DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1988 str. 74 <-- 74 --> PDF |
Od tada ostaje u tom Institutu kao znanstveni savjetnik do 1969. godine, kad odlazi u mirovinu, ali nastavljajući i dalje svoju intenzivnu znanstveno publicističku djelatnost. Od god. 1949. do 1959. J. Safar je suradnik JAZU d član njezine sekcije za šumarske nauke, u razdoblju 1950—1957. g. član je stručnog savjeta Instituta za eksperimentalno šumarstvo JAZU i tri godine zamjenik direktora tog Instituta. J. Safar se specijalizirao za uzgajanje šuma: u praksi. Institutu i Tehničkoj visokoj školi u Zlirichu (1952/53., kod Prof. dr. H. Leibundguta), a svoje teoretsko ;znanje nadopunio je studijskim putovanjima u Švicarskoj, Austriji, Cehoslovačkoj i Poljskoj. Na osnovi radova stekao je zvanja: znanstvenoga suradnlika (1950.), višega znanstvenoga suradnika (1959.) i znanstvenoga savjetnika (1966.). Godine 1953. Josip Safar je izabran za predavača na Fakultetu za agronomiju, šumarstvo i veterinarstvo Univerze u Ljubljani (kasnija Biotehniška fakulteta):. Na osnovi natječaja i primljenoga habilitacijskog rada izabran je za honorarnoga izvanrednog profesora, što su Fakultetski savjet i Univerzitetski savjet službeno potvrdili. Tu dužnost, uz svoj redovni institutski posao, obavljao je do 1959. O njegovom nastavničkom i znanstvenom radu Šumarski odjel Fakulteta u Ljubljani dao je najbolje pismeno priznanje i svjedočanstvo. Godine 1968/69. J. Safar predaje i na postdiplomskom studiju na Fakultetu poljoprivrednih znanosti u Zagrebu predmet »Bioekološki qmovi uzgajanja šuma za područje oblikovanja pejzaža«. Poslije prvih traženja osobnih stručnih sklonosti, Josip Safar je izabrao svoj životni put, opredjeljujući se za područje biologije drveća i njihovih sastojina, posebno za rješavanje problema u znanstvenoj disciplini uzgajanja šuma. Grupe glavnijih stručnih pitanja kojima se bavio J. Safar tijekom svoga dugogodišnjeg istraživačkog i praktičnog rada, u šumama naših kontinentskih i -primorskih krajeva, su ove: — biološko-ekološko-uzgojne značajke glavnih vrsta drveća naših šuma, prvenstveno jele, bukve i smreke — njegovanje sastojina i proširivanje četinjača u sastojine listača — izmjena vrsta drveća u prirodnim sastojinama — melioracije i konverzije degradiranih sjemenjača, panjača i šikara — osnovni problemi sjemenarstva i pošumljivanja — osnivanje i ekonomičnost tzv. turističkih šuma u primorju — neki faktori degradacije i problemi melioracije posavskih šuma Rezultate svojih istraživanja J. Safar je objavljivao u različitim, stranim i domaćim, znanstvenim i stručnim publikacijama ali ih je usporedno i neposredno prenosio u život, putem mnogobrojnih terenskih ekspertiza i instruktaža na konkretnim šumskim objektima. Od znanstvenih radova tri su objavljena u inozemstvu, a onaj u ediciji JAZU (Problem nadiranja i širenja bukve u arealu jele) prihvaćen je za habilfitacijfslki rad. O mnogim Safarov.im studiiama referirano je u međunarodnom biltenu Forestr y Abstracts , u biltenu Savjeta akademija SFRJ Bulletin scientifique i drugim časopisima. Vrlo važan i akutan skup problema u poslijeratnom šumarstvu Hrvatske i drugih naših krajeva, a to su pitanja održavanja naše gospodarski najvažnije četinjače — jele, J. Safar intenzivno razmatra u oko 10-tak studijskih članaka i daje smjernice za rješavanje problema njezinoga sušenja i nedovoljnog podmlađivanja. U svojim mnogim studijama J. Safar je naglašavao veliku agresivnost bukve, te naše najrasprotranjenije listače, u osvajanju različitih mješovitih sasto 472 |