DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1988 str. 91 <-- 91 --> PDF |
groženijih biljaka, s kojima će se i najviše eksperimentirati«. Na Velebitu, kao i na drugim planinama, danas su, nakon što je na područjima tih biljaka smanjena paša stoke, iako zvuči paradoksalno, ugrožene reliktne vrste. Reliktne vrste, kako je jednom prilikom naglasio prof. Kušan, ugrožene su, jer ih potiskuju danas biološki jače, npr. trave, koje su u doba intenzivnog pašarenja bile sprečavane u bujnom rastu. Ideja i inicijativa prof. Kušana počela se ostvarivati 1966. godine. Prof. Kušan predložio je lokalitet Modrić dolac u sjevernom Velebitu na domak Zavižana, na posjedu tadanjeg Šumskog gospodarstva u Senju. Izbor tog lokaliteta prihvatila je i komisja nakon obilaska i pregleda terena 21. srpnja 1966. godine u kojem su sudjelovali predstavnici Šumskog gospodarstva Senj (direktor ing. Jure Pavelić, zatim ing. Vlado Skorup i ing. Božena Vujasinović), Šumarije Krasno (upravitelj ing. Stipe Tomljenović), Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta (prof. dr. Fran Kušan i ing. Božena Klapka), Šumarskog fakulteta u Zagrebu akademik Milan Anić i prof. dr. Stjepan Bertović) i Republičkog zavoda za zaštitu prirode (prof. Marinka Kamenarević). Osnivački radovi počeli su godinu kasnije, a djelovanje oko ovog, inače jedinog planinskog botaničkog vrta u Hrvatskoj, stavlja se u 1968. godinu, jer je te godine, 23. veljače, održana konstituirajuća sjednica »Komisije za predlaganje stručnih mjera i vršenje stručnog nadzora u Velebitskom botaničkom vrtu«. Komisiju su sačinjavali predstavnici naprijed navedenih institucija a za predsjednika izabran je prof. dr. Fra n Kušan , a za zamjenika predsjednika Komisje izabrana je ing. Božena Vujasinović. Tako je ujedinjena, da tako kažemo, teorija i praksa. Područje Botaničkog vrta zauzima površinu od cea 30 ha u koju su uračunate i površine obronaka koji okružuju Modrić dolac. Ovo je područje odlukom Skupštine općine Senj 1971. godine proglašeno botaničkim rezervatom u smislu odredaba Zakona o zaštiti prirode, čime je dobio i zakonsku zaštitu. Sam vrt je već prije, 1969. godine, Republički zavod za zaštitu prirode Hrvatske proglasio spomenikom prirode. Povodom 20-godišnjice osnivanja Vrta Komisija za predlaganje stručnih mjera i nadzor u Velebitskom botaničkom vrtu i rezervatu, koja je zapravo stručna uprava Vrta, 22. prosinca 1987. godine u prostorijama Republičkog zavoda za zaštitu prirode u Hrvatskoj održala je svoju 24. sjednicu u proširenom sastavu. U uvodnom govoru na ovoj sjednici prof. dr. Šime Meštrović, direktor Rep. zavoda za zaštitu prirode pozdravio je prisutne i osvrnuo se na problematiku zaštite prirode u Hrvatskoj uopće. Pregled povijesti od osnutka Vrta do današnjih dana izložio je prof. dr. Stje pa n Bertović , a o stanju i radovima u Vrtu 1987. godine izvijestila je dipl. ing. biol. Jasmina Fištrović. U svom izlaganju, nakon zahvale prof. Metroviću na pozdravu i Rep. zavodu na gostoprimstvu prof. Bertović najprije je potsjetio na sve koji su sudjelovali na ostvarivanju ideje o osnivanju i aktivnim sudjelovanjem u radovima tijekom godina, a posebno one, kojih je smrt prekinula u daljnjem radu. U proteklih dvadeset godina preminul i su prof. dr. Fran Kušan, prof. dr. Milan Anić — akademik, ing. Ratko Kevo — direktor Rep. zavoda za zaštitu prirode, zatim ing. Zvonirnir Badovinac, prof. dr. Božidar Kirigin, ing. Mile Š i k i ć i ing. Jure Pavelić, u času osnivanja Vrta direktor Šumskog gospodarstva Senj. Prof. Bertović poimence sjetio se i ing. Ant e Premužića , koji je gradnjom Velebitske magistrale, po planinarima prozvana »Premužićevim putem«, jer ta magistrala olak |