DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1988 str. 14 <-- 14 --> PDF |
rati. O toj koincidenciji najviše ovisi i brojnost populacije tog štetnika (S c h- w e n k e, 1978). U Mađarskoj je 1985. godine mali mrazovac oštetio 15—20% pupova hrasta kitnjaka na području Borsoda, Matre i Zemplena (Szontag h 1987). Prema istom autoru gradacije malog mrazovca šire se iz bukovih sastojina, gdje gusjenice također oštećuju pupove. U čistim sastojinama kasnog hrasta mrazovoi se ne mogu održati, jer on tjera mnogo kasnije od pojave gusjenica (S p a i ć, 1977). U našim nizinskim šumama mali mrazovac najčešće napada hrast i grab. Rado brsti i jasenovo lišće, ali tek kasnije«´ jer su u vrijeme eklozije gusjenica jasenovi pupova još zatvoreni. Neke se grbice mogu ubušiti u jasenove pupove i prije njihova otvaranja. Tako su npr. u spačvanskim šumama koncem ožujka 1972. god. na zatvorenim pupovima oborenih jasenovih stabala primijećene rupice u kojima su nađene mlade gusjenice nekih grbica. U blizini je nađeno nekoliko jajnih legla grbice Himera pennaria L. pa je vjerojatno da su se upravo one ubušile u pupove (M diki oš, 1973). Poznato je naime da one izlaze iz jaja otprilike u to vrijeme i hrane se pupovima i lišćem raznih vrsta drveća (M i k 1 o š, 1965). Tada jasen obično još ne lista. Kod četinjača je odnos između ranih štetnika i njihovih biljaka-hraniteljica bitno drukčiji nego kod listača, bez obzira na to da li se radi o monofagnim ili polifagnim vrstama. Ti štetnici (osim onih na arišu, koji je zimi bez iglica) imaju hrane cijele godine pa se mogu hraniti i tijekom zime ako tome pogoduju vremenske prilike. Dobar su primjer za to borov četnjak i hrastov prelac. Prvog možemo smatrati praktički monofagnim, iako osim na borovima može uspijevati na jeli, smreci i duglaziji (Androić , 1957), a drugi je veoma polifagan, jer se hrani velikim brojem vrsta kako listača tako i četinjača. Obadvije vrste prezimljuju u larvalnom stadiju i čine najviše štete u proljeće. U još povoljnijim trofičkim uvjetima nalazi se jelin moljac igli čar (Argyresthia fundella F. R.), kojega također možemo svrstati među rane štetnike. Njegove gusjenice žive stalno u unutrašnjosti iglice, što znači da su sa svih strana uvijek okružene hranom, takoreći uronjene u nju. Prezimljuju u pretposljednjoj larvalnoj fazi, bez dijapauze. Poznato je da šuma koja je u proljeće bila obrštena od gubara i drugih defolijatora kasnije tijekom ljeta ponovo prolista. Stabla kojima rani štetnici unište pupove uopće ne prelistaju istog proljeća nego tek kasnije, obično koncem lipnja ili početkom srpnja. To se u našim nizinskim šumama događa vrlo često s jasenom koga je napala jasenova pipa (Mi k loš, 1954). Slične štete nastaju na hrastu ako dođe do masovne pojave hrastovog tuljčara (K o v a č e v i ć, 1956). Osim lisnih pupova rani štetnici uništavaju i cvjetne, što može veoma nepovoljno djelovati na fruktifikaciju stabala. Prema Escherich u (1914) izostanak cvatnje, koja često slijedi nakon jačeg napada defolijatora, više utječe na urod sjemena nego insekti koji sjeme direktno uništavaju. O tome imamo i dovoljno domaćih podataka. Tako npr. već Lang h offe r (1926) između ostalog navodi mišljenje Koč e da je posljedica brštenja gubara »slabi rast, a puno veća šteta što nema žira i šiške« (1888), te podatak da je »u šumama brodske imovine općine brštenjem gubara god 1898. i 1899. uništena žirovima u vrijednosti od blizu 200.000 kruna«. 412 |