DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1988 str. 15 <-- 15 --> PDF |
Danas je situacija sa žirom još puno gora. S p a i ć (1974) je dovodi u vezu upravo sa sve češćom pojavom mrazovaca u šumama, navodeći (str. 246) kako »-mnoge zrele sastojine već godinama čekaju na urod žira da bi mogle biti posječene i obnovljene, ali uroda nema već dugi niz godina«. Da je delofijacija bar djelomično uzrok slabom urodu žira potvrđuju i noviji, iako nepotpuni rezultati istraživanja istog autora (S p a i ć, 1986), prema kojima se rigoroznim suzbijanjem defolijatora u hrastovim sjemenskim sastojinama urod žira može povećati. Proljetno brštenje ranih štetnika krije u sebi još jednu opasnost: ono često ostaje nezapaženo pa može izgledati kao da se radi o zakašnjelom ili sporom, a inače normalnom listanju šume; ili se brštenje primijeti tek onda, kada su već nastale velike štete, što znači suviše kasno. Ako se pak na rane štetnike nadovežu kasni, onda se obično sve štete pripisuju ovim drugima. RANI ŠTETNICI U NAŠIM ŠUMAMA Među rane štetnike može se svrstati veći broj vrsta defolijatora, od kojih neke gotovo svake godine čine manje ili veće štete. To su prije svega hrastov savijač, jasenova pipa i mrazovci. Valja međutim napomenuti da između ranih i onih drugih, kasnijih štetnika nije moguće povući oštru granicu, jednostavno zašto što ona ni u prirodi ne postoji. Osim toga i neki štetnici koji se inače ne mogu nazvati ranim, pojavljuju se u larvalnoni stadiju ranije nego obično, ako u rano proljeće nastupe visoke temperature. Tako npr. gubareve gusjenice izlaze iz jaja najčešće u drugoj polovici travnja, ali ponekad već koncem ožujka. Tada se hrane tek otvorenim pupovima i mladim lišćem, tj. ponašaju se kao rani štetnici. No ako u roku od 10 dana ne naiđu na povoljnu hranu, mlade gusjenice u velikom broju ugibaju (K o v a č e vi ć, 1956). Ovdje donosim kratki prikaz najčešćih vrsta ranih štetnika u našim šumama, imajući pri tome u vidu relativnost pojma »rani«. Coleophora lutipennella Zli. — hrastov tuljčar. Ti je topični štetnik pupova (njem. »Eichenknospenmotte«). Gusjenice prezimljuju u tuljcima i počinju bušiti pupove vrlo rano u proljeće. Za sunčanih dana one se kreću i zimi, ali se ne hrane. Štete se teško primjećuju, jer su gusjenice male, a tuljci, 3—5 mm dugi po boji vrlo slični ljuskama pupa. Našao sam ih u dosta velikom broju na području šumarije Repaš 1977. godine. Sredinom ožujka oštećivale su pupove, a tijekom idućeg mjeseca mlado lišće. Leptirići su se pojavljivali između 10. i 16. svibnja Prnje prezimljavanja gusjenice brste lišće, ali su stote minimalne, jer su tada gusjenice vrlo sitne, a lišće staro i pred otpadanjem. U našim šumama može se naći i polifagna vrsta C. serralella L., koja oštećuje lijesku, grab i hrast. To je jedna od najčešćih vrsta tuljčara u Evropi (Sch´wenke, 1978). Hyponomeuta cognatella L., Gusjenice ovog moljca od sredine ožujka oštećuju pupove i mlado lišće kurike, krkavdine, oskoruše i hrasta. Česte su u lišćarskim šumama pa au ponekad pojedina stabla potpuno pokrivena gusjeniičjim zapretcima (Z i v o j i n o v i ć, 1968). 413 |