DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1988 str. 17     <-- 17 -->        PDF

može pojaviti još jedna, no ona ugiba već u stadiju jajeta ili ličinke. Jedan
dio gusjenice 2. generacije daje leptire početkom jeseni, drugi dio prezdm-
Ijuje u 2. i 3. razvojnoj fazi. Te gusjenice izlaze iz zimskih skrovišta već
koncem ožujka, tj. u vrijeme listanja jablana. Klonovi koji kasnije listaju
manje su napadnuti od gusjenica te generacije, slično kao i od topolina čupavog
prelca (graf. 1).


Dendrolimus pini L. — borov prelac. Štete čini uglavnom na boru, rjeđe
na drugim četinjačama. Prezimljuje u larvalnom stadiju. Proljetno je brštenje
puno štetmije od jesenskog, kada su gusjenice male i slabije se hrane
(2 i vo j i n o vi ć, 1968). Gusjenice izlaze dz zimovališta rano u proljeće, čim
temperature pređe 3° C. Tada su veoma proždrljive i ne uništavaje samo
iglice, već i mlade izbojke (K o v a č e v i ć, 1956).


Lasiocampa quercus L. — hrastov prelac. Ima sličan razvojni ciklus i
način života, ali je veoma polifagan. U našim nizinskim šumama (Turopolje,
Kutina, Vinkovci) nalazio sam njegove gusjenice i na jasenu, koji se inače
u literaturi ne spominje u veoma širokom spektru njegovih biljaka-hrandteljica.
Gusjenice su se nalazile na drveću rano u proljeće, prije listanja.
Proljetno je brštenje i kod ove vrste štetmije od jesenskog (Kovače vi ć,
1956).


Cnethocampa pityocampa Schiff. — borov četnjak. Najveći je štetnik
borova u zemljama Mediterana. Gusjenice mogu brstiti neprekidno od jeseni
do proljeća, ali se sa njihovom starošću štete povećavaju, pa je zato
proljetno brštenje štetnije od jesenskog.


Pygaera anastomosis L. — topolin čupavi prelac. Štetnik u plantažama
euroameričkih topola. U nas ima 3 i djelomično 4 generacije. Gusjenice koje
prezimljuju izlaze iz zimovališta već koncem ožujka, nešto ranije od gusjenica
topolinog gubara (graf. 1).


Aporia crataegi L. — glogov bijelac. Štete čini najviše u voćnjacima,
a od šumskih vrsta drveća na hrastu. Nakon izlaska iz zimskih zapredaka
rano u proljeće gusjenice se hrane cvjetnih i lisnim pupovima i mladim lišćem
(2 i vo j i no vi ć, 1968).


Apethymus abdominalis Lep. — hrastova osa listarica. Kao štetna vrsta
prvi puta je zablježena u našoj zemlji 1911., a zatim 1954. god. u hrastovim
šumama oko Lekenika (S p a i ć, 1966). Od tada se češće pojavljuje u nizinskim
šumama srednje i zapadne Hrvatske. U istočnoj Slavoniji pojavila se
prvi puta 1987. god. u šumi Debrinja na području šumarije Strošinci, u mješovitoj
populaciji 3 hrastovim savijačem i mrazovcima. Brojnost populacije
bila je takva da je bilo potrebno aviokemijs´ko suzbijanje. Upotrebljen je
preparat Decis na površini od 424 ha. O njoj je bilo dosta riječi u prijašnjim
poglavljima.


Familija Cynipidae — ose šiškarice. Oko 90% vrsta iz ove familije pravi
gale na hrastu. One koje napadaju pupove spadaju također u rane štetnike.
Zlatanov (1971) navodi 18 takvih vrsta za Bugarsku. Kod nas najčešće
dolazi slijedećih 5 vrsta:


Biorrhiza pallida Ol. U rano proljeće, a katkada još tijekom zime, partenogenetske
ženke ulažu jaja u pupove, na kojima zatim nastaju krupne
šiške, tzv. hrartove jabučice, koje sprečavaju daljnji razvoj izbojaka. Kod


415