DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1988 str. 13 <-- 13 --> PDF |
stvarne površine (5,3% — 10,9%). Najveća točnost se postiže kada se površina kruga računa pomoću najvećeg i najmanjeg promjera kroz centar stabla (K5). Ovom metodom učinjena je negativna pogreška od —0,2%. Pogreške ispod ± 1% postignute su kod računanja površine kruga pomoću većeg broja slobodno izabranih promjera (K4) te kod računanja površine elipse pomoću dva bilo koja međusobno okomita promjera (Ei). Zanimljivo je uočiti, ako se površina kruga računa pomoću dva bilo koja međusobno okomita promjera (K;) ili pomoću četiri bilo koja promjera jednoliko raspoređena po projekciji (Kn), da je odstupanje 2,7% i 2,9%, a da se ta dva načina kod najvećeg broja stabala javljaju kao najbolja aproksimacija stvrne površine. Preciznost svih nvedenih metoda je podjednaka i iznosi od 6,8% do 7,2%. Prilično veliki varijabilitet unutar metoda (58,7—62,9%) posljedica je velikog raspona prsnih promjera stabala uzetih u razmatranje (od 10 do 91 cm). Iznos tog varijabiliteta se mogao smanjiti da su u razmatranje u- zeta stabla samo jednog debljinskog stupnja ili razreda. Na osnovu izračunatog varijabiliteta stvarne površine projekcije i granicu pouzdanosti od 95% može se izračunati broj stabala potreban za mjerenje sklopa: t2 s2 1.9923 17,092 n = = = 298 Sx2 1,972 Kao što se vidi, za potrebe mjerenja sklopa obične jele trebalo bi izmjeriti oko 300 stabala uz preciznost od 1,97 m2. Na osnovu tog podatka, za svaku konkretnu sastojirau može se izračunati minimalno potrebna površina za mjerenje sklopa. ZAKLJUČAK Ako se želi odrediti prikladnost neke metode za primjenu u znanstvenim istraživanjima, potrebno je osim točnosti i preciznosti metode, uzeti u obzir njenu jednostavnost i ekonomičnost. Od jedanaest načina računanja površine projekcije krošnje najnetočnije su se pokazale metode računanja površine uz pomoć polumjera. Kod tih metoda dobivena je pozitivna pogreška od 5,3 do 10,9%. Zbog toga prilikom prikupljanja podataka za određivanje površine projekcije krošnje treba izbjegavati mjerenje polumjera krošnje. Najveća točnost se postiže ako se površina projekcije krošnje računa pomoću promjera (0,2 do 0,8%). Na osnovu iznesenih podataka može se zaključiti da bi najpodesniji na čin mjerenja površine projekcije krošnje kartiranjem bio da se na terenu izmjere dva bilo koja, međusobno okomita promjera krošnje te da se pomo ću njih izračuna površina elipse (Di Do ). 4 |