DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1988 str. 10 <-- 10 --> PDF |
(npr. zlato´kraj, topolom čupavu prelac i dr.), što znači da se ljeti odn. u jesen hrane vrlo mlade ličinke d to starim i tvrdim lišćem, koje samo skeletiraju. Osim toga vegetacijski period je tada već pri kraju, a lišće se nalazi pred opadanjem. Naprotiv, u proljeće ličinke brzo rastu hraneći se pupovima i mladim lišćem, a količina konzumirane hrane naglo se povećava. Kod većine gusjenica ona u posljednja dva razvojna stadija iznosi oko 90% od ukupno konzumirane hrane. Osim toga gusjenice tada često odgrizaju peteljke, pa čitavi listovi padaju neiskoriišćeni na tlo. Količina tako izgubljenog lišća iznosi od 6,2% (kod gubara) pa sve do 58.1° <. (kod hrastova čatnjaka) od ukupno konzumirane hrane (Diss es c u. 1961). Stoga je sasvim razumljivo da Niissli n (1926) opisujući štete od borovog prelca (Dendrolimuspini L.) za izraz »Firuhjahrsfrass« (proljetno brštenje) upotrebljava i sinonim »Hauptfrass« (glavno brštenje). Do kakvog još nesporazuma može doći u vezi s terminom »rani štetnik« pokazuje primjer hrastove ose Ustanice (Apethymus abdominalis Lep.), koju je detaljno istražio Spai ć (1966). Prema tim istraživanjima eklozija pagusjenica zbiva se koncem ožujka i početkom travnja i uglavnom koincidira s listanjem rane forme hrasta lužnjaka (Quercus robur L., var. praecox) pa se štetnik s razlogom može nazvati ranim.S druge strane, isti autor predlaže (također s razlogom) da se toj osi Ustanici doda oznaka »kasna«, (koja za tu vrstu postoji npr. i u češkom jeziku), jer se roji kasnije od svih ostalih osa Ustanica koje žive na hrastu. Prema tome bi kasna hrastova osa listarica spadala u rane štetnike. Proturiječnost je ovdje samo prividna, jer se oznaka »kasna« odnosi na rojenje, a oznaka »rani« (štetnik) na vrijeme oštećivanja. A to je u skladu s poimanjem da se ranim štetnikom označuje ona insekatska virsta, koja rano čini štetu, bez obzira na vrijeme kada se pojedini razvojni stadiji u prirodi pojavljuju. Među ranim štetnicima također postoje razlike u vremenu kada se pojavljuju, odn. kada počinju činiti štete. Zato bi se i oni u tom pogledu mogli dalje stupnjevati i označiti odgovarajućim nazivima, kako su to učinili njemački entomolozi, kada su npr. malom jasenovom potkornjaku (Hylesinusfracini Panz.) dali naziv »ein spater Friihschwarmer« (Niisslin , 1927), što bi u slobodnom prijevodu značilo otprilike »kasni ranoranilac«. Najraniji su svakako oni, koji u povoljnim temperaturnim prilikama mogu prekinuti labilnu larvalnu dijapauzu i hraniti se u bilo koje doba zimi i u rano proljeće, kao što je to slučaj s malo prije spomenutim hrastovim prelcem i borovim četnjakom. No takve vremenske prilike nisu česte. Među najranije spadaju npr. jasenova pipa (Stereonychus fraxini Deg.), tipični rani štetnik i jedan od najopasnijih u nizinskim mješovitim šumama hrasta, jasena i brijesta (si. 1). Pupove također oštećuje hrastov moljac tuljčar (Coleophora lutipennella Zell.), jasenov moljac (Prays curtisellus Dup.) i dr. Kada se pupovi počnu otvarati, oštećuju ih savijači, grbice (Geometridete), zlatokraj, hrastova osa Mstarica i dr. Prema Szontagh u (1987) kod savijača postoji određena sukcesija vrsta u pojavljivanju gusjenica u proljeće: najprije se pojavljuju gusjenice zelenog hrastova savijača, a zatim u određenom vremenskom slijedu gusjenice ostalih vrsta, što produžuje period brštenja. Trajanje štetne aktivnosti ranih štetnika može biti kraće ili dulje, što ovisi o vremenskim prilikama i načinu života pojedne vrste. Tako npr. gusjenice hrastovog savijača završavaju s brštenjem obično već u drugoj po 408 |