DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1988 str. 100 <-- 100 --> PDF |
društva i 100-godišnjice izlaženja Šumarskog lista. Sjećat ćemo se ing. Rudolfa Krpana kao čovjeka jednostavna, tiha, poštena, vrlo pristupačna i spremna da uvijek pomogne pravim savjetom. Idealan »paler famiiiias« mogao je svakome poslužiti: kao primjer. Čovjek kao Rudolf Krpan ne može se izbrisati iz sjećanja, osoba duhom jaka i stabilna ostati će u uspomeni svima koji su s njime radili, ostati će na ugleđ struke koju je toliko volio. Neka mu je laka Hrvatska zemlja. Dipl. inž. Franjo Petrović NEDJELJKO PUAČA dipl. inž. šum. Dana 20. prosinca 1987. godine iznenada nas je zauvijek napustio naš dragi kolega i suradnik ing. Nedeljko Puača, preminuvši kod svoje kuće u Slavonskoj Požegi. Njegov životni put počinje u Novoj Gradiški 1924. godine gdje je rođen, gdje stječe osnovno i srednjoškolsko obrazovanje, a studij šumarstva pohađa na zagrebačkom Šumarskom fakultetu koji završava 1952. godine. Nakon završetka šumarskog studija zaposlio se je u šumariji Kamensko, prvo vrijeme kao zamjenik upravitelja Šumarije, a kasnije kao upravitelj Šumarije, gdje ostaje do 1357. godine, te na kraće vrijele prelazi u Šumariju Pleternica. Već 1. rujna 1957. godine postaje upravitelj Šumarije Velika na kojoj dužnosti ostaje sve do 1. siječnja 1967. godine kada prelazi u Šumsko gospodarstvo Slavonska Požega u svojstvu rukovodioca tehničkog sektora i odjela za iskorišćivanje šuma, koje dužnosti vrlo uspješno obavlja. Godine 1982. prelazi na dužnost refrenta unutrašnje kontrole za materijalno poslovanje a udruživanjem Šumskog gospodarstva Slavonska Požega u radnu organizaciju ROŠ »Slavonska šuma« Vinkovci godine 1985. ostaje u savjetu stručni suradnik za internu stručnu kontrolu sve do svoje smrti. Ing. Nedeljko Puača nama od milja zvan »Neđo« cijeli svoj radni vijek od 35 godina proveo je na području Slavonske Požege, radeći marljivo i samoprijegorno na svim dužnostima, koji je svoj život i radnu ljubav posvetio šumi. Upoznaje šume Požeške kotline, svaki kutak, svaku stazu i svaku među, jer on je to kao praktičar šumar i vrijedan čovjek svojom nogom pregazio. Imao je veliko radno iskustvo, poznavao je ne samo šume nego i ljude koji su radili u šumi i imali bilo kakve veze s nama šumarima. Sve se to odrazilo kako na njegov rad tako i na njegov odnos prema svima nama, a naročito prema kolegama šumarima. Nikada mu nije bilo teško bilo kome pomoći, a naročito mlađem kolegi dobrim savjetom ili ga uputiti kako će se snaći u praksi, kako će nešto najbolje i sa najmanje tru |