DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/1988 str. 78 <-- 78 --> PDF |
ZAPAŽANJA NEKA MIKROBIOLOŠKA ZAPAŽANJA U ŠUMSKIM FITOCENOZAMA Mikroskopirana su slijedeća tla: rendzina (na podnožju Zagrebačke Gore), antropogeni pseudoglej zaravni ispod Sequoiadendron giganteum (Jastrebarsko), pseudoglej (Maksimir) i vrtno tlo nepoznatog porijekla. Istraživavnja su vršena direktnim metodama. Korištena je metoda »razlivene kapi«, kapi dijametra 1 cm, i obične kapi. Obična kap rijetko je primjenjivana, zbog sferne aberacije na svojim rubnim dijelovima. «Razlivena kap« bila je široka, skoro koliko objektno staklo, a dugačka 3 — 5 cm. Dobiveni nalazi, slažu se sa nalazima drugih (Szabo, Kubiena td.), koji su također radili sa direktnim metodama ili su potpuno originalni i prvi put zabilježeni u literaturi. Pokazalo se da je rendzina bogata sa aktinomicetima, kojima sušni uvjeti najbolje odgovaraju. Obilje oborina u tom tlu, povoljno djeluje na mikro-fungalnu populaciju. Ekstrakcija sa vodom, daje znatnu količinu micro-Fungi. Biomasa aktinomiceta znatno je manja, ali se opaža da ukupna duljina aktinomiceta i broj njihovih filamenata, mogu relativno biti veliki. Kod aktinomiceta zapaženo je da postoje dva stadija. U prvom stadiju, javlja se mnogo vegetativnih filamenta, a u drugom, naglo se pojavi obilje konidija. Po pravilu, konidije se dosta dugo ne disooiraju u vodi, iako su vrlo sitne. Spomenuti mikroorganizmi, povoljno djeluju u borbi protiv erozije. Prelaz stadija filamenata u konidijalni stadij, vrlo je nagli. Izgleda da aktinomiceti tla, stvaraju antibiotike, od kojih su neki od medicinske važnosti, a drugi su najčešće od važnosti samo za same aktinomicete. Ta činjenica, kao i veliki broj konidija, uz sušne prilike, povoljno djeluje na obilnu tvorbu aktinomiceta u rendzini. Opažali smo mnogo vrsta i rodova gljiva iz grupe Phycomycetes, te Fungi imperfecti, dok je iz grupe Basidiomycetes opaženo manje mikroskopskih gljivica, nego što je to slučaj kod pseudogle j a. Opazili smo fungalne rizomorfe, pravilnog dijametra i dosta duge. Takvi rizomorfi nisu bili opaženi u pseudogleju. U pseudogleju (Maksimir) iz površinskog dijela tla, opaženo je više kompleksa micelija, koji je stvarao obilne i veće rizomorfe, nego u rendzini, ali manje pravilne. Pseudoglej ima općenito više micelija, nego rendzina. U njemu i fungalnih fruktifikacija, ima više. Aktinomiceta ima mnogo manje, ako se pseudoglej usporedi sa rendzinom. U pseudogleju (Maksimir) sa direktnim metodama lako se opažaju bazidiomiceti, po svojim »clamp connexions«. Najviše mikroskopskih gljiva, (nalazilo se u površinskim dijelovima profila. U pseudogleju (Jastrebarsko) nađeno je fruktifikacija mikromiceta u toplo doba godine, što često nije slučaj, kod direktnih metoda, sa kojima smo radili. U antropogenom tlu, zapazili smo dispergirane fruktifikacije (fungalne prirode), kao i aglomeracije spora, od takvih fruktifikacija. |