DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1988 str. 56 <-- 56 --> PDF |
KNJIGE I ČASOPISI J. PARDE, J. BOUCHON: DENĐROMETRIE, Nancy 1988, p. 328, drugo nadopunjeno izdanje Visoke šumarske škole u Nancyu (Ecole Nationale du Genie rural, des Eaux et des Forets) Godine 1961. J. Pard e je objavio svoju knjigu »Dendrometrie« koja je po svojoj originalnosti i po načinu objašnjavanja postala jedan od najboljih udžbenika iz oblasti dendrometrije. Napisao ju je znanstvenik — Jean Parde — koji je uspio uskladiti teoriju i praksu, poznat u svojoj zemlji i u inostranstvu kao odličan šumar — istraživač na području silvikulture i šumske proizvodnje, počasni doktor šumarskih znanosti Sveučilišta u Miinchenu, počasni član Talijanske Nacionalne akademije šumarskih znanosti u Firenci itd. Sada u mirovini, drugo izdanje svoje dendrometrije napisao je u suradnjli s J. Bouchonom koje ga je naslijedio kako na mjestu profesora tako i na položaju istraživača u Šumarskom Institutu. Evo nekoliko podataka o novoj P a r- d e-ovoj dendrometriji. Kratki predgovor knjizi napisali su J. P. TROY, direktor Visoke Šumarske škole u Nancyu i J. F. LACAZE, šef Šumarskog Instituta. U uvodu J. Pard e spominje najvažnije knjige iz dendrometrije počevši od Duhamel du Monceau (1974) pa sve do suvremenih djela iz tog područja: Prodan (1965), Patrone (1963), Meyer (1957), G. Grochowski (1973), Bruchwald (1986), Giurgiu (1979), Klepac (1963, 1975), Anučin (1970, 1977), Hamilton (1975), Kramer (1987), C a i 11 i e z (1980), Decourt, D u- plant, Perrotte (1984), Lanly (1375), Dagnelie, Rondeux (1985) itd. J. Pard e je podijelio materiju dendrometrije u 5 poglavlja: u prvom je podsjetio čitaoce na najvažnije matematičke i statističke formulacije, u drugom je opisao mjerenje i utvrđivanje volumena stabla, u trećem poglavlju je obradio mjerenje sastojina, u četvrtom prirast, a u petom poglavlju se nalazi primjena fotogrametrije u dendrometriji i u šumarstvu uopće. Autori su u svojoj dendrometriji usvojili simbole koje je predložila Internacionalna Unija šumarskih instituta (1959); spominjemo samo najvažnije: c = opseg; d = promjer; i´ = oblični broj; g = temeljnica; h = visina; i = prirast; k = koeficijent »punodrvnosti« = kvocijent između promjera u polovini visine stabla i prsnog promjera; n = broj (stabla, godina itd.); p = postotak (volumen, vrijednosti itČL.)c, v = volumen itd. Preporučuju svima upotrebu tih simbola. U drugom poglavlju najprije dolazi povijest. Zatim slijedi mjerenje promjera s opisom različitih promjerki (fran. C o m- p a s, engl. Caliper, njem. K 1 u p p e, tal. Cavaletto) počevši od zaokružbene promjerke pa do dendrometra B a r r- a i Stround-a, te do Bittelichov a relaskopa i optičke promjerke W h e- e 1 e r a. Poslije mjerenja promjera opisano je mjerenje visina. Opisani su različiti visinomjeri: Blum e-L e i s s, B i t- t e r 1 i c h, Christen, S u n t o, itd. Kubiciranje stabala je detaljno obrađeno. Navedene su različite formule i tablice za kubiciranje. Prikazani su također i popltotci kore u odnosu na volumen stabla za različite vrste drveća i različite starosti. J. Pard e je posebno opisao kako se može uspješnije mjeriti projekcija krošnje stabla pa u tom pogledu preporuča posebni aparat (Cadllez, 1980) i posebni |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1988 str. 57 <-- 57 --> PDF |
način mjerenja promjera projekcije krošnje. Spominje izraz: index foliaire (engl. leaf,area index) koji označava odnos cjelokupne lisne površine prema horizontalnoj projekciji krošnje. Nakon toga slijedi opis biomase s podacima različit´h autora o učešću lišća, grana, korijenja litd. u cjelokupnoj produkciji stabla. Treće poglavlje počinje opisom tarifa. Najprije su opisane tarife s jednim ulazom i to Alganove, zatim »brze tarife « (les tarifs rapides) i »polagane tarife« (les tarifs lents) L. Schaeffera. Navedene su također tarife u silvama. Zatim slijedi opis tarife s dva ulaza. Opisano je kako se konstruira tarifa s jednim ulazom: H u f f e 1-ova grafička metoda i grafička metoda pomoću logaritamskog papira. Potom dolazi opis konstrukcije tarifa s dva ulaza: Patrone ova grafička metoda i numerička metoda (C u n i a, 1965, Bouchon 1984). J. P a r d e je potanko opisao tarife u skandinavskim zemljama (Naslund, 1940, 1947), u Velikoj Britaniji (Hummel, 1956), u Njemačkoj (Grunđner- S c h w a p p a c h, 1952; L a e r-S p i eker, 1951), u Italiji (Giordano, 1966; Patrone, 1955; B e r n e 11 i, 1977), u Jugoslaviji (Co kl, 1959) itd. Nakon toga su opisane struktura i karakteristike šumskih sastojina: najprije jednodobne a zatim raznodobne sastojine s Gaussovom formulom za jednodobne a Mayerovom (1957) jednadžbom za nejednodobne uravnotežene preborne sastojine. Slijedi: srednje sastojinsko stablo (arit. sredina, sredina po H o h e n ad 1 u, sredina prema srednjoj temeljnici i prema medijanu. Zatim su prikazane visine: srednje visine i dominantne visine pa visinske krivulje itd. Posebni prostor autori su poklonili kubiciranju sastojina po brzoj metodi, tj. multiplikacijom temeljnice, srednje sastojinske visine i obličnog broja — odnosno oblikovisine. Navedeni su podaci o obličnim brojevima i oblikovisinama iz njema čke literature (G r u n d n e r-S chwappach, 1952; Kramer, 1987). Inventuri je poklonjeno dosta prostora u knjizi: najprije je riječ o mjerenju svih stabala u sastojini a zatim o mjerenju uzoraka; ovdje je opisano kako se uzorci izabiru. Kako se vrši mjerenje, koliko treba mjerenja obaviti za određenu točnost itd. Posebno je opisano kako se u tu svrhu upotrebljava Bitterlichov relaskop a spomenut je također i pojednostavljeni relaskop od K r a m e r a. Opisane su nacionalne inventure u pojednim zemljama i u Francuskoj. U četvrtom poglavlju obrađen je prirast. P a r d e je smatrao potrebnim da detaljno na primjeru objasni razliku između volumnog prirasta glavne sastojine i sveukupnog volumnog prirasta. Zatim je opisao različite metode za utvrđivanje prihodne sposobnosti šuma: Pa ter soli o v indeks te pedološki i fitocenološki pokazatelji s primjerima iz francuskih šuma. Prikazano je kako se može procijeniti sveukupna šumska proizvodnja pomoću srednje sastojinske visine te pomoću dominantne visine uz naznaku različitih formula pojedinih autora. Dakako, da nisu izostale ni prirasno-prihodne tablice. Između različitih metoda za konstrukciju tih tablica posebno je opisana Decour t o v a (1972) metoda. Vrlo je korisna tabela XXXVI na str. 222. i 233. u kojoj su navedene francuske prirasno-prihodne tablice za različite vrste drveća s naznakom područja za koje su valjane. Nisu izostavljene ni moderne prirasno-prihodne tablice u različitim zemljama svijeta. Posebno mjesto u knjizi zauzima kontrolna metoda ali nisu zaboravljene ni metode utvrđivanja volumnog prirasta pomoću Presslerova svrdla. Spomenuti su i nomogrami — na pr. nomogram Emrov i ć a (1957) kojim se vrši obračun prirasta na temelju Schaefferovih i A 1 g a n o v i h tarifa. Autori preporučaju publikaciju »Manuel pratique d´amenagment « Paris 1964, u pogledu obraču 455 |