DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1988 str. 17 <-- 17 --> PDF |
može pojaviti još jedna, no ona ugiba već u stadiju jajeta ili ličinke. Jedan dio gusjenice 2. generacije daje leptire početkom jeseni, drugi dio prezdm- Ijuje u 2. i 3. razvojnoj fazi. Te gusjenice izlaze iz zimskih skrovišta već koncem ožujka, tj. u vrijeme listanja jablana. Klonovi koji kasnije listaju manje su napadnuti od gusjenica te generacije, slično kao i od topolina čupavog prelca (graf. 1). Dendrolimus pini L. — borov prelac. Štete čini uglavnom na boru, rjeđe na drugim četinjačama. Prezimljuje u larvalnom stadiju. Proljetno je brštenje puno štetmije od jesenskog, kada su gusjenice male i slabije se hrane (2 i vo j i n o vi ć, 1968). Gusjenice izlaze dz zimovališta rano u proljeće, čim temperature pređe 3° C. Tada su veoma proždrljive i ne uništavaje samo iglice, već i mlade izbojke (K o v a č e v i ć, 1956). Lasiocampa quercus L. — hrastov prelac. Ima sličan razvojni ciklus i način života, ali je veoma polifagan. U našim nizinskim šumama (Turopolje, Kutina, Vinkovci) nalazio sam njegove gusjenice i na jasenu, koji se inače u literaturi ne spominje u veoma širokom spektru njegovih biljaka-hrandteljica. Gusjenice su se nalazile na drveću rano u proljeće, prije listanja. Proljetno je brštenje i kod ove vrste štetmije od jesenskog (Kovače vi ć, 1956). Cnethocampa pityocampa Schiff. — borov četnjak. Najveći je štetnik borova u zemljama Mediterana. Gusjenice mogu brstiti neprekidno od jeseni do proljeća, ali se sa njihovom starošću štete povećavaju, pa je zato proljetno brštenje štetnije od jesenskog. Pygaera anastomosis L. — topolin čupavi prelac. Štetnik u plantažama euroameričkih topola. U nas ima 3 i djelomično 4 generacije. Gusjenice koje prezimljuju izlaze iz zimovališta već koncem ožujka, nešto ranije od gusjenica topolinog gubara (graf. 1). Aporia crataegi L. — glogov bijelac. Štete čini najviše u voćnjacima, a od šumskih vrsta drveća na hrastu. Nakon izlaska iz zimskih zapredaka rano u proljeće gusjenice se hrane cvjetnih i lisnim pupovima i mladim lišćem (2 i vo j i no vi ć, 1968). Apethymus abdominalis Lep. — hrastova osa listarica. Kao štetna vrsta prvi puta je zablježena u našoj zemlji 1911., a zatim 1954. god. u hrastovim šumama oko Lekenika (S p a i ć, 1966). Od tada se češće pojavljuje u nizinskim šumama srednje i zapadne Hrvatske. U istočnoj Slavoniji pojavila se prvi puta 1987. god. u šumi Debrinja na području šumarije Strošinci, u mješovitoj populaciji 3 hrastovim savijačem i mrazovcima. Brojnost populacije bila je takva da je bilo potrebno aviokemijs´ko suzbijanje. Upotrebljen je preparat Decis na površini od 424 ha. O njoj je bilo dosta riječi u prijašnjim poglavljima. Familija Cynipidae — ose šiškarice. Oko 90% vrsta iz ove familije pravi gale na hrastu. One koje napadaju pupove spadaju također u rane štetnike. Zlatanov (1971) navodi 18 takvih vrsta za Bugarsku. Kod nas najčešće dolazi slijedećih 5 vrsta: Biorrhiza pallida Ol. U rano proljeće, a katkada još tijekom zime, partenogenetske ženke ulažu jaja u pupove, na kojima zatim nastaju krupne šiške, tzv. hrartove jabučice, koje sprečavaju daljnji razvoj izbojaka. Kod 415 |