DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1988 str. 71     <-- 71 -->        PDF

svojstvu potpredsednika iste Skupštine, ukazali su na značaj šuma posebno sa
stanovišta prirodnog bogatstva i zaštite od poplava, erozije a i suše, tražeći da
se zaustavi utamanjivanje jer šume »nismo stekli već nasledili«.


Da dodamo i ovo. Svojevremeno su se nekim merama kneza Miloša najviše
opirali svinjarski trgovci, tada uticajni ljudi, a ovoga puta na neke odredbe Zakona
o šumama najviše su se okomili uticajni poslanici, drvarski trgovci i strugari,
nadajući se da će posle ukidanja Zakona o šumama uz pomoć lokalnih policijskih
vlasti i njima podređenih čuvara šuma nesmetano moći da nastave stvaranje
neopravdanih profita.


M. Divjak je sa zadovoljstvom pisao na.jpre o odluci od maja 1904. da se
preduzmu koraci a kasnije 1907. i 1909. kada je osnovano Srpsko šumarstvo udruženje
u kome je i sam živo učestvovao i bio biran za člana upravnog odnosno
nadzornog odbora.
Proučivši šume rudničkog okruga M. Divjak je u listu »Lovac« napisao opširnu
monografiju olakšavši time i rad na predstojećem ograničavanju i uređivanju
ovih šuma.


Polemisao je sa nekim autorima da su šume u Srbiji upropaštene toliko da
je zemlja upućena na uvoz svih drvnih proizvoda. Ako je do ovoga i dolazilo bili
su to samo deficitarni četinarski proizvodi a i što se odgovorni državni organi
sa »laikom« na čelu šumarstvu u MNP nisu postarali da se obezbede sredstva za
ulaganje u otvaranje i opremanje šuma za njihovo redovno iskorišćivanje.


Radeći na nadzoru oko iskorišćavanja šuma na planini Tara M. Divjak se
rado družio sa radnicima, okolnim seljacima, primajući od njih neke narodne izraze
za pojedine stručne šumarske termine. Tako je putem »Šumarskog glasnika«
predložio šumarskim stručnjacima da usvoje termin »redna seča« umesto stranog
»seče na golo — kahlhib« i pozvao ih da se javljaju i preporučuju upotrebu lepših
narodnih izraza umesto sadašnjih (loše) prevedenih.


Značajan period u radu M. Divjaka je vreme provedeno u Zagrebu (1919—
—1922). U prvo vreme pored redovnog rada, bio je i član redakcije i pisac uvodnih
članaka u poznatom listu »Hrvatski drvotržac«, čiji je vlasnik i izdavač još
od 1902. bio A. Blau. List je bio namenjen »za šumsko gospodarstvo, produkciju,
industriju i trgovinu drva«, a izlazio je svakog 1, 10. i 20. u mesecu. Članci Divjaka
odnosili su se na stanje i prilike u šumarstvu i drvnoj industriji Bila je to
uglavnom aktuelna dnevna problematika a dosta prostora ustupljeno je i organizaciji
državnog organa za šumarstvo u Beogradu i Zagrebu, društvenom životu
šumara u Hrvatskoj i pripremama za osnivanje Jugoslavenskog šumarskog udruženja.
Osim redakcijskih članaka list je donosio i aktuelne priloge spoljnih saradnika
i u to vreme poznatih imena iz nauke i privrede.


U drugoj polovini (20) oktobra 1920. u Zagrebu se pojavio tjednik JUGOSLAVENSKA
ŠUMA, list za šumsku industriju i trgovinu drvom2. Izdavači su
mu bili Mihajlo Divjak i Srećko Majer oba tada šumarski nadzornici Povereništva
MSR u Zagrebu. Odgovorni urednik je bio M. Divjak. Od 30. IV 1921., br. 18,
direktor i glavni urednik ovog lista postaje dr V. Vučković, šumarski nadzornik


2) Od 1936. do 1941. godine pod istim naslovom, Jugoslavenska šuma, izdavalo je Ministarstvo
šuma i ruda mjesečnik za proučavanje problema šumarske politike i šumarske
privrede te za objavljivanje imenovanja, napredovanja, premještenja 1 umirovljenika šumarskih
i drugih službenika u šumarstvu s područja cijele države. (118)