DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1988 str. 101     <-- 101 -->        PDF

da učiniti, te kako se uopće kao čovjek
treba postaviti prema radu i prema ljudima.
Svi smo mi to cijenili i zato je na"
dragi »Neđo« i bio nama drag i prisan
i kao takvog smo ga i voljeli i poštovali.
Nažalost smrt ne pita, ona uvijek dođe
iznenada. Smrt kolege Nedeljka sve nas
je iznenadila, jer smo ga još prije par
dana gledali kao zdravog i snažnog čovjeka,
sposobnog ne samo za dugi život
nego i za dugi radni vijek, nažalost pre-


SLOBODAN VUJASINOVIC
dipl. inž. šum.


Svakog čovjeka zasigurno prožima najtužniji
osjećaj kada se mora suočiti s neumitnom
gorkom istinom o gubitku dragih
osoba. Ta je bol još veća kada se opraštamo
od plemenitog i uzornog bića,
našeg dragog kolege Slobodana, koji nas
je napustio u zreloj stvaralačkoj dobi ne
navršivši ni 63 godine života.


Rođen je u Foči 18. 8. 1322. god. gdje
završava osnovnu školu, u Banja Luci gimnaziju,
a Šumarski fakultet u Zagrebu
1954. godine.


varili smo se. Mi njime gubimo ne samo
dragog i dobro suradnika nego i vrsnog
stručnjaka koji je poznavao praksu šumarstva
i šume do utanoine. Njegov odlazak
je za nas veliki gubitak, ostala je
velika praznina. I u ovoj tuzi i bolu koji
nas je sve pogodio možemo mu reći, hvala
Ti »Neđo« na svemu! Tvojoj obitelji, koja
će najviše osjetit tvoj odlazak, izražavamo
puno suosjećanje u tuzi i bolu.


Zlatko Maurin, dipl. inž.


Njegova obitelj se istakla u borbi za
slobodu, najprije protiv Austro-Ugarske
monarhije, a u vihoru drugog svjetskog
rata protiv svih neprijatelja naših naroda.
U takvoj sredini je dakle bilo normalno
da je Slobodan zarana postao simpatizer
i pomagač NOB-a, a pred kraj rata
i borac u sastavu kulturne sekcije. Prije
završetka studija zapošljava se 1952.
god. u šumskom gospodarstvu »Samarica
«, a potom u Šumskom inspektoratu
Zagreb na poslovima uređivanja šuma, prvenstveno
fotogrametrije.


Nakon studija kraće vrijeme vodi Šumariju
Garešnica, a zatim prelazi u »Exportdrvo
« Zagreb na poslove šumske proizvodnje
gdje ostaje ukupno tri godine.
Kraće vrijeme je upravitelj šumske eksploatacije
u DIP-u »Turopolje«. Kao perspektivni
stručnjak »Exportdrva« odlazi
u Zapadnu Njemačku na specijalizaciju
izrade i prerade celuloznog drva. Po povratku
obilazi šumarije upoznavajući terensko
stručno osoblje o prednostima proizvodnje
celuloznog drva. Na mjestu tehničkog
direktora u DIP-u »N. Vinodolski«
je od kraja 1959. god. do 1962., kada prelazi
u upravu Šumskog gospodarstva Senj
za šefa iskorišćivanja šuma i mehanizacije.
Zahvaljujući prvenstveno njegovoj inicijativi,
mehanizacija prodire sve brže na
područje Gospodarstva (motorne pile, vučni
strojevi, žičare, kamioni i ostalo). Za




ŠUMARSKI LIST 11-12/1988 str. 102     <-- 102 -->        PDF

laže se za poboljšanje životnih uvjeta radnika
i smatra da rad treba oplemeniti i
drugim sadržajima. Tako je Slobodan bio
inicijator formiranja ekipe sjekača koja
je po prvi put sudjelovala na prvenstvu
SRH. Prati stručnu literaturu o mehanizaciji
u šumarstvu na našem j sitranim jezicima
nalazi se u sastavu stručnjaka
na stručnom putovanju po Rumunjskoj i
SSSR-u.


Razdoblje zrelog stvaralaštva u Šumskom
gospodarstvu Senj prestaje 1969. god.
kada Slobodan odlazi u Zadar (1969—
—1970. god.) kao predstavnik »Drvo« Rijeka,
a nakon toga u Gospić. Najprije je
upravitelj tvornice šperploča, a zatim se
zapošljava u Šumskom gospodarstvu »Lika
« kao referent investicija, upravitelj
OOUR-a građevinarstva, voditelj investicja
i razvojne službe, da bi 1984. god.
otišao u prijevremenu mirovinu. Narušenog
zdravlja umire u Gospiću gdje je i
pokopan.


Kao mladi šumar dobro sam zapamtio
prvi susret sa starijim kolegom Slobodanom
u Senju kojeg ću se uvijek rado sjećati.
Njegovo široko otvoreno srce, vedrina,
puno uvažavanje ličnosti subesjednika
i suosjećanje s njegovim teškoćama, zavidna
intelektualna razina na stručnom
i ostalim područjima, u svakom su susretu
ostavljali upečetljiv dojam.


U slobodnom vremenu bavio se radioamaterizmom,
uzgojem ptica, a iznad svega
volio je svirati na svojoj violini. Zanat
je ispekao kod vrsnih glazbenih pedagoga
i odlično je svirao ovaj instrument.
Veza s glazbom odvest će ga u Republički
SIZ za kulturu gdje je bio delegat.


Sto još reći o našem dragom kolegi
Slobodanu ?


Na posljednjem oproštaju njegov prijatelj
prof. Rubčić između ostalog je rekao:
»Svojim ponašanjem dokazivao si da
imaš ogromni intelektualni i duhovni potencijal
koji se može plasirati u provinciji,
jednako kao i u metropolama. Fascinira
lakoća s kojom si nosio to golemo
duhovno i umno bogatstvo. Onome tko je
vješt ljudskim prirodama i karakterima,
bit će jasno da je to osobina samo velikih
ljudi, snažnih karaktera. . . Ostavio si neizbrisiv
trag na svoje suradnike svojim
pregalaštvom, poniranjem u probleme i
humanim ophođenjem. Zbog svega toga
Tvoj lik plemenitog i uzornog čovjeka, savjesnog
i neumornog radnika zadržat će
u trajnoj uspomeni stručnjaci i radnici
šumarstva i drvne industrije Like.


Trajno ćemo Te se sjećati.


Neka Ti je zbog svega vječna slava i
hvala!«


Mr. Vice Ivančević, dipl. inž.