DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 5-6/1988 str. 48     <-- 48 -->        PDF

nju. Granične vrijednosti opterećenja šumskog tla štetnim tvarima sadrže u
sebi i uobičajeni faktor sigurnosti (obično ima vrijednost 2), pa se može reći
da granične vrijednosti opterećenja šumskog tla iznose (max)


1,0 t S/km2, god.
4,0 t N/km2, god.


Po želji SR Slovenije i uz njeno sufinanciranje Norveški institut za atmosferska
istraživanja (NILU) izradio je model daljinskog transporta S02 i
sulfata u zapadnu Jugoslaviju. Prema proračunima po ovom modelu, zbirna
(suha i mokra) depozicija sumpora u Gorskom kotaru i ZO Rijeka iznosi:


1975. god. — 3,05 t S/km2, god.


1976. god. — 3,205 t S/km2, god.


Uzimajući u obzir prosječnu godišnju stopu porasta emisija S, odnosno
S02, od 5%, koja se odnosi na Istarsko-riječko područje i Sjevernu Italiju,
može se izračunati:


— da je 1988. god opterećenje šumskog tla iznad 5,76 t S/km2, god., da
znatno prelazi tolerantne granice za šumski ekosistem i da će se 1988. god.
deponirati na područje Gorskog kotara oko 13.500 t S,
— da je opterećenje šumskog tla Gorskog kotara depozieijama S prešlo
granične vrijednosti prije otprilike 36 godina, što se podudara s istraživanjima
umiranja šuma u Gorskom kotaru (G 1 a v a č V., Koenis H., Prpić
B., 1985.),
— da nije slučajno da je fenomen »umiranje šuma« najprije ustanovljen
u sastojinama jele i bukve na ekstremno kiselom tlu (pH ispod 4,6) Šumarije
Fužine.
Regionalni i prekogranični transport S


Direktni i indirektni (kisele kiše) utjecaj na šumski ekosistem Gorskog
kotara imaju zagađivači Istarsko-riječkog područja i Sjeverne Italije, dok
je utjecaj ostalih područja i država manjeg značaja. Svakako da je mnogo
značajniji direktni utjecaj SO2 i sulfata iz Istarsko-riječkog područja, naročito
zagađivača koji emitiraju S02 i druge štetne plinove kroz visoke dimnjake
u atmosferu.


Iz dijagrama (prilog 1) postotka kiselih kiša na potezu Pula—Rijeka—
Plitvice slijedi da je indirektni utjecaj regionalnog i prekograničnog transporta
S (S02 i sulfati) na ekosistem Gorskog kotara podjednak, budući da se
postotak kiselih kiša na potezu Pula—Gorski kotar udvostručuje. Mada je
opterećenje izrazito industrijskih područja Sjeverne Italije (npr. Milana) i do
tri puta veće emisijama SO> u odnosu na naše područje (deblja strelica na
prilogu 1), većina tih štetnih tvari se istaloži na tlu Italije i Slovenije.


Udio pojedinih zemalja u pogledu depozicije S na našem području, prema
proračunu naprijed navedenog instituta, je slijedeći:


Italija — 80,5% SR Njemačka — 3,5%
CSR — 4,6% Austrija — 2,3%
DDR — 3,8% Engleska 1,0%
Francuska — 3,7% Švicarska — 0,6%


234