DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1988 str. 7 <-- 7 --> PDF |
O BUDUĆNOSTI ŠUMA U HRVATSKOJ Šumski fond SR Hrvatske zaprema spreko 35% republičke površine a do prije kojih desetak godina tvrdili smo da je prema sastavu i kakvoći šuma najvrijedniji u Jugoslaviji. Danas je, međutim, njegovo stanje potpuno drugačije. Velik broj šumski sastojina ima preko 50%> oštećenih stabala, a drvne zalihe su ispod dogovorenih normalnih vrijednosti što dovodi u pitanje kako bioproizvodnju tako i ekološku vrijednost šuma. Danas je teško tvrditi u kojemu dijelu Hrvatske šume više propadaju. Od vrsta drveća najugroženiji su obična jela, hrastovi lužnjak i kitnjak, pitomi kesten, a ozbiljno zabrinjava oštećenje bukovih stabala. Bukva je, naime vrsta koja u šumskom fondu Hrvatske sudjeluje s oko 40!0/o u drvnoj zalihi. Dodamo li ovome činjenicu da se kod velikog broja organizacija koje gospodare šumama pojavljuje problem obavljanja jednostavne biološke reprodukcije, zatim da je njeno obavljanje u privatnim šumama uvijek bilo dubiozno, stanje našeg šumskog fonda nije dobro. Današnja spoznaja o šumi drukčija je od one prije 30, ali i prije 10 godina. Odnos njene sirovinske i energetske vrijednosti prema ekološkoj i socijalnoj vrijednosti stalno se mijenja u korist ove druge. Poznata je uzrečica da čovjek može bez drva, ali ne bez kume. Smatra se da je šuma kao zdravlje, dok ga posjeduješ do njega ništa ne držiš, a kada ga izgubiš nema cijene koju ne bi dao da se ono vrati. Ove lijepe uzrečice pripadaju bogato7n svijetu, a naše prilike su danas takve da nam treba i šuma i drvo i puno stručne pameti da zadržimo obje makar na današnjoj razini. Šuma je prirodno bogatstvo koje između svih kopnenih ekosistema zaslužuje posebnu pažnju. Ona je preduvjet opstanka i prirodnog stanja ostalih kopnenih ekosistema uključivši i ljudske zajednice (tehnocenoze). O stanju šume, odnosno o njenoj biološkoj ravnoteži koja je presudna za funkcioniranje šumskog ekosistema, ovise slatkovodni ekosistemi (vodotoci, jezera), zatim opskrba pitkom vodom, sposobnost agroekosistema za proizvodnju (povoljan klimatski utjecaj susjedne šume). Suma održava zemljište u dijelovima reljefa koji su izloženi eroziji te spriječava zasipanje akumulacijskih jezera hidrocentrala. O šumi ovise urbane cjeline kojima znači infrastrukturnu kategoriju, šuma ublažava klimatske ekosisteme i značajna je u sistemu naše koncepcije općenarodne obrane. Svi kopneni ekositemi, zatim prostori predviđeni za razvoj turizma te okoliš čovjeka, posjeduju kvalitetu i vrijednost ako je njihov prostor prekriven s najmanje 40%r stabilne šume. Suma poboljšava u svome prostoru opće ekološko stanje i predstavlja najznačajnije prirodno uporište. Smria je, nadalje, preduvjet čovjekova života jer između svih kopnenih biljnih grupacija proizi)odi najefikasnije kisik koji je uz vodu i hranu čo 101 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1988 str. 8 <-- 8 --> PDF |
vjeku neophodan. Šuma je isto tako i preduvjet za opstanak brojnih biljnih i životinjskih vrsta koje nam trebaju danas i u budućnosti (genofond). Šuma je obnovljivo prirodno bogatstvo neprocjenjive ekološke i vrlo značajne privredne vrijednosti, lako šuma ima veliku ekološku i socijalnu vrijednost, koja visoko prelazi njenu sirovinsku vrijednost, ona je u nas shvaćena kao proizvodno osnovno sredstvo. Svi koji gospodare šumama (društvenom i pravatnom šumom, a često i zaštićenom šumom) čine to na osnovi privrednog računa, što često vodi njenoj devastaciji. Suma gubi ekološku i privrednu funkciju {stanjene drvne zalihe), a iz godine u godinu sve manje se ulaže u jednostavnu biološku reprodukciju što predstavlja osiromašenje prirode velikih razmjera i sigurno vodi u ekološku katastrofu. Ovome doprinosi i današnje propadanje šuma koje se pojavilo u većem dijelu Evrope i Sjeverne Amerike i zahvaća naše šume sve većim intenzitetom. Briga o održavanju šumskih ekosistema, dakle o opstanku šume, prepuštena je uspješnosti poslovanja šumarstva. Navedena uspješnost ovisi o veličini i kvaliteti etata, a posebno o uspješnosti poslovanja prerade drva koja koristi drvnu sirovinu. Cijene se dogovaraju, a kako je uspješnost prerade drva prosječno slaba, iznosi koje šumarstvo dobiva za drvnu sirovinu ne pokrivaju troškove jednostavne biološke reprodukcije šuma. Prerada drva u SR Hrvatskoj je danas prekapacitirana (stalan pritisak na povećanje etata), zastarjela i bez inženjerskog kadra. Gledano ekološki prerada drva, izuzev kemijske je vrlo čista industrija pa je njen razvoj poželjan. Potrošnja energije u preradi drva je vrlo racionalna. Tako se za proizvodnju čelika troši 24 puta, aluminijuma 126 puta, a plastike 6 puta više energije po težinskoj jedinici nego li za preradu drva. Svaki pokušaj da se iz već iscrpljenog šumskog fonda uloži u modernizaciju prerade drva vodi brzoj devastaciji šume, odnosno gubitku njene ekološke, socijalne i neposredne gospodarske (sirovinske) funkcije. Devastiranjem šumskih ekosistema ugrožavamo kako proizvodnu tako i samoregidacijsku funkciju šume, pa više ne možemo govoriti o šumi kao obnovljivom prirodnom bogastvu većo njenim degradacijskim oblicima (negativna sukcesija). Sudbina šume ne bi smjela biti povezana samo uz šumarstvo ili preradu drva niti uz trenutačno gospodarsko stanje društva. Nestankom osnovnih ekoloških funkcija šume (hidrološka, vodoopskrbna, protiverozijska i klimatska) povećavaju se opći izdaci za saniranje šteta od poplava, za traženje novih vodoopskrbnih rješenja i pojavljujiL gubici u elektroprivredi, vodoprivredi, zdravstvu i dr. što vodi osiromašenju sveukupne, društvene zajednice. Brigu o šumskom fondu treba odmah, preko odgovarajućih stručnih službi preuzeti društvena zajednica Republike (sva privreda i sve stanovništvo). Društveno upravljanje šumom sastojalo bi se iz podmirenja svih troškova jednostavne biološke reprodukcije te u raspolaganju drvnom sirovinom koju proizvode šumski ekosistemi uz održavanje, a tamo gdje ne postoji, uz postizanje biološke ravnoteže. Ako ovaj korak ne učinimo odmah, šumi prijeti, uz pojavu propadanja radi industrijske polucije, sve teža devastacija koja se neće moći ispraviti kroz više stoljeća. 102 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1988 str. 9 <-- 9 --> PDF |
Kakvom organizacijom stručne službe će se to postići treba raspraviti prilikom nužnih preinaka odgovarajućih zakona (Zakona o šumama, Zakona o vodama. Zakon o zaštiti prirode i dr.). Postizanje biološke ravnoteže u šumi treba shvatiti kao jedini cilj čijim se ispunjenjem postižu sve funkcije šume. U organizaciji stručne službe treba uključiti i zaštitu čovjekova okoliša. Sadašnju raspravu o ustavnim amandmanima trebalo bi iskoristiti za nužne dopune i izmjene ustava kojima bi se osigurala potrajnost i stabilnost šuma u SR Hrvatskoj. Prof, dr Branimir Prpić |