DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1988 str. 44 <-- 44 --> PDF |
voja i ekonomska slabost regije, pomanjkanje interesa za ulaganje kapitala, nizak životni standard i slaba prosvijećenost pučanstva u mnogim regijama te nedovoljno razvijena i relativno skupa tehnologija pošumljivanja. Od ovih faktora u ovom izlaganju želimo govoriti samo o unapređenju tehnologije pošumljivanja. Nas šumare — istraživače i specijaliste na prvom mjestu to interesira. Uspješnim rješavanjem tog problema stvorit će se uvjeti za rješavanje i drugih problema povezanih s pošumljivanjem degradiranih terena. UNAPREĐENJE TEHNOLOGIJA POŠUMLJIVANJA Pod tehnologijom pošumljivanja podrazumijevamo sjetvu sjemena i sadnju biljaka ili dijelova biljaka iz kojih će se razviti stabla. Šire gledano pod tehnologijom pošumljivanja podrazumijevamo i izbor zemljišta i njegovu pripremu te proizvodnju sjemena i sadnog materijala u rasadniku. Znači, ovako koncipirana tehnologija pošumljivanja podrazumijeva umjetno pošumljivanje, premda je jasno da prirodno pošumljivanje može biti veoma uspješno, a često puta i uspješnije i jeftinije od umjetnog pošumljivanja. Međutim, degradirana zemljišta najčešće iziskuju jaču intervenciju čovjeka i zahtijevaju sadnju biljaka. S obzirom da su degradirana zemljišta najproblematičnija za pošumljivanja i da ih prostorno ima veoma mnogo, njima se mora posvetiti posebna pažnja. Zbog toga smo ovo izlaganje i ograničili na umjetno pošumljivanje. Prvo je pitanje koje se postavlja kod planiranja pošumljivanja da li ga vršiti s autohtonim vrstama ili egzotama. O tome postoje kontraverzna mišljenja. Sigurno je da i jedno i drugo stajalište ima svojih prednosti kao i nedostataka. Mislim da nauka treba te dileme rješavati. Vjerujem da će se mnogi složiti sa mnom ako kažem da egzote imaju prednost nad lokalnim vrstama, ali samo u tom slučaju ako su prethodno testirane na staništima gdje ćemo podizati kulture i ako su superiornije od autohtonih vrsta u pojedinim svojstvima, npr. bujnost rasta kvaliteta debla, otpornost na bolesti itd. To ne znači da lokalne vrste ne trebamo proučavati. Vrlo je važno baš intenzivno proučavanje lokalnih vrsta, kako njihove biologije tako i korištenja drva. Možda će nova saznanja o njima biti takva da će one u budućnosti imati prednost nad egzotama. Sigurno je da će zagovornici stabilnosti prirodnih ekosistema imati argumenata da se suprotstave plantažiranju egzotama. Najbolji argumenti koji opovrgavaju isključivost takvog stava su uzgoj poljoprivrednih kultura, npr. krumpira, kukuruza, duhana, paprike itd, na kontinentima gdje su ove vrste introducirane ili primjer s kaučukovcem (Hevea brasiliensis) koji se uspješno uzgaja u mnogim tropskim područjima izvan prirodnog rasprostranjen ja vrste. Šumarski primjeri su Monterijski bor (Pinas radiata) koji se uspješno uzgaja u Novom Zelandu i eukaliptusi koji se uzgajaju u Južnoj Americi. Drugo je pitanje, koje postaje sve više aktualno kod pošumljivanja, da li podizati monokulture ili polikulture. Iz iskustva s uzgojem monokultura topola i obične smreke u Evropi znamo da su opasnosti od napada bolesti i insekata mnogo veće. Monokulture topola često su stradale od bolesti lišća Melampsora ssp. i od bolesti kore Dothichiza populea dok je u Njemačkoj u 19. stoljeću potkornjak izazvao kalamitete na monokulturama obične smreke. 338 |