DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/1988 str. 39 <-- 39 --> PDF |
tocenoze hylocomietosum loreum sigurno bi pokazali još veće razlike u odnosu na dvije prije spomenute zajednice. U opskrbi tla za biljke prihvatljivim dušikom sve tri zajednice pokazuju vrijednost umjereno bogatih staništa, pri čemu je ipak najsiromašnije stanište zajednice jele s milavom, a najbogatije šume bukve i javora. Srednji reakcijski broj u fitocenozama pokazuje bitne razlike između njih. On u zajednici Aceri-Fagetum iznosi 7.1 i označava slabo kiselo do slabo bazično stanište (najčešće neutralne reakcije). U fitocenozi Calamagrosti- Abietetum iznosi 6.1 i prema Ellenberg u označava stanište umjereno kisele do neutralne reakcije. U šumi jele s rebračom, razvijenoj na sili— katnoj podlozi i podzolastom tlu iznosi 4.2 i označava stanište jače do slabije kisele reakcije. Potrebno je napomenuti da indikatorske vrijednosti za reakciju tla nipošto ne znače i pH vrijednost, već se s njom nalaze u manje ili više čvrstim korelacijama, čija se bit izražava jednadžbama ili grafički. Istraživanja pH reakcije tla na risnjačkom području u spomenutim zajednicama (Martinović , 1973) pokazuju ove vrijednosti: Aceri-Fagetum ima pH vrijednosti 6.9, Calamagrosti-Abietetum 5.8 i 6.2, a Blechno-Abietetum 3.8, 4.1. 4.2 i 4.6 (pH u H26 u 0—10 cm dubine tla). Ti konkretni podaci jasno potvrđuju opravdanost primjene indikatorskih vrijednosti za te fitooenoze. U zajednici jele s rebračom pH vrijednosti su od 3.8 do 4.6, a indikatorske vrijednosti iznose od 3.6 do 4.9 (srednja za 3 snimke 4.2); u zajednici jele s milavom pH vrijednosti iznose 5.8 i 6.2, a srednje indikatorske od 5.6 do 7.0 (srednja za 5 snimaka 6.1; u zajednici bukve i javora pH iznosi 6.9, a srednja indikatorska vrijednost za 5 snimaka 7.1. Dakako da bi se većim brojem fitocenoloških snimaka i uzoraka tla mogle dobiti pravilnosti, na temelju kojih bi se jednadžbama direktno iz srednjeg indikatorskog broja izračunala pH vrijednost reakcije tla. Takve primjere nalazimo i u drugim područjima i u različitim fitocenozama. Tako npr. Fische r (1986) pronalazi da je odnos indikatorskih vrijednosti borovih kultura u njegovu istraživanom području u Zapadnoj Njemačkoj u odnosu na pH vrijednost reakcije tla izražen jednadžbom: pH = 0.5 sR + 2,7 Pritom sR predstavlja srednji reakcijski broj (indikatorska vrijednost) flornog sastava kultura. Istraživanja u drugim područjima (Zukrigl , 1981. za Austriju) pokazala su slične odnose kao i ovdje istraživano područje. Sto se tiče svjetla, vlažnosti i reakcije tla došlo je do podudaranja s Ellenbergovo m skalom, dok se u pogledu temperature ta skala pokazala neprimjenjiva. Ovdje bih želio upozoriti na potrebu intenzivnijeg istraživanja u pravcu utvrđivanja ekoindikatorskih vrijednosti flornog sastava kod nas. Osim što poznavanje tih odnosa bolje upoznajemo i sa sinekološkog stajališta potpunije definiramo naše šumske zajednice, moramo biti svjesni da su promjene u flornom sastavu neke fitocenoze najbolji indikator promjena u njenom staništu. Kao primjer mogu se navesti veliki poremećaji u flornom sastavu šume hrasta lužnjaka i velike žutilovke s rastavljenim šašem (Genisto elatae- Quercetum roboris caricetosum remotae Horv. 1938) koje su nastale u vrijeme sušenja hrasta lužnjaka u zapadnoj Posavini (Rau š i Vukelić . 1987). Drastične promjene u staništu te zajednice koje su izazvale sušenje hrasta 133 |