DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1988 str. 69 <-- 69 --> PDF |
PREGLEDNI ČLANCI — REVIEWS UDK 630*907 Sum. list CXII (1988) 255 KOLIKO DRUŠTVENA ZAJEDNICA PRIDONOSI ODRŽANJU I PROŠIRENJU POTENCIJALA OPĆIH KORISTI OD ŠUMA? Rudolf SABADI, Ankica KRZNAR, Hranislav JAKOVAC* SAŽETAK: Šumarstvo zbog specifično vrijednog činitelja proizvodnje, šuma i šumskog zemljišta, te zbog toga što proizvodi usluge općih koristi šuma, koje na tržištu nemaju specifičnu ponudu, tražnju, pa ni cijenu, ne smije biti tretirano kao ostale privredne grane. Predlaže se odvajanje uprave šuma od poslovnih aktivnosti, koje su u šumarstvu kao i u drugim privrednim oblastima. Rezultat takvog odvajanja bio bi u mogućnostima povećanja vrijednosti šuma kao izvora drvne biomase i potencijala općih koristi od šuma. UVOD Naučili smo već dugi niz godina da nazivamo, a i promatramo šumarstvo kao privrednu granu. Unatoč takvom pristupu šumarstvu, uvijek je bilo potrebno tretmanu tog šumarstva dodavati izvjesna ograničenja, budući da se ono u predlošku takvog tretmana jednostavno nije uklapalo. Još jako davno, shvativši da šume nisu proizvođači samo drvne biomase, već i značajan proizvođač usluga d općih koristi od šuma, ljudi su ograničavali vlasništvo nad šumama, nastojeći ih sačuvati i proširiti. Da bi se održala jednostavna i proširena reprodukcija u šumarstvu, u Jugoslaviji se je moralo redefinirati inače dogmatski pristup tretmana privrednih grana. Tako je zadržana šumarska inspekcija, napravljen čitav niz ograničenja, propisane gospodarske osnove, a pored toga, izmišljena je čudna kategorija (koju zapravo nitko ne razumije) amortizacija šuma. To su ustvari sredstva koja se obavezno odvajaju od prihoda nastalog iskorišoivanjem drvne biomase, da bi se osigurala kakva-takva sredstva za osiguranje proširene i jednostavne reprodukcije u šumarstvu. U našoj i u stranoj literaturi napisan je velik broj rasprava o tom, da li su i ako jesu kakav činitelj proizvodnje šume u šumarstvu. Taj problem će i dalje zbunjivati, sve dok ne redefiniramo šumarstvo i ustvari prestanemo promatrati ga privrednom granom, na isti način kao što to činimo s ostalim privrednim granama, kojima definicija pristaje. * Prof, dr Rudolf Sabadi, Šumarski fakulte Sveučilišta u Zagrebu. Mr. dipl. ing. Ankica Krznar, Šumarski institut, Jastrebarsko. Dipl. ing. Hranislav Jakovac, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1988 str. 70 <-- 70 --> PDF |
Proizvodeći usluge općih koristi, koje nemaju tržišnu cijenu, ali su kao opća potreba društveno prijeko potrebne, šumarstvo ne može i ne smije biti smatrano privrednom granom u smislu definicije. Tu činjenicu su ljudi još veoma rano shvatili, pa je uprava šumama strogo podijeljena od onoga što je privredno u šumarstvu, a to je iskorišćivanje drvne biomase. To je uglavnom logično, budući da ta drvna masa ima na tržištu tražnju i cijenu. Na žalost i na štetu po šumarstvo, želeći pod svaku cijenu provesti nerealno negiranje tog imanentnog svojstva šumarstva i uklopiti ga još nerealnije u reguliranje našeg gospodarskog života, već decenijama vršimo devastaciju našeg šumskog fonda. Ta devastacija ne samo da smanjuje prirasni potencijal biomase, ona još više i daleko opasnije, ugrožava potencijal općih koristi od šuma. Kako onda dolazimo do toga da se upitamo, koliko i ikako društvena zajednica ulaže u potencijal općih koristi od šuma? Problem je teoretski, praktični i organizacijski, uza sve dakako i u prvom redu gospodarski, što je osnova svekolikim nastojanjima. Poduzeli smo si da svaki od tih problema pokušamo znanstveno razvijati i iz zbrke koju imamo, pokušamo naznačiti pravce kojima bi se to naše šumarstvo trebalo kretati u budućnosti, da bi se maksdmizirala društvena korist. Prema svim mjerilima šumarstvo spada u malenu privrednu granu, učestvujući u društvenom proizvodu u Hrvatskoj sa samo 1,25% (1984.). Zaboravljamo međutim, da u šumama u Hrvatskoj imamo oko 239 milijuna m3 drvne zalihe, a da prirast iznosi oko 7 milijuna m:! drvne mase, što odgovara energetskom ekvevalentu od oko 1,5 milijuna tona nafte. Do sada još nismo izmjerili koliki su učinci općih koristi od šuma na poljoprivrednu proizvodnju, režim voda, mogućnost dobijanja pitke vode, zdravlje ljudi, itd., tako da o koristima možemo s manje ili više sigurnosti nagađati. Šumarstvo kao izvor sirovina predstavlja značajan doprinos gospodarskom razvitku zemlje, uz relativno visoko multiplikativno djelovanje, ono pridonosi ravnoteži bilance plaćanja s inozemstvom i punoj zaposlenosti. Bez obzira što imamo gospodarsku krizu koja je obilježena deficitom platne bilance, padanje proizvodnje i zaposlenosti, te galopirajuću inflaciju, mogli bi postaviti pitanje, kako bi to izgledalo da nemamo šume? U ČEMU SU BITNE ZNAČAJKE ŠUMARSTVA Šumarstvo je jedina gospodarska oblast gdje šume i šumsko zemljište igraju vitalnu ulogu i svojom vrijednošću višestruko premašuju output mjeren drvnom biomasom prirasta. Na slici 1. (a), (b) i (c) prikazujemo neke bitne podatke šumarstva u Hrvatskoj. Više od trećine teritorija Hrvatske nalazi se pod šumom. Na slici 2. prikazujemo činitelje proizvodnje u šumarstvu u relativnim omjerima, te društveni bruto proizvod šumarstva i potrošnju prema usmjerenju (domaća & izvoz). 256 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1988 str. 71 <-- 71 --> PDF |
Slika 1 ŠUMARSTVO U HRVATSKOJ SR HRVATSKA: Šumovifost u odnosu prema ukupnoj [a) površini. 20.133 kmz (35%) Cb] SR HRVATSKA: Sume prema vrsti uzgoja i vlasništvu Površine, drvna zeliha i god. prirast © Društvene sume ftnjačel &$&<*& : ´´isoke sume © ® @ 250.0W ha jorf. ffirtit MSm´ *»** ilT««* -il.Mm3 MMh* lQ363hti79.t96m* O7.901m* 2i.1?3^ ttJtm3 drvna zaliha SR HRVATSKA: Drvna zaliha i prirast prirast BUKVA ČniNJAČe WAST OSZLISTACe o |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1988 str. 72 <-- 72 --> PDF |
258 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1988 str. 73 <-- 73 --> PDF |
Na slici 3. prikazane su performance po jednom zaposlenom radniku. Iz slike je vidljivo da ni jedna gospodarska oblast osim šumarstva nema, osim sredstava za rad koji su i u šumarstvu iskazani posebno, još toliku vrijednost kao što su šume i šumsko zemljište. Takva situacija ima posebne implikacije, o čemu će poslije biti riječi. Slično šumarstvu je poljoprivreda i rudarstvo. No ni poljoprivreda, a niti rudarstvo, nemaju bez doknadnih investicijskih radova, te redovitih radova pripreme tla i sjetve, odnosno održavanja kopova, vrijednosti kao što ih ima šumarstvo, koje je moguće realizirati najjednostavnijim postupcima. Najvažnija crta podjele međutim nije u specifičnosti tog ili bilo kojeg drugog resursa, već je ona u činjenici da šume svojim bitkom predstavljaju vrijedan potencijal za proizvodnju usluga općih koristi šuma. Istakli smo, da te usluge nisu roba u klasičnom smislu, pa stoga ni šumarstvo kao cjelina ne može biti promatrano kao robni proizvođač, što je preduvjet definicije privredne grane. U šumarstvu je robna proizvodnja samo ono zašto postoji tržišna tražnja i za koju je moguće odrediti cijenu. Ako bi pokušali indirektno utvrditi, za određen trenutak, vrijednost potencijala općih koristi šuma, čak i pri najpomnijim mjerenjima prijeti opasnost da u bezbroju tih koristi pokoju izostavimo. Pa ako bi nam čak uspjelo sve izmjeriti i izraziti u nekakvoj novčanoj protuvrijednosti, zar bi bilo moguće izmjeriti patnje i traume suvremena čovjeka, zatvorenog u betonskim zdanjima koja liče na silose za ljude, bez mogućnosti rasterećenja koje doživljavaju u prirodnoj ljepoti šume? Za razliku od poljoprivrede, koja predstavlja jednako tako nasilje na oko i psihu čovjeka, šumarstvo i šume nude posvema drugačiji ugođaj čovjeku. Isto je tako nemoguće usporediti okoliš rudnika, zadimljen, pokriven jalovom troskom, sa šumom. Ako se možemo složiti s prednjim tvrdnjama, tada bi valjalo razmotriti da li postojeći okviri, koji šumarstvo promatraju kao privrednu granu, razvoju tog šumarstva štete ili koriste, te koliko. Tretiramo li šumarstvo integralno kao i sve ostale privredne grane (u smislu definicije), dolazimo u objektivnu opasnost, da će načelom rentabilnosti i ekonomičnosti radova, neophodni zahvati u šumi biti zapostavljeni, što će pridonijeti općem padu vrijednosti šume kao biocenotske jedinke, čime se ugrožava budući prirast drvne biomase. Ta biomasa prijeko je potrebna u društvenoj reprodukciji i ima objektivno veoma visok multiplikativni učinak na cjelokupno narodno gospodarstvo. S druge strane, nestabilna biocenotska ravnoteža šume nužno mora ugroziti potencijal proizvodnje usluga općih koristi šuma, o čijim posljedicama možemo za sada samo nagađati. Nije stoga nelogično, što se upravljanje šumama u mnogim zemljama, posebno u najrazvijenijim industrijskim, strogo odvaja od svega što je mjerljivo i podložno objektivizacji gospodarskih mjerila. Povijest naših eksperimenata, da šumarstvo pod svaku cijenu uklopimo u sistem privređivanja kakav u nas evoluira još od pedesetih godina, povodom je da se zamislimo ne bi li bilo potrebno odvojiti šume i šumsko zemljište iz vlasništva sadašnje političke podjele i stvoriti nacionalni šumski fond i racionalnu upravu koja bi se bavila unapređenjem tog šumskog fonda. Novijim shavaćanjima gospodarenja sastojinama, koja polaze od ekološko- gospodarskih tipova, gospodarenje nije podređeno samo gospodarskom računu profitabilnosti, već se ono temelji na ekološkim, gospodarskim i eko 260 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1988 str. 74 <-- 74 --> PDF |
nomskim značajkama određenog tipa. Gospodarenje se vodi po načelu optimizacije šumskih biocenoza uz istovremeno uvažavanje zaštitne, estetske i rekreacijske uloge šuma. Respektirajući tako zakone biocenoze, u tipu se osigurava obnova sastojina, potrajnost prihoda i proizvodnja potencijala usluga općih koristi od šuma. Cilj gospodarenja u tipu je proizvodnja maksimalne drvne biomase i njeno ekonomsko iskorištenje u datim konkretnim ekološko biološkim uvjetima. Postavlja se, međutim, pitanje: da li se tom proizvodnjom, kod sadašnje organizacijske šeme šumarstva, zaista postižu i mogući optimalni vrijednosni efekti proizvodnje u šumarstvu? Osnivanjem republičke uprave, svi radove u šumarstvu mogu biti izvedeni po načelu optimizacije šumskih biocenoza, a sami radovi po najpovoljnijem ponuđaču. Ekonomski gledano, to bi značilo stvaranje realnijih preduvjeta za postizanje optimalnih vrijednosnih efekata proizvodnje ´u šumarstvu. Valja upozoriti da ovakav prijedlog nije uopće nov, tako smo radili davno prije i tako rade mnogi i po svemu sudeći, ne kaju se. Interna prednost do koje bi došli je u tome, što bi šumska poduzeća morala maksimalno racionalizirati svoje poslovanje, ako žele opstati na tržištu. Šumarstvo bi profitiralo na jeftinijim uslugama od onih koje plaća danas iz šumske rente. Prigovor da bi se osnivanjem republičke uprave šuma dobila još jedna institucija više, lako se može pobiti činjencom da je veoma malo uprava na republičkoj razini koje mogu pružiti toliko gospodarskih razloga za svoje opstojanja kao što to može šumarstvo. Dakako uz uvjet, da takva uprava mora biti nezavisna od utjecaja politike i na njezino načelo optimizacije gospodarenja šumama i nacionalnog probitka. Današnje stanje upravljanja i iskorišćivanja šuma pravda se potrebom da radnici moraju imati priliku da odlučuju o svom radu i njegovim rezultatima. Da li je to postignuto? U ime takvih parola formalno su šume i šumsko zemljište pod upravom oko 16.000 radnika zaposlenih u šumarstvu, koji, budimo iskreni do kraja, pridonose veoma malo postojećem šumskom fondu koji je stvoren jednu-dvije-ili-tri generacije ispred nas. Razumljivo je da je taj šumski fond, zbog svoje goleme vrijednosti, interesantan. To je puna kasa u koju ako se zavuče ruka, novca ima. To i ne bi bilo loše, ako bi taj novac bio racionalno korišten. Na žalost, taj novac najvećim dijelom utrošen je u perpetuiranje siromaštva. Sve započinje »idejama« o razvijanju proizvodnje na nekakvoj »vlastitoj« sirovini, pa se stvori nekakva proizvodnja, koja tavori, zadržava ljude u kraju na mizernim dohocima, nudeći nekakvu perspektivu, koja je uvijek ili gotovo uvijek prilično besperspektivna. Ako bi proces političke demokratizacije bio nastavljen, sigurnost da se takve »posudbe« iz šume neće moći odvijati ako je upravljanje, vođeno načelima navedenim naprijed, koncentrirano na razini republike, čija je politika izvrgnuta pogledu i kritici javnosti. DRUŠTVENA ZAJEDNICA I OPĆE KORISTI OD ŠUMA U mnogobrojnim diskusijama, člancima i raspravama veoma se često čuje kako društvena zajednica ne daje ništa ili premalo za razvoj šumarstva i šumarstvo uopće. 261 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1988 str. 75 <-- 75 --> PDF |
Da bi ostali dosljedni istini, moramo ustvrditi suprotno: Društvena zajednica, čak ne znajući i nemajući ni približnu predodžbu, odvaja prilična sredstva za uzdržavanje i popravljanje potencijala proizvodnje usluga općih koristi šuma, a time i povećanju proizvodnje drvne biomase. Kako se to odvija? Uzmimo za primjer 1 ha hrastove sastojine I. boniteta. Izbjeći ćemo da govorimo o nacionalnoj valuti, već uvodimo uvjetne novčane jedinice (n. j.), ali ćemo zadržati točne troškovne omjere. Pretpostavimo nadalje da nema inflacije. Priprema 1 ha zemljišta, sadnja žira i ostali potrebni radovi stoje 35 n.j./ha. Tijekom prvih 15 godina, svake godine obavlja se čišćenje od korova i predrasta, popunajvanje d ostali radovi zaštite branjevine. Troškovi iznose za te radove godišnje 5 n.j./ha. Za troškove čuvanja i upravljanja, troši se tijekom cijelog razdoblja ophodnje (150 godina) 1 n.j./ha. Prihodi koje daje ta sastojina vrijednošću drvne biomase (proreda i glavni prihod) prikazani su u tablici 1. Iz ukamaćenja troškova i prihoda, dobij amo stopu povratka ili šumski kamatnjak za konkretnu sastojinu 2,546%.* Hrast I. bon. razred: Prihodi od drvne biomase po ha Tablica 1 Prihod od proreda Starost sastojine i glavni prihod god. n.j./ha 40 26,5 50 42,0 (50 44,8 70 50,2 80 56,5 90 61,2 100 67,3 110 73,3 120 79,5 130 86,1 140 92,4 150 983,7 Tko bi ulagao uz tako nizak kamatnjak? Znamo da se nacionalni kamatnjaci za dugoročna sredstva kreću od 8—12% p.a. Visina kamatnjaka zavisi, kao što nam je poznato o gospodarskoj politici zemlje, te njezinu stanju bilance plaćanja s inozemstvom.** Cak ako pretpostavimo da zemlja vodi politiku ponude jeftinog novca, pa da nacionalni kamatnjak iznosi samo 8%, * Vidi: R. Sabadi, EKONOMIKA ŠUMARSTVA (str. 98), Zgb., 1986. ** Vidi: R. Sabadi, TRGOVINA ŠUMSKIM I DRVNIM PROIZVODIMA, pogl. Ekonomika međunarodnih odnosa, Udžbenik — rukopis, Zgb., 1988. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1988 str. 76 <-- 76 --> PDF |
263 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1988 str. 77 <-- 77 --> PDF |
imamo vrijednost uloženih sredstava u pošumljavanje 1 ha hrastove sastojine nakon 150 godina prikazanu u tablici 2. Porast uloženih sredstava prikazali smo grafički, u logaritamskom mjerilu na osi ordinata, prema podacima iz tablice 2., na slici 4. Hrast I. bon. razred: Ukamaćenje troškova osnutka sastojine po 1 ha (u n. j.) Tablica 2 Starost Troškovi Troškovi Troškovi sast. g. osnutka čišćenja upravljanja Ukupno 40 760 100 259 1.120 50 1.642 216 574 2.432 60 3.544 466 1.253 5.263 70 7.652 1.007 2.720 11.379 16.519 2.174 5.887 24.580 90 35.664 4.693 12.724 53.081 100 79.996 10.132 27.485 117.613 110 166.228 21.874 59.351 247.453 120 358.874 47.224 128.150 534.248 130 774.783 101.953 276.681 1,153.417 140 1,672.698 220.108 597.347 2,490.153 150 3,611.231 475.196 1,289.642 5,376.069 ao Iz prednjeg proizlazi da društvena zajednica ulaže u potencijal proizvodnje usluga općih koristi šuma razliku između ukamaćenih sredstava po stopi povratka i nacionalnog kamatnjaka. Prema našem izračunu, za najprobitačnije tlo (hrast I. bonitet) ulog po 1 ha u potencijalu proizvodnje općih koristi šuma, nakon 150 godina veći je oko 5.375 puta od prihoda drvne biomase. Priznat ćemo da je cifra zbunjujuća. Ne smijemo zaboraviti, posebno ako je riječ o državnim šumama, da sasvim sigurno, u svakoj društvenoj zajednici postoje investicijske prilike koje imaju stopu povratka iznad nacionalnog kamatnjaka. Ne smijemo zaboraviti da su na pr. SAD velik dio svojih šuma u svojem industrijskom razvoju devastirali. Pošto su dostigli ogroman društveni proizvod, najveći u svijetu, s lakoćom odvajaju 1/2 ili 3/4% od društvenog proizvoda, a to su tolika sredstva da je moguće pošumiti npr. vododjelnicu rijeke Tennessy za par godina, uz druge programe. Mišljenja smo stoga da valja u prigovorima društvenoj zajednici i njezinom odnosu prema šumarstvu biti veoma oprezni. ZAKLJUČAK Valjalo bi porazmisliti, na temelju naprijed iznijetog, nije li vrijeme da šumari, sa stajališta struke, postave plan takve organizacije šumarstva, koja će omogućiti maksimalnu proizvodnju drvne biomase i usluga općih koristi od šuma. Za takav pothvat nije potrebno čak ni mijenjati Ustav, u njemu stoji da je šumarstvo grana od posebnog društvenog značaja. Pokušaj da se |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1988 str. 78 <-- 78 --> PDF |
to učini novim Zakonom o šumama nije uspio, jer je ostavio šume i šumsko zemljište u vlasništvu općina, a to očigledno ne ide. Uz pretpostavku da će se nastaviti jačanje demokratizacije i javne kontrole, te sve značajnije djelovanje tržišnih sila, bez državnog uplitanja, takve promjene su nužne i za njih je krajnji čas. LITERATURA Cestar , D. et. al.: Tipovi nizinskih šuma zapadne Posavine, Radovi br. 54, Zagreb, 1983. Cestar , D. et. al.: Uputstva za izradu karte geološke — gospodarskih tipova gorskog područja (I) SR Hrvatske, Radovi br. 4, Izvanredno izdanje, Zagreb, 1986. Krznar , A.: Utjecaj debljinske strukture na vrijednost sastojiine, Radovi br. le, Zagreb, 1987. Milobar , A.: Nauka o narodnom gospodarstvu, Zagreb, 1902. S a b a d i, R.: Ekonomika šumarstva, udžbenik i priručnik, Zagreb, 1986. How much the Society Contributes to the Maintenance and Extension of the Forest Influences Potential? Summary Forestry, due to its specific value the growing stock and forest land as factor of production, due to production of forest influences services, which have not market demand nor ofer, consequently not the price either, can´t be treated as other branches of national economy. It is proposed to separate forest administration from business activity in forestry, the late being the same as in other business areas. The separation should results an increase of forest values as the source of the wooden biomass, and forest influences potential. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1988 str. 79 <-- 79 --> PDF |
Imate !i teškoća s divljim sirkom na strništu? Imate li problema s korovima u vinogradu i voćnjaku? RJEŠENJE JE UNIVERZALNI HERBICIĐ C I D O K O R! CIDIKOR na nekoliko godina uništava i najotpornije višegodišnje korove: slak, zubacu, piriku, divlji sirak, kupinu i druge. Zato CIDOKOR čini čuda za vaš vinograd i voćnjak! A što je sa zakorovljenim kukuruzom? Poslije kukuruza posijte pšenicu. Kada dozori, žanjite je i uklonite slamu. Pričekajte da poraste sirak i kad izbaci većinu metlica, prskajte ga CIDOKOROM. Četrnaest do dvadeset dana nakon (prskanja, možete duboko orati za slijedeću sjetvu. CIDOKOR — NA STANIŠTE — U VINOGRAD — U VOĆNJAK! Rađanja U SURADNDI za sve detaljnije informacije obratite se »Radonjinim« terenskim agronomima ili direktno na tvornicu »RADONJA« Kemijska industrija Sisak 44000 Sisak, Nikole Tesle 17 telex´ 23 619 telefon: (044) 40-022 i 40-021 iskorjenitelj svih korova |