ttrstenu i dva primjerka na Mljetu. Radi m i r prenosi (1952: 261) podatke Premužića iz 1946. prema kojima su stabla ove vrste na otoku Mljetu debela oko 25 cm i visoka oko 7 m. Navodi da se hrast plutnjak uzgaja još u Malom Lošinju, Boki Kotorskoj i u Baru. Prema Rukavin i (1986: 158), hrast plutnjak unesen je u autohtonu šumu Sijanu kod Pule za vrijeme Austrije. Ustanovili smo da se ova vrsta uzgaja i u Lovranu. D o m a c bilježi (1955: 13, 14) za Opatiju jedno stablo hrasta plutnjaka u parku »1. maj«. Nalazi se na parkovnoj parceli broj 5. Ovo stablo je pred nekoliko godina uginulo. Deblo i grane izbušene su uskim hodnicima nametnika. Primjerak je orezan na oko 2,5 m visine. Prsni promjer debla mjeren na visini 1,30 m od tla iznosi 37 cm. Njegova duboko izbrazdana plutasta kora predstavlja za posjetioce parka jedinstvenu atraktivnost (si. 2). Kora je zaštićena žičanom mrežom. Deblo se nalazi u kosom položaju te je poduprto stupom. Na ovoj parceli uzgaja se i jedan orijaški primjerak libanonskog cedra — Cedrus libani (Trew.) Laws., ´Argentae´ visok oko 28 m i prsnog promjera 137 cm, zatim stablo crnike — Qu. ilex L., primjerak velecvjetne magnolije — Magnolia grandiflora L. i grmovi japanske aukube žuto panaširanog lišća — Aucuba japonica Thunb. f. variegata Dombr. U Opatiji u parku »1. maj« nalaze se na parceli br. 3´4 dva primjerka hrasta plutnjaka. Posađeni su poslije 1957. godine. Prvo stablo visoko je oko 10 m a mjeri u prsnom promjeru debla 53 cm. Međutim, deblo raste ukoso. Drugo stablo ima visinu oko 5 m i prsni promjer debla 21 cm. Njegov rast nije uspravan. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1988 str. 32 <-- 32 --> PDF |
SI. 2. Interesantna izbrazdanost kore hrasta plutnjaka u Opatiji u parku »1. maj« na parceli br. 5. U Lovranu u gradskom parku nalazi se jedno stablo hrasta plutnjaka visine oko 11 m i prsnog promjera debla 63 cm (si. 3). Deblo je pokrito gustim slojem pluta i također omotano žičanom mrežom. Njegovo deblo raste ukoso. Primjerak se grana na visini 2.5 m od tla u dva ogranka razgranjena u brojne grane i grančice. Krošnja je gusta, ovalnog oblika. Primjerak je zdravog izgleda i dobre vitalnosti. Donosi klijave žirove koje bi trebalo upotrijebiti kao sjetveni materijal za reprodukciju ove vrste na po |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1988 str. 33 <-- 33 --> PDF |
Ili!!! SI. 3. Primjerak hrasta plutnjaka u Lovranu u gradskom parku (visina stabla oko 11 m, prsni promjer 63 cm). Svi lotosi: Petar Šolić dručju Opatijske rivijere. Uspijeva s vitkom žumarom — Trachycarpus excelsa H. Wendl., čempresom — Cupressus sempervirens L., alepskim borom — Pinus halepensis Mili. i božikovinom — Ilex aquifolium L. RAZMNOŽAVANJE Hrast plutnjak se razmnožava generativnim i vegetaitvnim metodama razmnožavanja. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1988 str. 34 <-- 34 --> PDF |
Prema Piccioli u (1923: 419), žirovi se čuvaju u platnenim vrećama, klijalištima ili u stratifikatima. Slojeve žirova i pijeska treba često okretati da se do proljeća sačuva sposobnost klijanja. Žirovi se u proljeće prije sjetve potope 24 — 48 sati u vodi. Tom je prilikom potrebno odstraniti žirove koji se nalaze na površini vode. Žirovi se siju 2 — 3 cm dubljine. Picciol i iznosi podatak (1923: 421) da su u cilju proširenja hrasta plutnjaka poduzeta cijepljenja ove vrste na crniku — Qu. ilex L. O tome izviještavaju autori Thorrent et Companyo (Greffage du chene — liege sur le chene vert, in: Ann. des for., 5 — 8, Paris, 1848) i Gusman o (L´innesto del sughero sopra illeccio, Cagliari, Valde, 1915 — 1916). Zbog nemogućnosti uvida u izvornu stručnu literaturu poslužit ćemo se navodima Radišića iz 1940. (Sum. list, 111 — 167). koje prenosi Radi mi r (1952: 262). U Italiji je s uspjehom provedeno cijepljenje dvogodišnjih grančica i pupova hrasta plutnjaka na stabljike crnike — Qu. ilex L. stare 6 — 10 godina. ZAKLJUČAK Hrast plutnjak — Quercus suber L. je ornamentalno stablo velike dekorativne vrijednosti. Interesantan je i s botaničkog, edukativnog i turističkog gledišta. Iz tih razloga treba da se više uzgaja u parkovima Opatijske rivijere. Njegova primjena u hortikulturi došla bi do izražaja uzgajanjem soliternih stabala i oblikovanjem manjih skupina u parkovima te sadnjom u vrtovima na zaštićenim mjestima. Mišljenja smo da zbog krivog rasta debla nije prikladan za drvorede. Razlog njegove veoma slabe zastupljenosti jesu vapnena tla rasprostranjena na ovom predjelu. Međutim, plutnjak se može proširiti u nasade Opatije i njene okolice pravilnm prapremom tla za sadnju i cijepljenjem. Mješavinu tla za sadnju sjemenjačica korisno je obogatiti organskim materijama, oosbito zemljom kestenjačom kojom obiluje ovaj kraj. Trebalo bi primjeniti i prahranjivanje stablašica kalijevim umjetnim gnojivima. Sjeme treba brati s matičnog stabla koji uspješno uspijeva u Lovranu. Kao podloga za cijepjenje hrasta plutnjaka upotrebljavala bi se naša autohtona, kalcifilna i zimzelena vrsta: crnika — Qu. ilex L. LITERATURA 1. B e a u j e u-G a r n i e r, J., 1980: Donnees naturelles, lin Schweizer H. et al.: Encyclopaedia universalis, 7, 237, Paris. 2. Beleznay , M., 1965: Klima u Opatiji i njezin utjecaj na zdravlje (elaborat), 1—9, Rijeka. 3. Bournerias , M., 1980: Chenais, in Schweizer H. et al.: Encycl. univ., 208— —211, Paris. 4. D o m a c, R., 1955: Opatija, parkovi i šetališta, die Parkenlagen und Promenaden, 3—101, Zagreb. 5. Dugački , Z., 1975: Francuska. Klima, in Pomorska enciklopedija 2. JL*, 475. Zagreb. (i. Giperborejski, B.: Marković, T.. 1952: Dendrologija udžbenik za srednje šumarske škole. Svjetlost, 120—122, Sarajevo. 516 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1988 str. 35 <-- 35 --> PDF |
7. Hay, R.. Synge, P., M„ 1969: The Dictionary of Garden Plants, 345, London. 8. Ho rvat. A., 1954: Prilog poznavanju uzgoja plutnjaka (Quercus suber L.), Šumarski list 1. 1—11, Zagreb. 9. J an kov ić, M., 1979: Fitoekologija sa osnovama fitocenologije i pregledom tipova vegetacije na Zemlji, Naučna knjiga, 392, Beograd. 10. J o v a n o v i ć, B., 1967: Dendrologija sa osnovama fitocenologije, Naučna knjiga, 495—496, Beograd. 11. Klepac , D„ 1946: Pedologija, in Safar J.: Šumarski priručnik I., PNZ, 405, Zagreb. 12. Kriissmann , G., 1958: Quercus suber L., in Pareys Blumengartnerei I, 2. Aufl., Paul Parey in Berlin und Hamburg, 518, Berlin. 13. Larousse , 1968: Chene, in Grand Larousse encyclopedique en dix volumes 2, Librairie Larousse, 950—951, Paris. 14. Ma r tonne , E., de, 1932: Francia, clima in Gentile G., Tumminelli C, Enciclopedia italiana XV, 883, Mdlano. 15. Matković , P.. 1977: Crnika, česmina — Quercus ilex L., Hortikultura 2—3, 126—136, Split. 16. Novak , R., 1970: Opatija, in Medicinska enciklopedija 5, JLZ, 54—55, Zagreb. 17. Piccioli , L, 1923: Selvicoltura, 125, 126, 234, 254, 270, 300, 304, 417, 418, 419, UT — ET, Torino. 18. Pucci , A.: 1915: Dizionarlo generale di floricultura 2, 1219, 1508, U. Hoepli, Milano. 19. Radimir , D., 1952: O mogućnosti uzgoja plutnjaka (Quercus suber) u našim krajevima, Šumarski list 8, 255—263, Zagreb. 20. Rukavina , M., 1986: Park šuma Sijana kod Pule, Priroda 5, 158—159, Zagreb. 21. S o r m a n i, G.; B o n a p a c e, U., 1959: II Mdlione, Enciclopedia di geografia 1, 72, Novara. 22. T r i n a j s t i ć, I., 1987: Hrast plutnjak (Quercus suber L.) u flori Hrvatske, in Zbornik sažetaka priopćenja trećeg kongresa biologa Hrvatske, HBD, 108, Zagreb. 23. Vagliasindi, G.; M a s e r a, O., 1924: Piante da flori e da ornamento, UT — ET, 224, Torino. 24. V r b e k, B., 1985: Pedološka obrada predjela, in Cestar D. et al.: Ekološko- gospodarska osnova namjene prostora područja Opatije (elaborat),, 3—9, Zagreb. Contribution a la Cultivation đu Chene Liege — Quercu s sube r L. Dans les Plantations Ornamentaux a la Cote d´Opatija Resume Le chene liege est un arbre ornamental peu repandu dans les pares sur le territoire d´Opatija. Dans ce travail on a donne quelques propositions au but de leur emploi en pratique horticole en cette region. |