DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1988 str. 73 <-- 73 --> PDF |
Na slici 3. prikazane su performance po jednom zaposlenom radniku. Iz slike je vidljivo da ni jedna gospodarska oblast osim šumarstva nema, osim sredstava za rad koji su i u šumarstvu iskazani posebno, još toliku vrijednost kao što su šume i šumsko zemljište. Takva situacija ima posebne implikacije, o čemu će poslije biti riječi. Slično šumarstvu je poljoprivreda i rudarstvo. No ni poljoprivreda, a niti rudarstvo, nemaju bez doknadnih investicijskih radova, te redovitih radova pripreme tla i sjetve, odnosno održavanja kopova, vrijednosti kao što ih ima šumarstvo, koje je moguće realizirati najjednostavnijim postupcima. Najvažnija crta podjele međutim nije u specifičnosti tog ili bilo kojeg drugog resursa, već je ona u činjenici da šume svojim bitkom predstavljaju vrijedan potencijal za proizvodnju usluga općih koristi šuma. Istakli smo, da te usluge nisu roba u klasičnom smislu, pa stoga ni šumarstvo kao cjelina ne može biti promatrano kao robni proizvođač, što je preduvjet definicije privredne grane. U šumarstvu je robna proizvodnja samo ono zašto postoji tržišna tražnja i za koju je moguće odrediti cijenu. Ako bi pokušali indirektno utvrditi, za određen trenutak, vrijednost potencijala općih koristi šuma, čak i pri najpomnijim mjerenjima prijeti opasnost da u bezbroju tih koristi pokoju izostavimo. Pa ako bi nam čak uspjelo sve izmjeriti i izraziti u nekakvoj novčanoj protuvrijednosti, zar bi bilo moguće izmjeriti patnje i traume suvremena čovjeka, zatvorenog u betonskim zdanjima koja liče na silose za ljude, bez mogućnosti rasterećenja koje doživljavaju u prirodnoj ljepoti šume? Za razliku od poljoprivrede, koja predstavlja jednako tako nasilje na oko i psihu čovjeka, šumarstvo i šume nude posvema drugačiji ugođaj čovjeku. Isto je tako nemoguće usporediti okoliš rudnika, zadimljen, pokriven jalovom troskom, sa šumom. Ako se možemo složiti s prednjim tvrdnjama, tada bi valjalo razmotriti da li postojeći okviri, koji šumarstvo promatraju kao privrednu granu, razvoju tog šumarstva štete ili koriste, te koliko. Tretiramo li šumarstvo integralno kao i sve ostale privredne grane (u smislu definicije), dolazimo u objektivnu opasnost, da će načelom rentabilnosti i ekonomičnosti radova, neophodni zahvati u šumi biti zapostavljeni, što će pridonijeti općem padu vrijednosti šume kao biocenotske jedinke, čime se ugrožava budući prirast drvne biomase. Ta biomasa prijeko je potrebna u društvenoj reprodukciji i ima objektivno veoma visok multiplikativni učinak na cjelokupno narodno gospodarstvo. S druge strane, nestabilna biocenotska ravnoteža šume nužno mora ugroziti potencijal proizvodnje usluga općih koristi šuma, o čijim posljedicama možemo za sada samo nagađati. Nije stoga nelogično, što se upravljanje šumama u mnogim zemljama, posebno u najrazvijenijim industrijskim, strogo odvaja od svega što je mjerljivo i podložno objektivizacji gospodarskih mjerila. Povijest naših eksperimenata, da šumarstvo pod svaku cijenu uklopimo u sistem privređivanja kakav u nas evoluira još od pedesetih godina, povodom je da se zamislimo ne bi li bilo potrebno odvojiti šume i šumsko zemljište iz vlasništva sadašnje političke podjele i stvoriti nacionalni šumski fond i racionalnu upravu koja bi se bavila unapređenjem tog šumskog fonda. Novijim shavaćanjima gospodarenja sastojinama, koja polaze od ekološko- gospodarskih tipova, gospodarenje nije podređeno samo gospodarskom računu profitabilnosti, već se ono temelji na ekološkim, gospodarskim i eko 260 |