DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1988 str. 20 <-- 20 --> PDF |
gusjenice odn. pagusjenice biti što mlađe i ne smiju prijeći u 4. razvojnu fazu. Tada su one osjetljivije prema insekticidima, a štete koje čine relativno su male. Međutim, u to vrijeme drveće još nije prolistalo, a bez razvijene lisne površine insekticid se ne može u dovoljnoj količini zadržati u krošnjama drveća, već pada beskorisno na tlo. Ako se pak čeka na listanje šume, nastaju u međuvremenu znatne štete na pupovima. Najteže je suzbijati one štetnike, koji se mogu hraniti i potpuno zatvorenim pupovima, kao što je to npr. jasenova pipa. Pokusi suzbijanja kornjaša Dipterexom metodom zamagljivanja prije listanja jasena nisu dali zadovoljavajuće rezultate (M i k 1 o š, 1980). Isto tako zamagljivanje je dalo slabe rezultate u pokusima suzbijanja ličinaka Dimilinom u vrijeme kada su na stablima tek počeli izbijati listići (S p a i ć i Mi k loš. 1981). Hrastova osa Mstarica, hrastov savijač, mali i veliki mrazovac prezimljuju u stadiju jajeta pa se u proljeće pojavljuju kao mlade ličinke. One svojim slabim čeljustima ne mogu oštećivati potpuno zatvorene pupove. Tek kada se pupovi otvore, one prodiru u njihovu unutrašnjost, gdje se hrane mladim listićima. Zamagljivanje u tom trenutku ima također malo izgleda na uspjeh zbog još uvijek slabo razvijene lisne površine. Kod onih defolijatora koji prezimljuju u larvalnoim stadiju situacija je u pogledu suzbijanja nešto povoljnija. Oni se naime mogu suzbijati i ljeti, odn. u jesen, tj. čim izađu iz jaja. Takvo suzbijanje ima prednost pred proljetnim, jer je tada lisna površina potpuno razvijena, sitne ličinke osjetljive na insekticid, a štete na lšću još su zanemarive. To međutim ne znači da je takvo suzbijanje jednostavno provesti. Androi ć (1963) je prikazao poteškoće ljetnog suzbijanja zlatokraja. Prva se sastoji u određivanju gustoće populacije štetnika i kritičnog intenziteta zaraze, a druga u tome što ljetni period aktivnosti gusjenica iznosi svega oko mjesec dana, što je dosta kratak period za postavljanje dijagnoze i obavljanja priprema za aviokemijsko suzbijanje. Autor ipak daje prednost ljetnom suzbijanju, uz napomenu da ga treba provesti najkasnije 20 dana nakon eklozije prvih gusjenica. Razumljivo je da takvi problemi ne postoje kod suzbijanja ranih defolijatora na četinjačama, jer one imaju uvijek razvijenu krošnju. No ni ono nije bez poteškoća. Prema An dr o i ću (1978) suzbijanje borovog četnjaka vremenski je prilično ograničeno, jer se mora provesti dok su gusjenice u 1. i 2. stadiju, a eklozija gusjenica može trajati veoma dugo. Zato se katkada, s obzirom na trajanje djelovanja insekticida, suzbijanje mora ponoviti. Sličan problem postoji i kod suzbijanja jeli nog moljca igličara u stadiju imaga kontaktnim insekticidima (S p a i ć, 1968). Metoda orošivanja, koja je u svijetu veoma raširena ima nekih prednosti pred zamagljivanjem, a jedna od glavnih je ta da se može primijeniti prije otvaranja pupova i tako uništiti rane štetnike. No valja reći i to da je ta metoda skuplja, a može imati i neželjenih ekoloških posljedica. Naime u neizlistaloj šumi, osobito u onoj koja ima rijetki sklop, veća količina insekticida ne samo da pada beskorisno na tlo, već može i štetno djelovati na korisne insekte i druge člankonošce koji žive u listincu i u plićim slojevima tla. S metodom orosi van ja nemamo mnogo vlastitih iskustava. Maksimo vi ć (1959) je postigao vrlo dobre rezultate protiv gubara orošivanjem šume |