DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1988 str. 12 <-- 12 --> PDF |
Rubcov , 1984) jasno su pokazali osjetljivost hrasta na gubitak fotosintetskog aparata u periodu maksimalnog rasta (svibanj, lipanj) i pod konac vegetacijskog perioda (kolovoz). Šteete od ranih šumskih defolijatora razlikuju se prema tome da li ih uzrokuju vrste koje dolaze na listačama ili na četinjačama i da li su te vrste monofagne ili polifagne. Na listačama je karakteristično oštećivanje pupova (zatvorenih iil u ranim fazama otvaranja) i mladog lišća. Vrste koje oštećuju pupove razlikuju se među sobom po tome, što se neke od njih mogu hraniti i potpuno zatvorenim pupovima, a neke samo onda, ako su pupovi manje ili više otvoreni. Među prve spadaju npr. jasenova pipa, hrastov tuljčar i ose šiškarice. Ti štetnici, iako moinofagni, imaju uvijek na raspolaganju odgovarajuću hranu, bez obzira na vrijeme listanja drveća na kojemu žive. Drugačije je npr. s hrastovom osom listaricom, koja je također momofagna. Prema istraživanjima S p a i ć a (1966) ličinke te ose ne mogu se zavući u potpuno zatvorene pupove, jer svojim slabim čeljustima nisu u stanju progrisit tvrde i čvrsto zatvorene ljuske. Ako su se pupovi tek počeli otvarati, one se :,zavlače između ljusaka u pup, pregrizajući prema potrebi mekše unutarnje ljuske. No ako u roku od najviše dva dana ne nađu otvorene pupove ili lišće, one uglbaju od gladi, jer se ne mogu hraniti lišćem onih vrsta, koje listaju prije hrasta (grab, brijest, glog i dr.). a ne mogu ni dugo gladovati. Tako je npr. 1959. god. u šumi Jasenju (Turopolje), gdje prevladava kasni hrast, nakon pupanja izašlo iz jaja svega 17,2% pagusjenica, pa je prema tome bar 82,8" n pagusjenica koje su se izlegle prije toga, uginulo od gladi. Istovremeno u desetak kilometara udaljenoj šumi Kutec, gdje dolazi isključivo rani hrast, rklozija pagusjenica koincidirala je s pupanjem pa su se pagusjenice odmah počele normalno hraniti. Hrastova osa listarica je dakle ne samo monofagna vrsta nego, prema Spaić u (1966). prvenstveno štetnik ranog hrasta i intermedijarnih f enoloških formi, a na kasnom hrastu dolazi veoma rijetko. Slična se pojava može zapaziti i kod hrastovog savijača. Premda je to oligofagan štetnik, njegove se mlade gusjenice mogu hraniti isključivo hrastovim lišćem, tj. strogo su monofagne (2 i v o j i no vi ć, 1948). Još je G a- sow (1925) primijetio da hrastov svijač jače oštećuje rani nego kasni hrast. Istraživanja koja se u brdskom području Matre i Zemplena u Mađarskoj provode od 1967. god. pokazala su da taj savijač znatno oštećuje i pupove hrasta kitnjaka. Postotak oštećenih pupova godišnje kreće se između 16 i 51% (Szontagh , 1987). Schiitt e (1957) je na temelju opsežnih proučavanja dinamike populacije hrastovog savijača zaključio da je koincidencija odn. inkoinoidencija eklozije gusjenica s početkom listanja hrasta odlučan faktor za masovnu pojavu tog štetnika. Kako može inkoinoidencija djelovati reduktivno na populaciju nekog defolijatora pokazuje primjer topolina čupavog prelca (Pygaera anastomosis L.), imonofagnog štetnika na topolama. Nakon prezimljavanja u 2. i 3. razvojnoj fazi gusjenice izlaze iz zapredaka rano u proljeće i počinju se hraniti otvorenim pupovima i mladim lišćem. Ako toga nemaju, u stanju su gladovati oko 8 dana (kod prosječne temperature od 15° C), tj. čekati da se pupovi otvore. Tada se zavlače među mlade listiće koje pri bazi izgrizaju i tako mogu uništiti pupove još prije njihova potpunog otvaranja. Budući da vrste i klonovi topola počinju listati u različito vrijeme, gusjenice se |