DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1988 str. 100     <-- 100 -->        PDF

društva i 100-godišnjice izlaženja Šumarskog
lista.


Sjećat ćemo se ing. Rudolfa Krpana
kao čovjeka jednostavna, tiha, poštena, vrlo
pristupačna i spremna da uvijek pomogne
pravim savjetom. Idealan »paler
famiiiias« mogao je svakome poslužiti: kao


primjer. Čovjek kao Rudolf Krpan ne može
se izbrisati iz sjećanja, osoba duhom
jaka i stabilna ostati će u uspomeni svima
koji su s njime radili, ostati će na ugleđ
struke koju je toliko volio. Neka mu
je laka Hrvatska zemlja.


Dipl. inž. Franjo Petrović


NEDJELJKO PUAČA
dipl. inž. šum.


Dana 20. prosinca 1987. godine iznenada
nas je zauvijek napustio naš dragi
kolega i suradnik ing. Nedeljko Puača,
preminuvši kod svoje kuće u Slavonskoj
Požegi.


Njegov životni put počinje u Novoj
Gradiški 1924. godine gdje je rođen, gdje
stječe osnovno i srednjoškolsko obrazovanje,
a studij šumarstva pohađa na zagrebačkom
Šumarskom fakultetu koji završava
1952. godine.


Nakon završetka šumarskog studija zaposlio
se je u šumariji Kamensko, prvo
vrijeme kao zamjenik upravitelja Šumarije,
a kasnije kao upravitelj Šumarije, gdje


ostaje do 1357. godine, te na kraće vrijele
prelazi u Šumariju Pleternica. Već


1. rujna 1957. godine postaje upravitelj
Šumarije Velika na kojoj dužnosti ostaje
sve do 1. siječnja 1967. godine kada prelazi
u Šumsko gospodarstvo Slavonska
Požega u svojstvu rukovodioca tehničkog
sektora i odjela za iskorišćivanje šuma,
koje dužnosti vrlo uspješno obavlja. Godine
1982. prelazi na dužnost refrenta unutrašnje
kontrole za materijalno poslovanje
a udruživanjem Šumskog gospodarstva
Slavonska Požega u radnu organizaciju
ROŠ »Slavonska šuma« Vinkovci godine
1985. ostaje u savjetu stručni suradnik
za internu stručnu kontrolu sve do
svoje smrti.
Ing. Nedeljko Puača nama od milja
zvan »Neđo« cijeli svoj radni vijek od 35
godina proveo je na području Slavonske
Požege, radeći marljivo i samoprijegorno
na svim dužnostima, koji je svoj život i
radnu ljubav posvetio šumi. Upoznaje šume
Požeške kotline, svaki kutak, svaku
stazu i svaku među, jer on je to kao praktičar
šumar i vrijedan čovjek svojom nogom
pregazio. Imao je veliko radno iskustvo,
poznavao je ne samo šume nego i
ljude koji su radili u šumi i imali bilo
kakve veze s nama šumarima. Sve se to
odrazilo kako na njegov rad tako i na
njegov odnos prema svima nama, a naročito
prema kolegama šumarima. Nikada
mu nije bilo teško bilo kome pomoći, a
naročito mlađem kolegi dobrim savjetom
ili ga uputiti kako će se snaći u praksi,
kako će nešto najbolje i sa najmanje tru