DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1988 str. 61 <-- 61 --> PDF |
god., str. 527). Zanimljivo je navesti, da je prvi šumski požar zabilježen 20. 8. 1854. i to u šumi Kalifront (str. 337). U šumi Kalifront bio je požar i 1877. godine i još nekoliko puta, a 1923. godine čak tri puta. Baduirina odaje posebno priznanje šumaru Justus Beliji-: Kada je vremenom umro prezaslužni Justa, kojega poznavahu sve grančice rapskih šuma, postava mu općina na podnožju šume u Varošu spomen:k. — Sve u svemu taj je spomenik morao biti veličanstveniji i trebao je biti smješten posred Komrčara! (str. 338).3 S konstatacijom, da komentar o rezultatima istraživanja J. Biskup a ii sur. o »stupnju angažiranosti visokostručnih kadrovima na stručnim poslovima u šumarstvu SR Hrvatske« treba posebno obraditi jer bi bio preopširan za ovaj pr(ikaz, te da , osim u jednom slučaju (Z. Martinis i sur.), nisu navedeni podaci o radnom mjestu autora, završavam prikaz treće knjige Posebnih izdanja Glasnika za šumske pokuse. Oskar Piškorić Ferdinand Šulentić NA ŠUMARSKIM I LOVAČKIM STAZAMA Slavonski Brod, 1988. Vlastita naklada Knjiga »Na šumarskim !i lovačkim stazama « Ferdinanda — Ferde Sulentića je 2) O tom šumaru prigodom 120-godišnjiec njegoovg rođenja Prof. Đ. R a u š napisao je prikaz objavljen u Šumarskom listu 1973. godine, br. 11—12. 3) Pod naslovom »Gospodarenje i namjena rapskin šuma u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti « objavljen jer prikaz Đ. R a u š a i S. Matic a u »BAPSKOM ZBORNIKU«. Taj Zbornik izdala je Jug. akademija znanosti i umjetnosti i Skupština općine Rab 1987. godine i sadrži radove prezentirane nR Znanstvenom skupu o otoku Rabu .održanom od 25. do 27. listopada 1984. godine Zbornik je knjiga s blizu 600 stranica oktav formata i sadrži 67 tekstovnik priloga, 382 crnobijele fotografije i crteža i 26 fotografija u boji. dinstvena je u šumarskoj, a rijetka i u cjelokupnoj hrvatskoj književnosti. Jedinstvena, jer je do sada jedina objavljena autobiografija jednog šumara, a nema ih objavljenih ni kao djelomične autobiografije (i biografije) u obliku »zapisa «. Autor je prikazao kretanje ne samo po »šumarskim i lovačkim stazama«, nego stazu cijelog svog života od rođenja do — objavljiivanja ove knjige. Ne do umirovljenja, koje je datirano s 1968. godinom, nego do objavljivanja, jer je knjigu trebalo pripremiti za tisak 5 ostvariti poriv vlastitog bića, da knjiiga bude i tiskana, da osuane kao dokument Jednog vremena, vremena dviju svjetskih ratova, prelomnih promjena u našem društvu, pa i šumarstvu. Ferdo Šulentić rodio se prije osamdesetak godina (29. travnja 1907) u Glini, ali »po postanku i odgoju jedan (je) od sinova krša«, kako sam piše u prvoj rečenici Predgovora ove knjige. Otac mu je bio liječnik, pa je kao »politički nepodoban « (str. 12.) bio najprije premješten u Zavalje, a potom u Ferušić. Ferdo je tada bio u trećoj godiini života i Perušić mu je prvo mjesto u sjećanju. Slin je krša, točnije Like, jer otac mu je iz Zrmanje, a djed po majci Križpoljanin (kod Brinja). Uz obje dobre djedovine, ali usprkos toga i jer mu je otac rano umro (kada je Ferdi bilo 12 godina) do životnog zvanja, šumara, došao je vlastitim trudom, školovanjem »uz rad«. Teškoće življenja počele su već smrću oca, koji je bio liječnik u socijalnom značenju tog poziiva a ne zgrtanja materijalnih koristi od »pomoći« bolesnima. To naglašava sam autor napisavši, da otac »nije imao nikakva smisla za bogaćenje pa ni za najobičniju naplatu svojih liječničkih usluga « (str. 27.). Otac je umro 1919. godine a majka s četvero djece dobila je mjesečnu mirovinu od 33,33 dinara! »Ovo je bila »najblagotvornija« »injekcija« »iskrenom « ostvarenju ideje bratstva i jedinstva u bivšoj kraljevini«, s gorčinom konstatira Šulentić (str. 28.). Majka, kao žen 459 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1988 str. 62 <-- 62 --> PDF |
sko dijete, nije ništa naslijedila, a od djedovine po ocu stric u Zrmanji »priznao im je samo jedanaest jutara zleduhe ličke zemlje li nekakvu ruševinu od kuće « (str. 27.) te iz Perušića sele u Zrmanju. No, rekosmo već, da se školovao »uz rad« i to u Beogradu, gdje je i završio Šumarski fakultet (jer za građevinski, kojem je naginjao, nije limao sredstava). A studenti na Šumarskom fakultetu mogli su zarađivali u ljetnim mjesecima. Šumarske i lovačke staze? Početak je u Belju na kojem je i prije rata bilo rezervirano lovište, nastavak u Brezovici kod Siska, gdje se upoznaje s, tada studentom, Franjom Kneblom, u Spačvi, Vukovaru, opet u Belju, u Srednjoj šumarskoj školi na IHdži litd. sve do 1968. godine, kada odlazi u mirovinu kao prinudni upravitelj »Drvno industrijskog poduzeća u Vrhovinama« pošto je u roku od samo devet mjeseci uspio sanirati gubitak od 224,000.000 dinara! Detail i? Za te treba uzeti u ruke knjigu i pratiti autora na njegovim šumarskim i lovačkim stazama. A obje su zanimljive i zanimljivo prikazane. Uz nedaće, koje su mu priječile slobodan korak, Sulentić može, ako ne baš da mora, biti i zadovoljan. Ta na prvo mjesto, na Belju, došao je u, za njega, lovni raj. Raj, jer je Ferdo lovac od, tako rekuć, prvih samostalnih koraka, a pušku iz tog vremena, osmanlijevku. uspio je sačuvati kroz sve Scile i Hariidbe svojih staza i, u vrijeme pisanja završnih riječi ove autobiografije, »stoji na najdivnijem mjestu moje radne sobe«. »Na šumarskim i lovačkim stazama« su i doprinos za povijest našeg šumarstva, doprinos za poznavanje karaktera pojedinih osoba s kojima je autor bio u kontaktu bilo kao šumar bilo kao lovac, vodič ličnosti u lovu na Belju. Neke osobe su navedene po izmišljenim imenima ali tako karakterizirane, da iih njihovi suvremenici mogu prepoznati. Autor naslovne stranice u boji je Josip S i m i ć, dipl. inž. šum., a likovne ilustradije u tekstovnom dijelu knjige Marko Šušnjar, dipl. inž. šum, pa je tako knjiga u cijelosti »šumarska«. Da podsjetimo kako ova knjiga nije i prva Ferdinanda Sulentića. Lovački savez Hrvatske izdao je 1968. godine knjigu »Priroda i ljudi«. Knjigu, kojoj bi bolje odgovarao naziv, npr., »Iz lovačke torbe«, jer sadrži uglavnom »priče« iz lova i o divljači. Sadržaj te knjige gotovo je doslovce prenijet u sadašnju knjigu, jer se dogodovštine iz lova isprepliću s djelatnošću pisca kao šumara. Toj knjizi prethodile su crtice u »Lovačkom vjesniku« (od 1951). Surađuje u časopisu »Drvna industrija « te u »Šumarskom listu«. U Šumarskom listu 1941. godine objavljen je članak »Državna šumska režija i stanje u kojem se nalazi« (br. 10.) u kojem, između ostalog, predlaže »što veće pojednostavljenje računovodstva i administracije, veća samostalnost režisera u poslu te barem jednomjesečne sastanke režisera u cilju kolegijalnog rješavanjaa problema«. U Šumarskom listu javlja se i u posljeratnom razdoblju, a od tema navodimo onu objavljenu 1967. godine — »Ekonomsko-financijska osnova gosodarenja kao sastavni dio šumskoprivredne osnove.« Oskar Piškorić |