DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1988 str. 25 <-- 25 --> PDF |
PREGLEDNI ČLANCI — REVIEWS UDK 630*174.7 -1- 175.2 4- 176.1 (Goli otok) Sum. list CXII (1988) 423 PRILOG POZNAVANJU DENDROFLORE PARKOVA I ŠUMSKIH KULTURA NA GOLOM OTOKU Dr Petar ŠOLIĆ* SAŽETAK. U radu su prikazana dekorativna i ekološka svojstva dendroloških vrsta umjetno podignutih šuma i parkova na Golom otoku u cilju daljnjeg proširenja zelenih površina. Riječi natuknice: Goli otok. Dendroflora. Uspijevanje vrsta. UVOD Goli je go i nenaseljeni otok trokutasta oblika u Velebitskom kanalu u skupini Kvarnerskih otoka. Obuhvaća 4,7 km´2 površine s najvišim usponom od 230 m u sjevernom dijelu (P a v i ć, 1958. 3: 486). Građen je od gornjokrednih rudistninih vapnenaca. Vrlo strma sjeverna i istočna obala izložena je udarcima jake bure, dok je južna i jugozapadna obala ravnija i niska. Prema Pa vi ću (1958, 3: 486), Goli otok ima mediteransku klimu s visokim temperaturama unutar julske izoterme od 24° C do 25° C i januarske od 6° C do 7° C. Međutim, česte i iznenadne bure dovode zimfi do naglih zahlađenja. Tako je dana 7. siječnja 1987. u 6 sati u jutro izmjerena na jednom mjestu otoka na zaštićenoj jugozapadnoj strani na udaljenosti oko 140 m od mora, temperatura od —8° C. Stoga smatramo da Goli otok ima mediteransku (jadransku) klimu s jakim utjecajem kontinentalne. Godišnji prosjek padalina kreće se između 1200 do 1600 mm. Snijeg pada veoma rijetko. Za veoma oštre zime 1985., sniježni pokrivač iz siječnja i veljače veoma se je dugo zadržao u Rijeci i na Rabu, sve do konca ožujka. U ovom periodu snijeg je na Golom otoku padao samo jednog dana nekoliko sati i preko noći rastopio se. Međutim, na dane 8., 9. i 10. veljače 1986. napadalo je na Golom otoku snijega visine oko 3´0 cm. Otok je izložen jakoj insolaciji i dugotrajnoj suši. Bure su jake, ali nisu takve jačine i čestine kao u Senju koji se nalazi udaljen oko 17 km u sj evero^sj everoiistočnom pravcu. Ogoljavanje krša i mijenjanje klimatskih i edafskih uvjeta uzrokovalo je regresiju i potpuno povlačenje šuma na Golom otoku. Preostale su uglavnom na južnoj i jugozapadnoj strani samo veoma rijetke skupine neznatnih površina zimzelenih mediteranskih grmova: divlje masline — Olea euro * Dr. Petar Šolić, Rijeka, Rade Končara 44/X 423 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1988 str. 26 <-- 26 --> PDF |
paea L. var. oleaster Fdori, širokolisne zelenike — Phillyrea latifolia L. i crnike — Quercus ilex L. Na degradiranim kamenjarama od grmova najčešća je konopljika — Vitex agnus castus L., drača — Paliurus spina-christi Mill-, šmrika — Juniperus oxycedrus L., jednosjemeni glog — Crataegus monogyna Jack, i crni jasen — Fraxinus ornus L. Grmovi su uz morsku obalu često oba´ ijeni mediteranskom zimzelenom penjačicom tetivikom — Smilax aspera L. Među kamenjem na oskudnom i siromašnom tlu rastu niski polugrmovi, među kojima je najbrojnije smilje — Helichrysum italicum (Roth.) Dom. Prilično je rasprostranjena i jedna vrsta iz roda mlječike — Euphorbia L. U pukotinama priobalnih stijena rastu primorska pepeljuga — Senecio cineraria DC. i smilje — Helichrysum italicum (Roth.) Dorn. Zaključujemo da u arealu mediteranske šumske asocijacije crnike i crnog jasena — Orno — Quercetum ilicis H — ić, Goli otok pripada sjevernoj varijanti koja obuhvaća Istru i Kvarnerske otoke. RADOVI NA HORTIKULTURNOM OZELENJAVANJU GOLOG OTOKA Na ogoljelom i bezvodnom otoku s pošumljavanjem te osnivanjem parkova i vrtova poeetio je na inicijativu Uprave bivšeg Kazneno-popravnog doma oko 1960. godine.* Radovima je rukovodio Josip Kulfanek , vrltarskd stručnjak iz Rijeke (Soli ć 1976, 4:149). Parkovni nasadi osnovani su oko stambenih, upravnih i drugih zgrada a gole površine na jugozapadnoj i južnoj strani i u središnjem dijelu otoka su pošumljavane. Najčešće dendrološke vrste upotrebljene za osnivanje parkovnih nasada jesu: pitosporium — Pittosporum tobira Ait., crnika — Quercus ilex L., zelenika — Phillyrea latifolia L-, čempres — Cupressus sempervirens L., mirta — Myrtus communis L., oleander — Nerium oleander L., tamariks — Tamarix tetrandra Pall., obični tamariks — T. gallica L., ružmarin — Rosmarinus officinalis L. Pošumljavano je s alepskim borom — Pinus halepensis Mill., crnim borom — P. nigra Am., bagremom — Robinia pseudoacacia L. i crnikom — Quercus ilex L. Za sadnju je upotrebljena zemlja s iskopa građevinskih objekata na Golom i dovozila se iz Lopara na otoku Rabu. Prema gruboj procjeni autora na Golom otoku u razdoblju od 1960. do 1964. ozelenjeno je površina oko 41,50 ha. Na šumske kulture otpada oko 39,70 ha, a na parkove oko 1,80 ha. Drvoredi zauzimaju oko 500 m duljine, a sačinjavaju ih crni bor — Pinus nigra Am. i bagrem — Robinia pseudoacacia L. Parkovi i šumski nasadi komponirani pretežno od zimzelenih i crnogorionih vrsta sačinjavaju u funkcionalnom pogledu jedinstvenu cjelinu veoma interesantnu s hortikulturnog gledišta. Oni otklanjaju monotoniju sivila zgrada i golim kamenjara, pružaju i zimi mediteranski ugođaj, estetskim izgledom oplemenjuju ambijent i pozitivno utječu na psihičko i fizičko zdravlje stanovnika na otoku. Zahvaljujući ovim zelenim površinama, pojam »goli « ostao je samo kao geografski naziv. * Kazneno-popravni dom na Golom otoku dokinut je 1987. godine a buduća namjena mu je za turističku djelatnost. 424 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1988 str. 27 <-- 27 --> PDF |
U daljem radu, na osnivanju novih zelenih površina i zaštiti postojećih, treba pored nepovoljnih činilaca voditi računa i o štetnom djelovanju 20ogenih faktora (ovaca i kunića). Napominjem, da su biljke opisane u ovom radu determinirane i svrstane sistematskim redom prema Krussmann u (1960 a, 1960 b, 1962). DENDROFLORA UMJETNIH SUMA I PARKOVA Gymnospermae — golosjemenjače Razred CONIFEROPSIDA Porodica PINACEAE Abies nordmanniana Spach — kavkaska jela. Četiri pramjerka ove alohtone vrste postigla su u jednom parku visinu 8 do 9 m i bazalni promjer debla 13 do 30 cm. Dobro podnose suho tlo i nisku relativnu vlagu uzduha. Cedrus atlantica Manet ti — atlanski cedar. Drvo planinskog masiva Atlas. U parkovima Golog otoka se uzgajaju samo nekoliko primjeraka. Vrsta je veoma dekorativna i dovoljno otporna, pa ju treba unositi u parkove. Cedrus deodara Loud. — himalajski cedar. U parkovima se nalazi samo jedno stablo visoko oko 7 m. Vrsta posjeduje izrazite estetske kvalitete. Treba je saditi na zaštićenijim položajima. Cedrus Ubrani A. Richard. — libanonski cedar. Dva primjerka u parkovima visoka su oko 3 i6 m. Zbog lijepog habitusa i otpornosti na nepovoljne ekološke uvjete, trebalo bi ga više unositi u parkove. Pinus halepensis Mili. — alepski bor. Drvo mediteranskog područja, veoma rašireno u umjetnini šumama i parkovima Golog otoka. Veoma je otporan na nepovoljne edafske uvjete. Primjerci su visoki 1 do 12 m, a prsni promjer iznosi 14 do 44 cm. Zaslužuje najveću pažnju za daljnje uzgajanje kao dekorativno drvo i pionirska vrsta u pošumljavanju krša za obnovu klimaksa šume crnike — Quercus ilex L. Pinus nigra Am. — crni bor. Vrsta hladnijeg dijela submediteranske šume bijelog graba — Carpinetum orientalis croticum H — ić zbog otpornosti prema suša i buri mnogo je sađen na kamenitim tlima otoka i u drvoredima. Ne pruža utisak pune harmoničnostl s autohtonim vrstama postojeće asocijacije crnike s crnim jasenom — Orno — Quercetum ilicis H — ić- Borov gnjezdar — Thametopoea pityocampa Schiff. mnogo češće napada ovu vrstu od alepskog bora, te uzrokuje sušenje i propadanje pojedinih stabala. Stabla crnog bora na kamenitim tlima imaju visinu 3,5 do 6 m i prsni promjer 10 do 27 cm. Crni bor je otporniji na jaku buru od alepskog bora. Preporuča se za sadnju na sjevernoj strani otoka na jače degradiranirn tlima i mjestima izloženim najjačim udarima bure. Porodica CUPRESSACEAE Cupressus sempervirens L. — čempres. Porijekom je iz Sredozemlja i autohton na našem Južnom primorju. Udomaćena je vrsta na području Sjevernog hrvatskog primorja. 425 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1988 str. 28 <-- 28 --> PDF |
Zbog svojih dekorativnih osobina, otpornosti prema visokim temperaturama i na sušu, te skromnih zahtjeva u pogledu plodnosti tla, čempres se uzgaja u parkovima Golog otoka. Dvadesetak stabala u jednom parku visoka su 8 do 12 m s prsnim promjerom 11 do 32 cm. Čempres zaslužuje pažnju za daljnje uzgajanje u parkovima. Veoma je važno izabrati pogodno vrijeme za njegovu sadnju (kao i za druge crnogorične vrste). Nastupom toplijih dana početkom ožujka 1987., samoinicijativno je presađeno nekoliko mladih čempresa visokih oko 0,5 do 0,7 m s propisanom grudom zemlje oko korijena. Međutim, nije se imalo u vidu da u ožujku periodički vladaju u ovom kraju jake bure u toku ožujka, pa i prvih dana travnja- Nakon sadnje, nastupile su bure koje su osušile većinu presađenih čempresa, prije nego što se njihovo korijenje ukorijenilo u tlo. Prema tome, sadnice crnogoričnih vrsta treba na Golom otoku saditi prije početka ili nakon završetka perioda jakih bura, tj. u rujnu ili početkom listopada, a u proljeće tek u travnju. Juniperus oxycedrus L. — šmrika. Na Golom otoku raste u šikarama i na kamenjarama. Kao vrstu povoljnih ekoloških svojstava i dekorativnih osobina treba je uzgajati i u parkovima. Juniperus chinensis L. — kineska borovica. Nekoliko primjeraka dobro uspijevaju na sunčanim položajima, pa je treba više upotrebljavati za formiranje niskih nasada u parkovima i vrtovima Golog otoka. Porodica TAXACEAE Taxus baccata L. — tisa. Tisa je na prirodnim staništima u SR Hrvatskoj zaštićena biljna vrsta (P 1 a v š i ć-G o j k o v i ć, 1972:4). U jednom parku na Golom otoku nalaze se u zasjeni pitosporuma — Pittosporum tobira Ait. dva stabalca tise visoka oko 1,8 i 2,0 m. Stabalaca su zakržljalog rasta, a iglice su u većem broju suhe. Tisi očito ne odgovaraju postojeći ekološki uvjeti, a naročito posolica i niska relativna vlaga uzduha- Iz navedenih razloga ne treba je uvoditi u parkove otoka. Angiospermac — kritosjemenjače Razred MONOCOTYLEDONAE Porodica LILIACEAE Ruscus aculeatus L. — veprina. U jednom parku uzgaja se kao podstojna vrsta. Veoma slabo napreduje, jer ovce nagrizaju njene izbojke. Porodica AGAVACEA Yucca gloriosa L. — Od prirode je rasprostranjena od južne Karoline do pjeskovitih obala Floride. Cvate u svibnju, a kod nas na Golom otoku; još i u jesen sve do prosinca. Preferira suha propusna tla s dobrom drenažom i otvorene sunčane položaje. Preporuča se za daljnju upotrebu u hortikulturi. Agave americana L. — agava. Veoma se lijepo razvija u blizini zgrada i u ograđenim dvorištima. Primjerci na otvorenim mjestima parkova i vr 426 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1988 str. 29 <-- 29 --> PDF |
tova imaju rubove listova nagrizene od ovaca, pa su bez estetskog izgleda Podesna je kao* dekorativna biljka za Ukras terasa. Razred DICOTYLEDONEAE Porodica CACTACEAE Opuntia vulgaris Mill. — opunoija, žabica- Ova vrsta kaktusa raste na kamenitim priobalnim, jugozapadnim padinama. Veoma je otporna na sušu i ekstremne minimalne temperature. U parkovima treba je uzgajati na umjetnim kamenjarama i kamenitim mjestima. Veoma je prikladna i za uzgoj u posudama za dekoraciju vanjskih prostora. Porodica SALICACEAE Populus euroamericana (Dođe) Guinier — euroamerička topola. Primjerci pokazuju veoma brzi rast na tlima većeg boniteta. Međutim, s obzirom na ambijentalni mediteranski ugođaj, ne treba je dalje unositi u parkove otoka Porodica FAGACEAE Quercus ilex L. — crnika. Edifikator je klimatogene mediteranske asocijacije — Ornu — Quercelum ilicis H — ić kojoj pripada i Goli otok. Na prirodnim staništima raste kao stabalce visine 3 do 5 m ili dobro razgranjeoi grm. U parkovima su stabla visoka 3 do 7 m, a prsni promjer im varira od 7 do 19 cm. Kserofilna i termofilna vrsta vrlo otporna na sušu i jaku insolaciju. U pogledu kvalitete tla nema naročitih zahtjeva. Zbog njene ukrasne vrijednosti i povoljnih ekoloških svojstava, smatramo da ovu vrstu treba u znatnijoj mjeri koristiti za sadnju u parkovima i za osnivanje drvoreda te za kreiranje šumskih sastojina. Osim toga, mišljenja smo da u postojeće -umjetne kulture alepskog bora — Pinus halepensis Mili. i ornog bora — P. nigra Arn. treba postepeno unositi crniku u cilju da ona vremenom u potpunosti zamijeni borove kulture. Porodica ULMACEAE Celtis australis L. — koprivić. Na Golom otoku se nalazi samo nekoliko primjeraka ove mediteranske vrste. Dobro uspijevanju na vapnenom i kameni tom tlu. Zaslužuje pažnju kao dekorativno drvo široke i guste okruglaste krošnje. Ficus carica L. — smokva. Nekoliko stabala zasađena su uz radne objekte, ali se ne njeguju, pa se nalaze u podivljalom stanju. Porodica MORACEAE Morus alba L. — bijeli dud. Drvo porijekom iz Kine i istočne Azije. Na Golom otoku se nalaze rijetki primjerci ove vrste. Stabalca su visine 3 do 4 m i iskrivljenog deblja (od djelovanja bure)- Nema značaja za uzgajanje u parkovima i umjetnim šumskim kulturama. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1988 str. 30 <-- 30 --> PDF |
Morus nigra L. — crni dud. Drvo porijeklom, iz zapadne Azije. Na Golom je otoku zastupljen s nekoliko stabala. Ne preporuča se za uzgajanje u hontikulturne svrhe. Porodica CHENOPODIACEAE Atriplex halimus L. — atripleks. Zimzeleni grm iz južne Evrope i sjeverne Afrike sa Sirebrnastosivim lišćem. Veoma je otporan na posoli cu i skromnih je životnih zahtjeva. Treba ga znatno više unositi u parkove, naročito na mjesta izložena posolici. Porodica LAURACEAE Laurus nobilis L. — lovorika. Još je botaničar svjetskog ugleda Riječa nin Nicolaus Thomas Hos t uočio (1831, 11:667) da je ovo mediteransko zim zeleno drvo ili grm veoma rašireno u riječkoj okolici, posebno na podno žju Učke. Na Gotom otoku se nalazi samo nekoliko primjeraka ove dekorativne vrste. Podjednako dobro uspijeva na sunčanim kao i >na sjenovitim mjesti ma. Lovorika bi trebala biti obilnije korištena u hortikulturnoj praksi o toka- Porodica SAXIFRAGACEAE Philadelphus coronarius L. — Grm porijekom iz zapadne Azije. Rijetko se nalazi u parkovima Golog otoka. Pokazuje otpornost prema umjerenoj suši. Mladi izbojci nisu otporni na nagli pad temperature. Zbog dekorativnih osobina i mirisnih cvjetova pogodna je za daljnje uzgajanje. Porodica RANUNCULACEAE Clematis flammula L. — škrobut. Penjačica na grmovima s prirodnih staništa. Cvate u lipnju i svojim bijelim, mirisnim cvjetovima sabranim u metlicama oživljava šikare. Porodica PITTOSPORACEAE Pittosvorum tobira Ait. — nitosporum. Vazdazeleno manje drvo ili veći grm porijekom iz istočne Azije s kožastim listovima i bijelim vrlo mirisnim cjetovima. Cvate u svibnju i lipnju. U parkovima i umjetno osnovanim monokulturama na kamenitim tlima Golog otoka razvio se je kao stablo ili grm visok 4 do 8 m i bazalnog promjera debla 13 do 28 cm, odnosno kao stabalce visoko 1,8 do ,2 m is bazalnim promjer om 8 do 10 cm. Odlično podnosi sunčanu pripeku, zasjenjivanje i posolicu, pa je vjerojatno dz tog razloga najraširenija dekorativna dendrološka vrsta u parkovima Golog otoka- Pokazuje zadovoljavajuću otpornost na zimske hladnoće. Međutim, za vrijeme dugotrajne suše na Golom otoku koja je trajala od početka srpnja 1985. do prve jače kiše u noći između 21. i 22. listopada 1985., oko 30O/o Stabala je 17. listopada imalo mlohavo, viseće lišće. Većina tih stabala su na kršu. U parkovima su ovo negativno svojstvo iskazala samo stabla s manjim promjerom debla. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1988 str. 31 <-- 31 --> PDF |
Donosi zrele plodove i klijavo sjeme. Preporučljiva je za daljnje uzgajanje u parkovima, ali nije prikladna za pošumljavanje tala sa skeletnom strukturom. Porodica ROSACEAE Rosa gallica L. — Uzgajana je u školskom vrtu prijašnjegCOUOO ^Jurica Ribar« na Golom otoku. Ova vrsta ruža nije remontantka. Cvate tri do četiri tjedna u svibnju — lipnju. Prunus amygdalis Batsch. — badem. U vrtovima Golog otoka uzgajaju se njegovi varijeteti: P, a. Batsch. var. amara (DC.) Focke i P. a. var. sativa (Ludwig) Koch. Porodica LEGUMINOSAE Cercis siliquastrum L. — judino drvo. Nisko drvo ili grm istočnog Sredozemlja. Zapadnu granicu njegova areala čini Jadransko more sve do Istre (Jova nović , 1982:454). Na Golom otoku nalaze se samo rijetki primjerci ove dekorativne vrste pozitivnih ekoloških osobina. Zaslužuje punu pažnju za upotrebu u hortikulturi. Robinia pseudoacacia L. — bagrem- Drvo porijekom iz Sjeverna Amerike. Na Golom otoku se nalazi u parkovima i drvoredima, a sađen je i na kršu. Stabla u parkovima visoka su 8 do 12 m, a mjere u prsnom promjeru 10 do 25 cm. Primjerci na kršu imaju visinu 2 do 3 m ti prsni promjer 9 do 12 cm. Izuzetno jake ljetne suše uzrokuju opadanje lišća bagremovih stabala na suhim, plitkim, skeletnim tlima, što dovodi do sušenja grana, kržljavog uzrasta i defektnog habitusa. Mladi izbojci su veoma osjetljivi na posolicu. Koncem ožujka 1985., snažna bura raznijela je kapljice morske vode na biljke. Nakon isparivanja vode, ostao je sloj morske soli. Ona je izgrizla mlade izbojke sa zametnutim cvjetovima, pa su oni posmeđili i uvenuli. Bagrem je ponovno prelistao i zatim procvjetao 26. svibnja. U parkovima se često širi kao korov. Osim toga ne harmonizira s postojećim mediteranskim vrstama. Bagrem ne treba više koristiti u hortikulturnoj praksi i pošumljavanju otoka. Porodica SIMARUBACEAE Ailanthus altissima (Miill.) Swingle — pajasen. Drvo porijeklom iz dosta suhih područja Kine li Koreje. Na Golom otoku veoma je raširen na zapuštenim terenima, a zalazi i u krš. Stvorio je veoma guste sklopove sa stablima visine i do 10 ni. U slučaju nedostatka sadnica vrednijih biljaka, mogao bi se presađivati na gola tla, ali samo kao pionirska vrsta. Porodica BUXACEAE Buxus sempervirens L. — šimšir. Porijeklom je iz zapadne Azije i južne Evrope. Autohton je u Makedoniji. U parkovima Golog otoka uzgaja se |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1988 str. 32 <-- 32 --> PDF |
nekoliko primjeraka ove vrste. Ima značaja za uzgajanje u parkovima kao živica i u obliku prirodno formiranih grmova. Porodica RHAMNACEAE Paliurus spina — christi Mili. — drača. Na otoku je autohtona vrsta, ali nema dekorativne vrijednosti za kultiviranje u parkovima. Pogrešno je uništavati ovu medonosnu biljku na kamenitim tlima u želji da na tim mjestima izraste trava za pašu ovaca. S ogoljelog mjesta bura će odnijeti preostale čestice plodnog tla. Ispod grmova drače treba na bod sijati sjeme alepskog bora i žira cr nike. Grmovi drače dali bi zasjenu mladim biljkama i spniječavali ispariva nje vlage iz tla. Osim toga, drača bi poislužila kao prirodni zaštitnik ponika od gaženja ovaca. Porodica VITACEAE Vitis vinifera L. — vinova loza. Na Golom otoku uzgaja se kao odrina isspred vatrogasnog doma te pruža ugodnu hladovinu. Parthenocissus quinquefolia (L.) Planch. — peterolisna lozica. Penjačica porijeklom iz Sjeverne Amerike. Na Golom otoku nalazi se uz zidove, a iz dubljeg tla izbija kroz pukotine subozidova. Preporučljiva je za pokrivanje mnogih suhozidova na kršu, ali joj treba pripremiti plodno propusno tlo za sadnju. Porodica TAMARICACEAE Tamarix tetrandra Pali. — tamariks. Raste u Grčkoj i Maloj Aziji, a kod nas u Metohiji (Kosovo) i Makedoniji. Uzgaja se u mnogim parkovima i vrtovima Golog otoka. Cvate prije listanja početkom travnja s ružičastim cvjetovima. Kao dekorativna vrsta prilagodljiva na vapnena tla i posolicu; zaslužuje najveću pažnju za daljnje uzgajanje. Razvija jak korijenov sistem, pa ju treba upotrijebiti na kosinama i nasipima. Tamarix gallica L. — obični tamariks. Kod nas raste u Primorju i u dolini Neretve pokraj obala zajedno s vrstom Vitex agnus castus L. (Jovanović , 1967:228). Veoma je čest u nasadima otoka. Cvate desetak dana kasnije od vrste T. tetrandra Pali. i to cvjetovima bjelkaste boje. Veoma dobro podnosi suha tla i posolicu. Njegovo svjetloplavkastozeleno lišće ugodno kontrastira s lišćem otvoreno zelene boje prethodne vrste. Porodica PUNICACEAE Punica granatum L. — šipak, mogranj. Listopadni grm porijeklom iz zapadne i južne Azaji.e Kod nas ga ima u području sredozemnih šuma, u Crnoj Gori i Makedoniji. Na Golom otoku se rijetki samonikli primjerci nalaze na suhim skeletnim tlima. Zbog dekorativnih osobina i povoljnih ekoloških svojstava treba ga uzgajati u parkovima i vrtovima otoka. Porodica MYRTACEAE Myrtus communis L. — mirta. Vazdazeleni grm izrazito sredozemnih suma. Na Golom otoku se nalazi u mnogim parkovima i vrtovima. Mirta je |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1988 str. 33 <-- 33 --> PDF |
često zasađena u mediteranskim grupacijama sa širokolisnom zelenikom — Phttlyrea latifolia L. Grmovi su postigli visinu 2,5 do 3,5 m. Dobro se je prilagodila vapnenim tlima na otoku. Veoma dobro podnosi posolicu. Ova veoima dekorativna vrsta povoljnih ekoloških svojstava zaslužuje najveću pažnju za daljnje unošenje u parkove i vrtove. Kod toga se mogu koristiti njeni mnogobrojni izdanci iz korijena . Porodica OLEACEAE Fraxinus ornus L. — crni jasen. Pripada submediteranskom flornom elementu. Na našem Primorju tvori s crnikom asocijacijo!: Orno — Quercetum ilicis H — ie. Na Golom otoku je na prirodnim staništima dosta rijedak, a još rjeđi u parkovima. Dostiže visinu stabla ili grma 6 do 8 m visine. Cvate početkom svibnja. Cvjetovi su sabrani u dekorativnim bjelim metlicama prijatnog mirisa- Crni jasen je dekorativna, kserofilna i termofilna vrsta koja dobro podnosi jaku insolaoiju i suha, plitka tla. Treba ga više unositi u parkove. Također je potrebno s njime pošumljavati manje površine na višim položajima. Za donju etažu poslužili bi listopadni submediteranski grmovi: pucalina — Colutea arborescens L. i grašar — Coronilla emeroides B. et Kp. Za pošumljavanje koristiti već ograđene terene suhozidovima, Lišće crnog jasena, pucaline i grašara upotrijebilo bi se kao stočna hrana za ovce. Ligustrum ovalifolium Hassk. — Poluzimzeleni grm porijeklom iz Japana. Cvjetovi su bijele boje i mirisavi. Kao terminalne metlice duge do 11 cm. Ova vrsta može poslužiti kao podloga za cijepljenje jorgovana s punim cvjetovima — Syringa vulgaris L. var. plena Oud. Phttlyrea latifolia L. — širokolisna zelenika. Zimzeleni grm mediteranskog područja- Na Golom otoku raste od prirode na krševitim tlima. Ujedno je najrašireniji ukrasni grm u parkovima Golog otoka. Grmovi su visoki 3 do 5 m i dobro razgrađeni. Uzgaja se u grupama zajedno s mirtom — Myrtuscommunis L., naročito u parkovima pored pristaništa. Prispjeli putnici odmah dobiju vedri osjećaj da se nalaze u zimzelenom mediteranskom ambijentu, a ne na nekom pustom i golom otoku. Veorna dobro podnosi sušu, posolicu i vapnena tla. Na Golom otoku razmnožava se iz otpalog sjemena. Mlade biljčice iz pakrova treba presaditi u nove nasade. Olea europaea L .var oleaster Fiori — divlja maslina. Obrašćuje priobalne kamenite podine Golog otoka i odlično podnosi posolicu. Veoma jj© sporog rasta. Treba je raširiti na otoku na mjestima izloženim najjačoj posoliti. Osmanthus helerophyllus (G. Don) P. S. Green (O-ilicifolius Haussk.) Moiuillef. — osmant. Manje zimzeleno drvo ili visoki drm porijeklom iz Japana. Na Golom otoku nalaze se tri grma ove vrste. Rastu u zasjeni crnog bora — Pinus nigra Arn. a visina su 1,5, 2,2 i 2,3 m. Ovu dekorativnu zimzelenu vrstu treba saditi na sunčanim mjestima. Porodica APOCYNACEAE Nerium oleander L. — oleander. Zimzeleni grm Sredozemlja i Male Azije. Na Golom otoku se uzgaja u kućnim vrtovima u kojima nalazi povoljnije 431 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1988 str. 34 <-- 34 --> PDF |
mikroklimatske uvjete. Kao dekorativna vrsta zaslužuje pažnju za uzgoj na zaštićenim mjestima i kao lončanica za ukrašavanje terasa i balkona. Na Golom otoku oleander je jedina ukrasna biljka čije lišće radi njegove otrovnosti ne žderu ovce. Porodica VERBENACEAE Vitex agnus castus L-— konopljika. Rasprostranjena je u Mediteranu, zapadnoj i centralnoj Aziji. Listopadna grm s ljubičastim cvjetovima sakupljenim u dekorativnim terminalnim grozdovima. Na Golom otoku raste na kamenjarama blizu mora. Odlično podnosi posolicu pa je treba proširiti i na niska priobalna alkalijska tla (slanjače) povremeno zapljuskivana morskim valovima. Zaslužuje punu pažnju i za kultiviranje u parkovima. Porodica LABIATAE Rosmarinus officinalis L. — ružmarin. Zimzeleni grm Sredozemnog područja. Ima mirisave listove i plave cvjetove. Cvate od prosinca do travnja. U parkovima Golog otoka je slabo raširen. Najčešće se nalazi u zasjeni crnog bora — Pinus nigra Am. i drugog drveća gdje postepeno propada. Treba ga daleko više uzgajati u parkovima i to na sunčanim mjestima. Porodica CAPRIFOLIACEAE Viburnum tinus L. — lemprika. Zimzeleni grm u makijama eumediteranskog područja. U parkovima Golog otoka zabilježila smo samo dva primjerka visoka oko 2,3 m. Dobro podnose niske temperature i otporni su na sušu. Lemprika je veoma dekorativna vrsta i zaslužuje punu pažnju u budućim radovima na osnivanju zelenih površina. Dobro podnosi i jaču zasjenu, pa je treba unositi u kulture alepskog bora — Pinus halepensis Mili. Prema Krpan u (1946, 1:730), lemprika daje dobar brst za stoku. Porodica COMPOSITAE Senecio cineraria DC. — primorska pepeljuga. Polugrm mediteranskog područja s pepeljastosivim listovima i cvjetovima sabranim u velikim cvatovima zlatnožute boje. Na Golom otoku raste na priobalnim stijenama. Treba je saditi i u parkove za kreiranje perenskih sadnica zajedno s ružmarinom — Rosmarinus officinalis L . Helichrysum italicum (Roth.) Dorn. — smilje. Mediteranska vrsta, raširena i na kamenjarama Golog otoka. Treba je saditi u parkovima za flori kulturnu obradu umjetnih kamenjara i za osnivanje perenskih grupa. Ispod grmova smilja može se na Ubod sadati žir crnike ili sijati sjeme alepskog bora. ZAKLJUČAK Ovim prilogom obuhvaćeno je 49 vrsta- Četinari su zastupljeni s 10 vrsta, a lišćari s 39 crsta. Na četinare otpada 8 vrsta drveća i 2 vrste grmova, i,a na lišćare 12 vrsta drveća, 24 vrste grmova i 3 vrste penjačica. Od 432 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1988 str. 35 <-- 35 --> PDF |
lišćara zimzeleno drveće dolazi s 3 vrste, listopadne drveće s 10, zimzeleno grmlje s 15 vrsta, poluzimzeleno grmlje s 1 vrstom, listopadni grmovi s 7 vrsta i 3 vrste listopadnih penjačica. Od ukupnog broja vrsta 29 je autohtonih (i mediteranskih), a 20 su alohtone. Među četinarima 5 vrsta su autohtone, dok su 5 unesene. Od lišćarskih vrsta 24 su autohtone, a 15 alohtone. U parkovima i vrtovima Golog otoka, opisane biljke su različito rasprostranjene. Veoma dekorativne i vrlo vrijedne autohtone i alohtone vrste zastupljene su samo s pojedinačnim primjercima; to su: Yucca gloriosa L., Celtis australis L., Atriplex halimus L., Laurus nobilis L., Cercis siliquastrum L., Buxus sempervirens L., Punica granatum L., Fraxinus ornus L., Nerium oleander L., Rosmarinus officinalis L-, Viburnum tinus L. Ove vrste treba više proširiti na parkove Golog otoka. Naprotiv, veoma je obilno predstavljena Robinia pseudoacacia L., kojoj ne odgovaraju postojeći klimatski uvjeti. Stoga je ne treba više koristiti za osnivanje parkova, drvoreda i šumica. Ova se konstatacija odnosi i na ove dendrološke vrste: Populus euroamericana (Dođe) Guinier, Morus alba L. i M. nigra L. U budućem radu na podizanju parkova i nasada najveću pažnju i dalje zaslužuju ove vrste: Pinus halepensis Mill., Cupressus sempervirens L., Agave americana L., Quercus ilex L., Pittosporum tobira Ait., Tamarix tetrandra Pall., T. gallica L., Myrtus communis L-i Phillyrea latifolia L. Posebno bogati izbor za daljnju sadnju pružaju vrste iz samonikle dendroflore Golog otoka i Jadranskog primorja otporne na sušu i posolicu, a koje ne nalazimo u parkovima otoka: Juniperus oxycedrus L., Prunus mahaleb L., Pyracantha eoceinea Roem., Cistus villosus L., C. monspeliensis L., C. salviaefolius L., Pistacia lentiscus L., P. terebinthus L., Arbutus unedo L., Olea europaea L. var-oleaster Flori, Vitex agnus castus L., Senecio cineraria DC. i Helichrysum italicum (Roth.) Dorn. Kod osnivanja novih drvoreda pažnju treba usmjeriti i na izbor drveća koje do sada nije bilo korišteno u tu svrhu: Quercus ilex L. i Pinus halepensis Mili. Maslina — Olea europaea L. bi na terasastim terenim ugodnom harmonirala s postoj ećini stablima čempresa — Cupressus sempervirens L. i alepskog bora — Pinus halepensis Mili. i doprinjela bi cjelovitom mediteranskom ugođaju. U umjetno podignutim šumskim kulturama borova — Pinus halepensisMili. i P. nigra Arn., pogoJan je za donju etažu zimzeleni mediteranski grm Viburnum tinus L. U borove kulture treba unositi vrstu Quercus ilex L., koja vremenom treba postati dominantna vrsta >u šumama Golog otoka. Na višim terenima trebalo bi osnivati šumice listopadnih submediteranskih vrsta drveća i grmlja, čije lišće služi kao dobro krmivo za ovce, to su: Fraxinus ornus L-, Colutea arborescens L. i Coronilla emeroides B. et Kp. Upoznavši sastav ukrasne dendroflore i ekološke prilike Golog otoka, a imajući u vidu floristički sastav ovog otoka, smatramo da prioritetno mjesto u daljnjem popunjavanju parkova i nasada, kao i umjetno podignutih šumskih kultura, zaslužuju naše mediteranske vrste drveća i grmlja. Vrste iz kontinentalnih i tropskih krajeva ne mogu njima konkurirati u ekološkom i estetskom pogledu. 433 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1988 str. 36 <-- 36 --> PDF |
LITERATURA 1. Host , N., Th., 1831: Flora austriaca, II, 667, Viennae. 2. Jovanović , B., 1967: Dendrologija sa osnovama fitocenologije. Naučna knjiga, 228, Beograd. 3. Jovanović , B., 1982: Dendrologija. III dop. izd., Univ. u Beogradu, 454, Beograd. 4. Krpan , R., 1946: Goli krš. Šumarski priručnik I, 740, Zagreb. 5. Krussmann , G., 1960 a: Die Nadelgeholze, 2 Auflage. Berlin — Hamburg. 6. Krussmann , G., 1960 b: Handbuch der Laubgeholze, Band I, Berlin — Hamburg. 7. Krussmann , O., 1960—1962: Handbuch der Laubgeholze. Lief. 8—15/16, Berlin — Hamburg. 8. Pavić , R., 1958: Goli, in Enciklopedija Jugoslavije 3, LZ FNRJ, 486, Zagreb. 9. Pla všić-G o j ko vi ć, N., 1972: Zaštićene biljne vrste u SR Hrvatskoj. Mala hortikulturna biblioteka 2, 4, Split. 10. Šolić, P., 1976: In memoriam: Josip Kulfanek. Hortikultura 4, 149, Split. O Contribution to the Knowledge of the Denđroflora in the Parks and Forestes of Goli Otok Summary The interesting horto — dendrologic article deals with 49 species of trees and bushes growing in the parks and the forestes of the island´s Goli otok, with the Adriatic climate and a strong influence of continentale climate. The ornamental plants in the platation´s of this island´s are of particular interest. It has been stated that some tree species do not thrive well enough fo the author suggest some species from the Mediterranean region. Ke y words : Goli otok. The denđroflora. The prosperity of species. |