DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1988 str. 56     <-- 56 -->        PDF

KNJIGE I ČASOPISI


J. PARDE, J. BOUCHON:
DENĐROMETRIE,


Nancy 1988, p. 328, drugo nadopunjeno izdanje
Visoke šumarske škole u Nancyu
(Ecole Nationale du Genie rural, des Eaux
et des Forets)


Godine 1961. J. Pard e je objavio svoju
knjigu »Dendrometrie« koja je po svojoj
originalnosti i po načinu objašnjavanja
postala jedan od najboljih udžbenika
iz oblasti dendrometrije. Napisao ju je
znanstvenik — Jean Parde — koji je uspio
uskladiti teoriju i praksu, poznat u
svojoj zemlji i u inostranstvu kao odličan
šumar — istraživač na području silvikulture
i šumske proizvodnje, počasni doktor
šumarskih znanosti Sveučilišta u Miinchenu,
počasni član Talijanske Nacionalne
akademije šumarskih znanosti u Firenci
itd. Sada u mirovini, drugo izdanje svoje
dendrometrije napisao je u suradnjli s


J. Bouchonom koje ga je naslijedio
kako na mjestu profesora tako i na položaju
istraživača u Šumarskom Institutu.
Evo nekoliko podataka o novoj P a r-
d e-ovoj dendrometriji.


Kratki predgovor knjizi napisali su J.


P. TROY, direktor Visoke Šumarske škole
u Nancyu i J. F. LACAZE, šef Šumarskog
Instituta.
U uvodu J. Pard e spominje najvažnije
knjige iz dendrometrije počevši od
Duhamel du Monceau (1974) pa sve
do suvremenih djela iz tog područja:
Prodan (1965), Patrone (1963), Meyer
(1957), G. Grochowski (1973),
Bruchwald (1986), Giurgiu (1979),
Klepac (1963, 1975), Anučin (1970,
1977), Hamilton (1975), Kramer
(1987), C a i 11 i e z (1980), Decourt, D u-
plant, Perrotte (1984), Lanly (1375),
Dagnelie, Rondeux (1985) itd.


J. Pard e je podijelio materiju dendrometrije
u 5 poglavlja: u prvom je podsjetio
čitaoce na najvažnije matematičke
i statističke formulacije, u drugom je opisao
mjerenje i utvrđivanje volumena
stabla, u trećem poglavlju je obradio mjerenje
sastojina, u četvrtom prirast, a u
petom poglavlju se nalazi primjena fotogrametrije
u dendrometriji i u šumarstvu
uopće.
Autori su u svojoj dendrometriji usvojili
simbole koje je predložila Internacionalna
Unija šumarskih instituta (1959);
spominjemo samo najvažnije: c = opseg;
d = promjer; i´ = oblični broj; g = temeljnica;
h = visina; i = prirast; k =
koeficijent »punodrvnosti« = kvocijent
između promjera u polovini visine stabla
i prsnog promjera; n = broj (stabla, godina
itd.); p = postotak (volumen, vrijednosti
itČL.)c, v = volumen itd. Preporučuju
svima upotrebu tih simbola.


U drugom poglavlju najprije dolazi
povijest. Zatim slijedi mjerenje promjera
s opisom različitih promjerki (fran. C o m-
p a s, engl. Caliper, njem. K 1 u p p e,
tal. Cavaletto) počevši od zaokružbene
promjerke pa do dendrometra B a r r-
a i Stround-a, te do Bittelichov
a relaskopa i optičke promjerke W h e-
e 1 e r a. Poslije mjerenja promjera opisano
je mjerenje visina. Opisani su različiti
visinomjeri: Blum e-L e i s s, B i t-
t e r 1 i c h, Christen, S u n t o, itd.


Kubiciranje stabala je detaljno obrađeno.
Navedene su različite formule i tablice
za kubiciranje. Prikazani su također
i popltotci kore u odnosu na volumen stabla
za različite vrste drveća i različite
starosti.


J. Pard e je posebno opisao kako se
može uspješnije mjeriti projekcija krošnje
stabla pa u tom pogledu preporuča
posebni aparat (Cadllez, 1980) i posebni


ŠUMARSKI LIST 9-10/1988 str. 57     <-- 57 -->        PDF

način mjerenja promjera projekcije krošnje.
Spominje izraz: index foliaire (engl.
leaf,area index) koji označava odnos cjelokupne
lisne površine prema horizontalnoj
projekciji krošnje. Nakon toga slijedi
opis biomase s podacima različit´h autora


o učešću lišća, grana, korijenja litd. u cjelokupnoj
produkciji stabla.
Treće poglavlje počinje opisom tarifa.
Najprije su opisane tarife s jednim ulazom
i to Alganove, zatim »brze tarife
« (les tarifs rapides) i »polagane tarife«
(les tarifs lents) L. Schaeffera. Navedene
su također tarife u silvama. Zatim
slijedi opis tarife s dva ulaza. Opisano je
kako se konstruira tarifa s jednim ulazom:
H u f f e 1-ova grafička metoda i grafička
metoda pomoću logaritamskog papira.
Potom dolazi opis konstrukcije tarifa
s dva ulaza: Patrone ova grafička
metoda i numerička metoda (C u n i a,
1965, Bouchon 1984).


J. P a r d e je potanko opisao tarife u
skandinavskim zemljama (Naslund,
1940, 1947), u Velikoj Britaniji (Hummel,
1956), u Njemačkoj (Grunđner-
S c h w a p p a c h, 1952; L a e r-S p i eker,
1951), u Italiji (Giordano, 1966;
Patrone, 1955; B e r n e 11 i, 1977), u Jugoslaviji
(Co kl, 1959) itd.
Nakon toga su opisane struktura i karakteristike
šumskih sastojina: najprije
jednodobne a zatim raznodobne sastojine
s Gaussovom formulom za jednodobne
a Mayerovom (1957) jednadžbom
za nejednodobne uravnotežene preborne
sastojine. Slijedi: srednje sastojinsko stablo
(arit. sredina, sredina po H o h e n ad
1 u, sredina prema srednjoj temeljnici
i prema medijanu. Zatim su prikazane visine:
srednje visine i dominantne visine
pa visinske krivulje itd.


Posebni prostor autori su poklonili kubiciranju
sastojina po brzoj metodi, tj.
multiplikacijom temeljnice, srednje sastojinske
visine i obličnog broja — odnosno
oblikovisine. Navedeni su podaci o obličnim
brojevima i oblikovisinama iz njema


čke literature (G r u n d n e r-S chwappach,
1952; Kramer, 1987).


Inventuri je poklonjeno dosta prostora
u knjizi: najprije je riječ o mjerenju
svih stabala u sastojini a zatim o mjerenju
uzoraka; ovdje je opisano kako se uzorci
izabiru. Kako se vrši mjerenje, koliko
treba mjerenja obaviti za određenu točnost
itd. Posebno je opisano kako se u tu svrhu
upotrebljava Bitterlichov relaskop
a spomenut je također i pojednostavljeni
relaskop od K r a m e r a. Opisane su
nacionalne inventure u pojednim zemljama
i u Francuskoj.


U četvrtom poglavlju obrađen je prirast.
P a r d e je smatrao potrebnim da
detaljno na primjeru objasni razliku između
volumnog prirasta glavne sastojine
i sveukupnog volumnog prirasta. Zatim
je opisao različite metode za utvrđivanje
prihodne sposobnosti šuma: Pa ter soli
o v indeks te pedološki i fitocenološki
pokazatelji s primjerima iz francuskih šuma.
Prikazano je kako se može procijeniti
sveukupna šumska proizvodnja pomoću
srednje sastojinske visine te pomoću dominantne
visine uz naznaku različitih formula
pojedinih autora. Dakako, da nisu
izostale ni prirasno-prihodne tablice. Između
različitih metoda za konstrukciju
tih tablica posebno je opisana Decour t
o v a (1972) metoda. Vrlo je korisna tabela
XXXVI na str. 222. i 233. u kojoj su
navedene francuske prirasno-prihodne tablice
za različite vrste drveća s naznakom
područja za koje su valjane. Nisu izostavljene
ni moderne prirasno-prihodne tablice
u različitim zemljama svijeta. Posebno
mjesto u knjizi zauzima kontrolna
metoda ali nisu zaboravljene ni metode
utvrđivanja volumnog prirasta pomoću
Presslerova svrdla. Spomenuti su i


nomogrami — na pr. nomogram Emrov
i ć a (1957) kojim se vrši obračun prirasta
na temelju Schaefferovih i
A 1 g a n o v i h tarifa. Autori preporučaju
publikaciju »Manuel pratique d´amenagment
« Paris 1964, u pogledu obraču


455