DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1988 str. 91 <-- 91 --> PDF |
groženijih biljaka, s kojima će se i najviše eksperimentirati«. Na Velebitu, kao i na drugim planinama, danas su, nakon što je na područjima tih biljaka smanjena paša stoke, iako zvuči paradoksalno, ugrožene reliktne vrste. Reliktne vrste, kako je jednom prilikom naglasio prof. Kušan, ugrožene su, jer ih potiskuju danas biološki jače, npr. trave, koje su u doba intenzivnog pašarenja bile sprečavane u bujnom rastu. Ideja i inicijativa prof. Kušana počela se ostvarivati 1966. godine. Prof. Kušan predložio je lokalitet Modrić dolac u sjevernom Velebitu na domak Zavižana, na posjedu tadanjeg Šumskog gospodarstva u Senju. Izbor tog lokaliteta prihvatila je i komisja nakon obilaska i pregleda terena 21. srpnja 1966. godine u kojem su sudjelovali predstavnici Šumskog gospodarstva Senj (direktor ing. Jure Pavelić, zatim ing. Vlado Skorup i ing. Božena Vujasinović), Šumarije Krasno (upravitelj ing. Stipe Tomljenović), Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta (prof. dr. Fran Kušan i ing. Božena Klapka), Šumarskog fakulteta u Zagrebu akademik Milan Anić i prof. dr. Stjepan Bertović) i Republičkog zavoda za zaštitu prirode (prof. Marinka Kamenarević). Osnivački radovi počeli su godinu kasnije, a djelovanje oko ovog, inače jedinog planinskog botaničkog vrta u Hrvatskoj, stavlja se u 1968. godinu, jer je te godine, 23. veljače, održana konstituirajuća sjednica »Komisije za predlaganje stručnih mjera i vršenje stručnog nadzora u Velebitskom botaničkom vrtu«. Komisiju su sačinjavali predstavnici naprijed navedenih institucija a za predsjednika izabran je prof. dr. Fra n Kušan , a za zamjenika predsjednika Komisje izabrana je ing. Božena Vujasinović. Tako je ujedinjena, da tako kažemo, teorija i praksa. Područje Botaničkog vrta zauzima površinu od cea 30 ha u koju su uračunate i površine obronaka koji okružuju Modrić dolac. Ovo je područje odlukom Skupštine općine Senj 1971. godine proglašeno botaničkim rezervatom u smislu odredaba Zakona o zaštiti prirode, čime je dobio i zakonsku zaštitu. Sam vrt je već prije, 1969. godine, Republički zavod za zaštitu prirode Hrvatske proglasio spomenikom prirode. Povodom 20-godišnjice osnivanja Vrta Komisija za predlaganje stručnih mjera i nadzor u Velebitskom botaničkom vrtu i rezervatu, koja je zapravo stručna uprava Vrta, 22. prosinca 1987. godine u prostorijama Republičkog zavoda za zaštitu prirode u Hrvatskoj održala je svoju 24. sjednicu u proširenom sastavu. U uvodnom govoru na ovoj sjednici prof. dr. Šime Meštrović, direktor Rep. zavoda za zaštitu prirode pozdravio je prisutne i osvrnuo se na problematiku zaštite prirode u Hrvatskoj uopće. Pregled povijesti od osnutka Vrta do današnjih dana izložio je prof. dr. Stje pa n Bertović , a o stanju i radovima u Vrtu 1987. godine izvijestila je dipl. ing. biol. Jasmina Fištrović. U svom izlaganju, nakon zahvale prof. Metroviću na pozdravu i Rep. zavodu na gostoprimstvu prof. Bertović najprije je potsjetio na sve koji su sudjelovali na ostvarivanju ideje o osnivanju i aktivnim sudjelovanjem u radovima tijekom godina, a posebno one, kojih je smrt prekinula u daljnjem radu. U proteklih dvadeset godina preminul i su prof. dr. Fran Kušan, prof. dr. Milan Anić — akademik, ing. Ratko Kevo — direktor Rep. zavoda za zaštitu prirode, zatim ing. Zvonirnir Badovinac, prof. dr. Božidar Kirigin, ing. Mile Š i k i ć i ing. Jure Pavelić, u času osnivanja Vrta direktor Šumskog gospodarstva Senj. Prof. Bertović poimence sjetio se i ing. Ant e Premužića , koji je gradnjom Velebitske magistrale, po planinarima prozvana »Premužićevim putem«, jer ta magistrala olak |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1988 str. 92 <-- 92 --> PDF |
šava pristup k Vrtu od javne ceste. Izlaganje prof. Bertovića temeljilo se na publikaciji »VELEBITSKI BOTANIČKI VRT I REZERVAT«, koju je za 20. godišnjicu izdao OOUR Uzgoj i zaštita šuma u Senju Goransko-Primorskog šumskog gospodarstva Delnice.* Rad sjednice nastavljen je diskusijom u okviru koje je ing. Mila n K r m- p o t i ć sve prisutne pozdravio u ime OOUR-a za uzgoj i zaštitu šuma Senjzahvalio se svim bivšim i sadašnjim suradnicima u zaštiti Velebitskog botaničkog vrta i rezervata. U diskusiji sudjelovali su prof, dr S. Bert o vi ć, prof. dr. Zeljko Poljak, dr. Ivo Dekan i ć, koji je naglasio da je sav rad u tom vrtu obavljen na dobrovoljnoj bazi, što je možda jedinstven primjer rada na zaštiti prirode u nas. Konkretne prijedloge iznijeli su: ing. Zvonk o Katuši n iz Republičkog hidrometeorološkog zavoda SRH, da se na tom lokalitetu organizira istraživanje utjecaja transgraničnog zagađenja od različitih industrija na biljni svijet; ing. Vlad o Skoru p u ime Gor.-Prim. šumskog gospodarstva Delnice, da se u Senju organizira prigodna izložba a Mr. Zlatan Martinis, da se u Vrtu osnuju plohe za pokusni uzgoj rijetkih i ugroženih biljnih vrsta u svrhu očuvanja njihovog genofonda i eventualne reintrodukcije. Ne umanjujući zasluge drugih u radu oko i u tom Botaničkom Vrtu naglašavamo da je on ostvaren sa svestranom podrškom šumarske struke, šumara u Senju i Krasnu. Cijeli Vrt nalazi se u sastavu 134. odjela Gospodarske jedinice »Zavižan«, a tamošnje šumarstvo osiguralo je i znatan dio neophodnih financijskih sredstva u zajednici s Republičkim fondom za unapređenje kulturnih djelatnosti SRH odnosno kasnije SlZ-a u oblasti kulture preko Republičkog zavoda za zaštitu prirode Hrvatske. Kako je već navedeno, OOUR uzgoja i zaštite šuma u Senju financirala je i prigodnu publikaciju u kojoj se nalazi i kolorirana »Vegetacijska karta okoliša Zavišana u Sjevernom Velebitu«. Tako je šumarstvo osnivač ili suosnivač triju botaničkih objekata u Hrvatskoj: Arboretum Lisičine kod Podravske Slatine, Velebitski botanički vrt i Biokovski botanički vrt kod Makarske. Oskar Piškorić * Ova publikacija može se nabaviti u Republičkom zavodu za zaštitu prirode Hrvatske u Zagrebu, Ilica 44/11. kat. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1988 str. 93 <-- 93 --> PDF |
KNJIGE I ČASOPISI ŠUMARSTVO Br. 5. i 6. 1987. godine 1. Sušenje stabala u šumama Srbije u posljednjoj deceniji zauzelo je tolikog maha, da je ta pojava pokrenula multidiplinarna »istraživanja pojave i uzroka sušenja šuma i iznalaženja mera za očuvanje najvažnijih vrsta šumskog drveća na teritoriju SR Srbije«. U tim istraživanjima sudjeluje 21 znanstveni radnik iz Šumarskog fakulteta u Beogradu i Instituta za šumarstvo i drvne industriju u Beogradu, te operative, a financira Republički SIZ za šumarstvo SR Srbije. Sušenje šuma u Srbiji razmatrao je i Republički društveni savet za prostorno uređenje i zaštitu i unapređenje čovekove sredine u travnju prošle, 1987, godine, a 29. i 30. listopada 1987. godine u Vrnjačkoj banji o toj pojavi održano je i posebno Savjetovanje. Savjetovanju je prisustvovalo preko 300 stručnjaka iz Srbije i iz ostalih naših Republika. Veći dio referata sa Savjetovanja, odnosno onih za koje su autori Uredništvu »Šumarstva« dostavili rukopise, objavljeni su u br. 5/1987. »Šumarstva« kao tematskom broju o »pojavi i sušenju šuma«, a a zaključci sa Savjetovanja objavljeni su u br. 6/1987. Tematski broj sadrži 13 referata te »Ocene i stavove« naprijed navedenog Republičkog društvenog saveta. Tematski broj sadrži tekstove: — Uzroci, simptomi i značaj sušenja i propadanja šuma (Prof. dr. P. Marinković), — Rezultati ispitivanja i uzroka sušenja hrasta u SR Srbiji (Dr. J. Popović i sur.), ali bez oznake o kojim se vrstama hrasta radi, — Mogući uzroci sadašnjeg talasa sušenja i propadanja četinarskih i listopadnih šuma u Srbiji (Prof. dr. K. Vasić i Dr. D. Tomić), — Neki mogući uzroci sušenja kitnjakovih šuma u severoistočnoj Srbiji (Prof, dr. 2. Milin & sur.), — Istraživanje dinamike sušenja kitnjaka u Stolovima (Mr. B. Džomić, Kraljevo), — Uticaj patogene mikroflore na propadanje i sušenje stabala u kulturama Pinus vrsta (Dr. D. Karadžić), — Rezultati istraživanja uzroka sušenja crnog bora na Zlatiboru i Sarganu (Dr. Milka Peno & sur.), — Pojava epidemijskog sušenja jele na Goču (Prof. dr. S. Maksimović & sur.), — Analiza razvojne tendencije iznosa šteta u SR Srbiji bez SAP u periodu od 1971 — 1985. godine (Mr. N. Ranković), — Ekološki, ekonomski i društveni aspekti sušenja šuma; zadaci šumarskog planiranja (Prof. dr. L. Tomanić), — Tehnološka i planska problematika u šumarstvu kao posledica sušenja šuma (Prof. dr. S. Nikolić), — Predlog mera za saniranje žarišta zaraze i održavanje ugroženih šuma (Prof, dr. P. Marinković), — Predlog gazdinskih mera za saniranje posledica sušenja kitnjakovih šuma u severoistočnoj Srbiji (prof, dr 2. Milin). »ZAKLJUČCI SAVJETOVANJA« sadrže: — Ocenu stanja šuma, — Ekonomske posledice, — Društveni aspekt, — Naučno-istraživački rad, i — Gazdinske mere u cilju saniiranja, trajnog održavanja i obnavljanja ugroženih šuma. Sušenje šuma u Srbiji karika je u lancu »epidemijskog sušenja šuma (što) je |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1988 str. 95 <-- 95 --> PDF |
dena na Šumarskom fakultetu u Zagrebu. Od zagrebačkih klonova posebno je zanimljiv klon V-052, koji dma veći prirast i veći postotak preživljavanja na tresetno- glejnim, dakle nepovoljnim, tlima. Oskar Piškorić, dipl. inž, ANALI ZA ŠUMARSTVO 13/1—2 Ovaj svezak Anala, kojeg izdaje Razred za prirodne znanosti JAZU-a, zapravo je »Zbornik radnog sastanka XVIII. IUFRO Kongresa o najnovijim dostignućima i pogledima na šumarsku genetiku i oplemenjivanje drveća« koji je održan u Dubrovniku 20. i 21. rujna 1986. godine kao završni dio 4. ekskurzije, kako u Uvodniku ove publikacije navodi Prof. dr. M. V id a k o v i ć, vođa ekskurzije i organizator ovog radnog sastanka. Ovdje objavljeni referati na radnom sastanku bili su pozivni i obradili su sljedeće teme: Primjena molekularne biologije u oplemenjivanju šumskog drveća (H. B. Kriebel, Ohio Sate University, USA). Važnost regenerirajućih sistema u biotehnologiji šumskog drveća (M. Raj Ahuja, Institut za šumarsku genetiku i uzgajanje šumskog drveća u Grosshandsdorf-u, Sav. Rep. Njemačka), Genetika i oplemenjivanje drveća za biomasu (L. Z s u f f a, profesor Šumarskog fakulteta u Torontu, R. Salazar iz Costa Rice i B. Dancik, profesor šumarske genetike na Universitetu države Alberta u Edmontonu, Canada), Oplemenjivanje topola sekcije Aigeiros u Jugoslaviji (I. H e r p k a, Zavod za topole u Novom Sadu). Genetika otpornosti na stresove kod šumskog drveća (J. P. van Buijtenen, profesor na Texas A&M Univerzitetu u Texasu, USA; M. Giertych, profesor šumarske * Tako se ostvaruje navještaj ing. Borisa Giper^ orejskog, profesora Srednje šumarske škole za krš u Splitu, kada je prije tridesetak godina govorio jčenicima o velikom udjelu u budućem šumarstvu itručnjaka u bijelim »mantilima«. genetike u Zavodu za dendrologiju Poljske akademije znanosti u Komiku, Poljska), Testiranje za klonsko šumarstvo (W. J. Libby, Kalifornijski univerzitet u Berkeley- u, USA), Modeli genetske arhitekture (W. J. Libby i W. B. Critshfield, Kalifornijski univerzitet, Berkeley), i Strategija kod testiranja provenijencija i oplemenjivanja drveća (J. Burley i R. D. Barnes, oba Oksfordski šumarski institut, Oxord, Engleska). Referatima, koji su održani j tiskani na engleskom jeziku, priloženi su sažetci na hrvatskom. Oskar Piškorić Promocija »MALE EKOLOŠKE BIBLIOTEKE« U okviru svojih zapaženih aktivnosti Hrvatsko ekološko društvo je započelo s izdavanjem stručno-popularne »MALE EKOLOŠKE BIBLIOTEKE« koja bi trebala popuniti prazninu iz područja znanja biologije i ekologije. Ova edicja namijenjena je ljubiteljima prirode, ali u prvom redu nastavnicma, studentima i đacima koji se bave biologijom i ekologijom. Do sada su izdate četiri knjige u kojima su obuhvaćeni — more, kopnene vode, fitocenološka istraživanja vegetacije i kopneni člankonošci. Izdavački savjet edicije su prof. dr. Milan Meštrov, prof. dr. Đuro Rauš, prof. dr. Ljudevit Ilijanić, prof. dr. Beatrica Đulić, dr Adam Benović, doc dr. Paula Durbešić i mr. Mladen Kerovac dakle poznati sveučilšni profesori i eminentni stručnjaci, dok su u uredništvu vrijedni i inventivni — Paula Durbešić, Mladen Kerovac, Vladimir Hršak, Joso Vukelić, Goran Sušić i Šandor Horvat. Grafičku opremu obavio je dr. Ante Pelivan, recenzenti su bili prof. dr. Milan Meštrov, prof. dr. Zdenka Lelas i mr. Zeljka Lovašen-Eberhardt, ilustracije su izradili Boris Liović, Vladimir Hršak, Ta |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1988 str. 94 <-- 94 --> PDF |
fenomen današnjice, zabeležen u mnogim zemljama Evrope, Severne Amerike i Centralne Azije i ima globalni karakter«. Sušenje nije nova pojava, jer je zabilježena i u prijašnja vremena u raznim geografskim područjima, ali je ono »po pravilu zahvatalo (samo) pojedine vrste šumskog drveća, (pa) talas sušenja koji je sada u toku pokazuje izvesne osobenosti po kojima se razlikuje od svih dosadašnjih epidemija«. Dakako, da su ekonomske posljedice sušenja šuma mnogostruke. Prema nekim podacima prirast drvne mase može se smanjiti i do 30%. Međutim već danas se mjestimično etati podmiruju sječama uginulih stabala, a to znači sječa na velikim površinama, što povisuje troškove sekundarne šumske proizvodnje (sječe, izrade i izvoza drva). Kako sušenju doprinose i bolesti i insekti to su potrebne i mjere suzbijanja što znači povećanje troškova proizvodnje. Tu su i troškovi pošumljavanja, sječom suhara nastalih progala, kao i njega pomlatka, a jače progaljivanje većih površina sastojina nepovoljno će se odraziti i na zaštitne te općekorisne funkcije šume. Bit će potrebno mijenjati i mnoge gospodarske osnove bez obzira na vrijeme određeno za njihove revizije. Potreban je i intenzivan i višestran istraživački rad te »odmah započeti genetska istraživanja; obeležavanje individualno otpornih stabala, populacija, vrsta, postaviti program za kontrolisanu i polukontrolisanu hibridizaciju u cilju selekcije otpornih hibrida i njihove reprodukcije«, itd. U naučno-istraživačkim projektima trebaju sudjelovati i radne organizacije šumarstva a »Samoupravna interesna zajednica za šumarstvo treba i dalje da se angažuje materijalnim sredstvima, organizacijom i uključivanjem svih potencijala struke i stalnim praćenjem realizacije postavljenih zadataka.« Pa i »društveno-politička zajednica treba da pruži političku podršku i materijalnu pomoć da se navedeni zadaci mogu ostvariti.« 2. Na uvodnom mjestu 6. broju nalazi se tekst »U POMEN RAJICI ĐEKlCU«, koji je umro u lipnju 1987. godine, u 76. godini života. R. Đekić diplomirao je šumarstvo na Poljoprivrednom fakultetu u Zemunu 1935. godine. Društveno je aktivan već kao student i kasnije, na početku službovanja, kao »umni nadničar« u Direkciji šuma Tuzla, a i poslije Oslobođenja njegov stručni rad ima i općedruštveni značaj. Već krajem 1945j godine imenovan je za pomoćnika ministra šumarstva Srbije, od 1952. do 1956. direktor je Republičke uprave za šumarstvo NR Srbije, zatim do 1963. republički sekretar za šumarstvo SR Srbije, a od te godine do 1976. godine, kada je nastupio u mirovinu, direktor je »Instituta za šumarstvo i drvnu industriju« u Beogradu, koji se pod njegovim rukovodstvom od 46 povećava na 130 stručnih i drugih radnika. Aktivan je u stručnim i društvenim organizacijaam te je bio predsjednik Saveza društava inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Srbije i Jugoslavije te predsjednik Saveza inženjera i tehničara Jugoslavije svih struka. Na tom položaju zadužio je Savez brigom za podizanje reprezentativne zgrade Doma inženjera i tehničara u Beogradu. Inž. Đekić bio je vrlo cijetajen u stručnim krugovima kako po znanju tako i po angažmanu te su doista »šumari i šumarstvo Srbije ostali siromašni za jednu takvu snažnu ličnost kakav je bio Rajica Đekić «, ličnost koja je dala pečat šumarstva tog vremena Srbije. Smrt je onemogućila ostvarenje njegovog poziva SITŠDI Hrvatske za ekskurziju na Deliblatsku peščaru kao uzvratan sastanak šumara kojeg je SDITSDI Hrvatske organizirao 1986. godine u Vinkovcima. Zaključno zabilježimo i izvještaj o unosu 5 klonova bijele vrbe (Salix alba L.) i 3 klona sjevernoameričke crne topole (P. deltoides Marsh.) u »Registar novostvorenih sorti šumskog bilja«, koji se vodi u Saveznom komitetu za poljoprivredu. Od pet klonova bijele vrbe tri su proizve |