DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1988 str. 21 <-- 21 --> PDF |
uljanim rastvorom DDT-a u vrijeme otvaranja pupova na drveću. S p a i ć (1964) je proveo paralelne pokuse suzbijanja gubara, mrazovaca i nekih drugih vrsta orošivanjem u raznim varijantama i zamagljivanjem, također uljanim rastvorom DDT-a, ali u šumama koje su već prelistale. Rezultati su u svim slučajevima potpuno zadovoljili, iako nisu pokazali znatnije prednosti orošdvamja pred zamagljivanjem. U spomenutim pokusima suzbijanja jasenove pipe Dipterexom mije zadovoljila ni varijanta s orošivanjem (Mak loš, 1980). No treba primijetiti da slabi rezultat nije posljedica orošivanja kao metode, već, između ostalog, i nedovoljne koncentracije insekticida, prema kojima su kornjaši jasenove pipe općenito prilično otporni. Proučavajući ekologiju hrastovog savijača, Schiitt e je još prije 30 godina zamislio jednu posve novu metodu suzbijanja tog štetnika. On je ukazao na mogućnost da se na umjetni način za neko vrijeme spriječi normalno otvaranje pupova i tako onemogući prehranu gusjenica koje su upravo izašle iz jaja (Schutte , 1957). U tu svrhu upotrijebio je u laboratorijskim pokusima hidrazid maleinske kiseline u raznim koncentracijama. Tretiranjem zatvorenih pupova određenom koncentracijom te kemikalije odgodio je njihovo otvaranje za 6 dana, a potpuni razvoj lista za oko 15 dana. Rezultat tog postupka bio je taj, da su se na tretiranim pupovima pojavila tek neznatna oštećenja od gusjenica, dok je lišće kontrolnih grančica bilo jako obršteno. Gusjenice koje su se nalazile na pupovima uginule su od gladi, a ne od trovanja. Prema tome tako se kemijsko suzbijanje bitno razlikuje od suzbijanja bilo kojim insekticidom, jer je kemijsko sredstvo u tom slučaju usmjereno na biljku-hraniteljicu a ne na štetnika, pa bi se moglo jednako primijeniti i na ostale rane štetnike koji se nisu u stanju hraniti zatvorenim pupovima. Schiitteov a metoda ipak do sada nije izašla iz eksperimentalnih okvira i našla primjenu u praksi. Štoviše, ona nije dalje ni eksperimentalno usavršena osim, izgleda, u jednom slučaju (Edit, Little , 1968). Pa i sam Schutte , uviđajući neke poteškoće u ostvarenju svoje zamisli u šumarstvu, odustao je, bar za sada, od daljnjih istraži van ja sa šunskim drvećem, ali je nastavio slične pokuse sa zeljasrhim poljoprivrednim kulturama, u čemu je postigao dobre rezultate (S c h ti 11 e, 1978). Da bi se trajnije riješio problem ranih štetnika u hrastovim sastojinama, neki autori predlažu preventivne mjere zaštite. Tako npr. Ga sow (1925), Herz-Kleptow (1949) i Schwerdtfeger (1949) preporučuju podizanje sastojina kasnog hrasta, jer on u vrijeme pojave savijačevih gusjenica ima još zatvorene pupove, kojima se gusjenice ne mogu hraniti. Prema Rubcovu i Rubcovoj (1984) sastojine kasnog hrasta s primjesom drugih vrsta listača bile bi otporne prema čitavom proljetnom kompleksu ranih štetnika. Međutim Schutt e (1957) u svojoj opsežnoj studiji o dinamici populacije hrastovog savijača upozorava na mogućnost adaptacije štetnika na kasni hrast pa predlaže podizanje mješovitih sastojina različitih fonoloških formi hrasta. Da je takva adaptacija moguća kod zlatokraja pokazala su istraživanja Androić a (1963), koji je na kasnom hrastu našao gusjenice još u 3. razvojnoj fazi, dok su istovremeno gusjenice na prije prolistalim stablima bile već pred kukuljenjem. Spai ć (1966) je sličnu pojavu zapazio kod hrastove ose listarice. On je konstatirao da se u šumi ka |