DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1988 str. 67 <-- 67 --> PDF |
STRUČNI ČLANCI — PROFESIONA L PAPERS Sum. list CXII (1988) 65 UDK 633.88 LJEKOVITOST I DRUGE KORISTI OD ZLATNICE (Solidago SPP) Milan GLAVAŠ* SAŽETAK: U radu se daju opći podaci o domaćoj zlatnici (Solidago virga aurea L.) i u nas vrlo rasprostranjenim stranim vrstama — kanadska zlatnica (S. canadensis L.) i velika zlatnica (S. gigantea Ait.). Prikazana je morfologija, rasprostranjenost i druge karakteristike zlatnica. Naglašena je važnost zlatnica za pčelarstvo. Za strane vrste je istaknuto njihovo značenje kao agresivnih biljka u osvajanju terena tj. kao korovskih biljaka u vrbovim i topolovim staništima. Posebno se obrađuje domaća zlatnica kao ljekovita biljka. U vezi s tim upozorava se, uz naglašavanje njene vrijednosti kao ljekovite biljke, na nejasnoće oko sakupljanja pojedinih dijelova biljke, njihovog kemijskog sastava, terapeutske vrijednosti, preciznog načina primjene i dr. Navedene su vrste oboljenja i mogućnosti upotrebe zlatnice u mješavinama zajedno s drugim biljkama kod određenih oboljenja. Na kraju su ukratko prikazane biljke koje se upotrebljavaju u mješavinama zajedno sa zlatnicom uz nešto širi osvrt na oštriku — Carex arenaria L. U zaključnom dijelu upozorava se i poziva na potrebu detaljnog istraživanja domaće i stranih zlatnica kao ljekovitih i medonosnih biljaka gdje one mogu biti vrlo korisne. UVOD Zlatice pripadaju porodici glavočika (Asteraceae ili Compositae) rodu Solidag o (od 1. riječi solidum agare — učvrstiti, iscijeliti, jer se biljka uzimala za zacijeljivanje rana). U rodu ima oko 80 do 100 vrsta koje uglavnom rastu u Sj. Americi, a manji broji u J. Americi. U Evropi i Aziji zavičajna je samo jedna vrsta i to Solidago virga aurea L. Zlatnice su višegodišnje biljke. Lišće je naizmjenično i cijelo. Cvjetovi su u terminalnim metličastim ili grozdastim cvatovima. Cvjetovi u sredini glavice su hermafroditni (dvospolni), a na obodu glavice ženski. Boje su žute. Sjeme je vrlo lagana leteća roška (Flora SR Srbije, 1975). Neke zlatnice kao S. canadensis L. — kanadska zlatnica, S. hibrida — hibridna zlatnica i neke druge uzgajaju se kao dekorativne vrste. Tako su i k nama kao ukrasne i krupne vrste iz Sj. Amerike prenesene u parkove S. Mr Milan Glavaš, Šumarski fakultet, Zagreb, Simunska cesta 25 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1988 str. 68 <-- 68 --> PDF |
graminifolia Elliot i druge. Tucako v (1984) navodi da su sve te zlatnice sličnog kemijskog sastava i terapijske vrijednosti kao naša domaća vrsta. Unatoč toga u narodnoj medicini se ipak najviše cijeni naša domaća vrsta S. virga aurea L. Unesene vrste zlatnica ne zaslužuju pažnju samo kao dekorativne i ljekovite biljke već i sa drugih aspekata. Od stranih vrsta u nas do izražaja dolaze kanadska zlatnica — S. canadensis L. i još više velika zlatnica — S. gigantea Ait. Svaka od ovih biljaka zaslužuje posebnu pažnju, pa ćemo ih pojedinačno prikazati, a zatim ćemo govoriti o našoj domaćoj vrsti. U tom smislu u radu je dat jedan osvrt na cjelovito sagledavanje vrijednosti zlatnica kao ljekovitih, medosnih i uopće korisnih biljaka. Posebna pažnja data je domaćoj vrsti kao ljekovitoj biljci i vrstama koje se s njom upotrebljavaju s namjerom da se ukaže na pravu ljekovitost zlatnica. Solidago canadensis L. — kanadska zlatnica Kanadska zlatnica je višegodišnja zeljasta biljka. Iz cilindričnog puzećeg podanka (razvija i vriježe) izbiju mnogobrojne, uspravne, oble, dlakave, do cvjetanja jednostavne stabljike visine 60 — 250 cm. Listova razvija velik broj. Oni su duguljasto lancetasti, dugačko usiljeni, po rubu oštro pilasti. S gornje strane su s dlakama ili goli, a na naličju su više manje sa kratkim dlakama. Cvjetne glavice su mnogobrojne, 5—6 mm dugačke, smještene s gornje strane u savijenim graničnicima obrazujući piramidalnu metlicu. Cvjetovi su zlatnožuti. Cvate od VII — IX mjeseca. Porijeklom je iz Sj. Amerike. Uzgaja se po vrtovima i parkovima. U nas se udomaćila u nizinskim pretežno vrbovim i topolovim šumama (Flora SR Srbije, 1975). J a sma k (1980) navodi da je to veoma značajna medonosna biljka koja daje obilno nektra i cvijetnog praha ljeti i početkom jeseni. Solidago gigantea Ait. (S. serotina Ait.) — velika zlatnica To je višegodišnja zeljasta biljka, 50 — 250 cm visoka sa puzećim podankom i vriježama. Stabljika je gola, do cvjetanja jednostavna, uspravna bjeličasta ili ružičasta, s mnogo listova. Listovi su lancetasti, sa obje strane dugačko usiljeni, pri bazi cijeli, a po rubu oštro i fino pilasti, na licu i naličju goli ili s donje strane po žilama s malo dlaka. Cvjetne glavice su sa kratkim stapkama, 5—6 mm dugačke, smještene s gornje strane savijenih grančica, obrazuju terminalnu metlicu piramidalnog oblika. Cvjetovi su zlatnožuti. Cvate od VII do X mjeseca. Ova je biljka također porijeklom iz Sj. Amerike. Uzgaja se po vrtovima i parkovima. Predstavlja udomaćenu vrstu koja se nalazi po nizinmskim, pretežno vrbovim i topolovim šumama (Flora SR Srbije, 1975). 66 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1988 str. 69 <-- 69 --> PDF |
J aš ma k (1980) navodi da ova zlatnica raste po vlažnim livadama oko rijeka i kanala te da je ima naročito mnogo oko Drave i Save u blizini Zagreba. On za nju također ističe da daje dosta nektra i cvjetnog praha, a da je med zlatno žute boje i prijatnog mirisa. Znači da joj je značenje kao i prethodne, odnosno još i veće, jer je rasprostranjenija. S ozbirom na masovno rasprostranjenje ovih biljaka u nas valja ih razmotriti i s drugih strana. U vezi s tim poslužit ćemo se nekim aspektima koje tretira M a r k o v i ć (1970, 1979). Ona navodi da sve intenzivniji razvoj prometa i trgovine neminovo prati i odgovrajuće migracije biljaka s jednog kontinenta na drugi. Na taj se način autohtonim biljkama u nekim područjima pridružuju strane pridošlice (adventivne biljke). Među njima posebno su zanimljive pridošlice novijeg vremena tj. neofiti. One su posljednje stoljeće predmet botaničkih istraživanja. Neke su se od njih posve udomaćile. Te biljke naročito rado dolaze na poplavnim područjima rijeka (obogaćivanje tla poplavnom vodom). Ponegdje svojim širenjem izazivaju promjene u domaćoj vegetaciji li je čak potiskuju i zauzimaju njeno mjesto. Nekad je njihova pojava tako masovna da spriječavaju prirodno pomlađivanje i širenje šuma ili ometaju normalan razvoj mladih sađenih kultura. Većina tih biljaka su zeljaste biljke pridošlice porijeklom iz Sj. Amerike. Za njih je karakteristično da su sposobne da brzo rastu i razmnažaju se, formiraju velike i guste skupine, pa kao takve lako prodiru u prirodne šumske zajednice čija je stabilnost poremećena djelovanjem čovjeka. U takvim šumskim biljnim zajednicama ove biljke pridošlice ometaju razvoj domaćih biljaka oduzimajući im prostor i svjetlo. U dolini Save već su odavno udomaćene vrste Solidago gigantea — golema zlatnica, Helianthus tuberosus L. — čičoka, Asclepias cornuti — cigansko perje i dr. Kao primjer takvih biljaka, a u vezi s ovom temom odlično nam služi velika zlatnica, S. gigantea, te uz prethodno rečeno o njoj dodajemo slijedeće. Domovina velike zlatnice je Sj. Amerika. U Evropu je unesena kao ukrasna biljka, a prvi podaci o podivljalim i udomaćenim sastojinama te vrte potječu iz sredine prošloga stoljeća. Danas je ta biljka udomaćena u većem dijelu Evrope. Najviše dolazi u obalnom pojasu rijeka u prorijeđenim poplavnim šumama, na rubovima šuma i šikara ili u sječinama. U SR Hrvatskoj je velika zlatnica poznata kao samonikla biljka već od sredine prošloga stoljeća. Početkom ovoga stoljeća Dragutin Hire (1912) navodi da ju je uz obalu Save u gušticima nalazio »u hiljade«. To govori da je već tada bila vrlo rasprostranjena. Danas je velika zlatnica udomaćena na obalama gotovo svih većih rijeka kontinentalne Hrvatske, s težištem u toplijim nizinskim područjima savsko-dravskog međuriječja. S. gigantea je višegodišnja zeljasta biljka, koja se intenzivno razmnaža vegetativno i generativno. Mnoštvo laganih plodova (roški) koji se putem vjetra i vode rasprostranjuju na velike udaljenosti, daje ovoj vrsti prioritet prilikom naseljavanja u obalnom pojasu rijeka. Dalje održavanje na novoosvojenim površinama omogućeno je rastom u velikim i gustim skupinama kao |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1988 str. 70 <-- 70 --> PDF |
i gustim spletom njihovih podzemnih dijelova unutar kojih nije moguć opstanak gotov ni jednoj drugoj vrsti. Velike guste sastojinne ove vrste smještene na rubovima šuma sprečavaju njihovo širenje, a u oštećenim šumama njihovo obnavljanje. Velika zlatnica ne podnosi jače zasjenjivanje, pa njezin vitalitet i sposobnost reprodukcije opadaju na rubovima šuma ili na mjestu njihovih sječina. U pogledu vlage u tlu i zraku nema velikih zahtjeva. Soldagio virga aurea L. — zlatnica Izgled. Zlatnica je višegodišnja zeljasta biljka bez vriježa, sa cilindričnim, čvornatim i kosim podankom tj. ima grmast korijen (G o s t u š k i, 1979). Stabljika je 20 —100 cm visoka (ovisno gdje raste), jednostavna ili granata, gola ili u gornjem dijelu s kratkim dlakama. Razgranjena je samo u gornjem dijelu (Kušan, 1956). Listovi su goli ili razrijeđeno dlakavi, više, manje usko ovalni i usiljeni na rubu razubljeni, više manje dlakavi (Kušan , 1956). U donjem dijelu stabljike listovi su jajasti ili eliptični rijetko lancetasti, suženi u dršku, krupno pilasti, ostali eliptični ili lancetasti, s kraćim drškama, po rubu pilasti ili cijeli, odnosno listovi su obrnuto jajoliki s dugom drškom. Srednje je lišće produženo ili kopljasto, plitko zupčasto, dlakavo i uraslo u dršku. U gornjem dijelu stabljike listovi su lancetasti, sjedeći, po obodu cijeli. Cvjetne glavice su 7—10 mm dugačke i 10—15 mm široke, u gustim, terminalnim, cilindričnim ili stožastim jednostavnim grozodovima ili metlicama. Cvjetovi su žuti, cvate od VII — IX mjeseca. U sastavljenom grozdastom cvatu nalaze se brojne glavice žutih cvijetova (Kušan , 1956). Glavice su lijepe zlatnožute boje s 10 — 12 unaokolo zvjezdasto poredanih cvjetića. Plod je 3 — 4 mm dugačak, dlakav (Flora SR Srbije, 1975). Stanište. Tipična vrsta javlja se pretežno po šumama i to na različitim podlogama (npr. na pješčenjaku, vapnencu, serpentinu). Rasprostranjena je po cijeloz Evropi, dolazi u sjevernoj i zapadnoj Aziji, sjevernoj Africi i Sj. Americi. Zlatnica raste u svijetlim suhim šumama, kao i na otvorenim mjestima uz putove i među stijenama. Kod nas je to obična biljka (Kušan , 1956). Zlatnica je i u drugim zemljama obična biljka koja se često susreće po grmovima, rijetkim šumama i poljima Kirpičnikov , 1981). Vrlo je česta u šumama ali joj se visina mijenja, ima više ili nižu stabljiku, šire ili uže lišće, mnogobrojnije ili malobrojnije, sitne ili krupne glavice, posljednji oblici dolaze na visoko-planinskim livadama. Raste po prisojima, kamenjarima i šumama (Dostuški , 1979). Voli suhe, svijetle šume, šumske čistine i obode stijena, do 2.700 m. n. v. (T u c a k o v, 1984). Varijabilnost vrste. Ima više varijeta i rasa zlatnice (u literaturi obilježene čak kao samostalne vrste) od kojih ovdje navodimo (Tucakov, 1984. i Flora SR Srbije, 1975): 68 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1988 str. 71 <-- 71 --> PDF |
JS. vulgaris Lam. (S. virga aurea L. subsp. vulgaris (Lam.) Mor. et Myar.) Spada u rasprostranjene zlatnice u nižim predjelima. Stabljika joj je visoka 20—100 cm, cvjetne glavice 7—8 mm, grozd grmast, grančice duže od listova cvata. S. alpestris W. et K. Stabljika joj je niska 6—20 cm, listovi uži, fino i oštro ili nešto tupo nazubljeni, cvjetne glavice 10 mm dugačke i 15—20 mm široke, grozd jednostavan ili kratko grmast. Grančice najčešće kraće od listova cvijeta, nalazi se na otvorenim mjestima na visokoplaninskim predjelima do l.,800 m n. v. S. minuta L., niska biljka na planinama. S. macrorrhiza Lange, niska biljka na obalnom području Sredozemnog mora. Vrijednost zlatnice za pčelarstvo. J a š m a k (1980) navodi da zlatnica raste u svim šumama i grmovima. Raste po pjeskovitim terenima, te je ima najviše pored Drave i Save u poplavnim rijetkim šumama i pored nasipa i kanala, cvate u VII—VIII mjesecu. Pored Drave daje dobru pčelinju pašu tj. daje nektar i cvjetni prah, te je dobra medonoša. Med je zlatno žut, laganog ugodnog mirisa (Š i m i ć, 1979). Ne navodi se koliki je potencijal ove biljke za pčelinju pašu. Zlatnica kao ljekovita biljka Čini se da ljekovitost zlatnice nije bila poznata prije srednjeg vijeka. Tad se počela upotrebljavati kao Herba et Radix Consolidae Sarracemiae, odnosno kasnije kao Radix et Herba Consolidae Aureae. Nekada veoma cijenjena biljka ova je droga dugo vremena skoro posve zaboravljena (Kušan , 1956). Iako se u zadnje vrijeme sve više vraća u upotrebu još uvijek mije dovljno naglašena njena vrijednost niti preciznost upotrebe, a postoje i druga nejasna pitanja na što ovdje upozoravamo. Na prvom mjestu upozoravamo da se u literaturi ne objašnjava precizno koji se dijelovi ove biljke sakupljaju u ljekovite svrhe. Dapače pojedini autori to navode različito što niže prikazujemo. BERE SE: — čitava biljka s korijenom i s cvijetovima (Kušan , 1956) — nadzemni dio za vrijeme cvatnje (A š i č, 1984) — list i cvijet, bere se od svibnja do kolovoza (2 i v o t i ć, 1978) — vrhovi grana u cvatnji — Solidaginis virga aureae herba (T u c akov , 1984). Tucako v ne kaže koliko su dugački ti vrhovi no tu se može shvatiti, uzevši u obzir pojam »herba« da su ti vrhovi dugački oko 25 cm. S druge strane u prikazu kemijskog sastava što ćemo kasnije vidjeti, govori o kemijskim tvarima posebno za pojedine biljne dijelove. Prema tome trebalo bi precizirati koje bi dijelove zlatnica bilo najbolje brati i u kojim situacijama i namjerama koristiti. Mada po svemu sudeći može doći u obzir čitiva biljka ipak bi bilo poželjno da se koriste samo nadzemni dijelovi, jer je na taj način nećemo u prirodi uništavati. Sto se tiče branja biljke za vri 69 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1988 str. 72 <-- 72 --> PDF |
jeme cvatnje to svakako treba obaviti u samomo početku cvatnje ili još bolje neposredno pred cvatnju. Ako se bere kad su cvjetovi otvoreni u procesu sušenja droge ti cvijetovi sazore i zametnu se u sjeme, pa se umjesto cvjetova u drogi nalazi previše sjemena, odnosno takva droga više ne odgovara svojim normama. Taj je oprez potreban kod gotovo svih glavočika. Kemijski sastav Prema Kušanu, Zivotiću, Tucakovu i drugima zlatnica sadrži inulin, katehinski tanin, eterično ulje, sluzi, flavonoida, gorkih tvari, organskih kiselina (jabučnu, limunsku, mravlju) i saponozida. Kuša n (1956) navodi da su po Kroeberu na prvom mjestu saponini kao djelatne tvari. Tucako v (1984) daje prikaz koliko se u % tanina, eteričnog ulja i saponozida nalazi u (na) pojedinim dijelovima zlatnice što prikazujemo u donjoj tabeli. Količina kemijskih tvari u (na) pojedinim dijelovima zlatnice Tablica 1. Biljni dio eteričnog ulja tanina saponidaze % Korijen 1,2 8—10 najmanje Stabljika 0.3 4— 9 najviše List 0,7 11—15 manje Cvijet 0.5 16 manje Sjeme — (i — Eterično ulje se nalazi u žlijezdama na površini korijena, a ne u njemu. Ni jedan od naprijed navedenih autora ne navodi kakvo je to eterično ulje ili što je još važnije kakva mu je terapeutska vrijednoist. To bi bilo potrebno zati radi toga ako se u nekim slučajevima traži da glavno ljekovito svojstvo daje eterično ulje onda bi trebalo sakupljati podzemni dio zlat- Nadalje iz tabele vidimo da ako želimo zlatnicu upotrijebiti kao taninsku drogu da je tada najbolje sakupljati list i cvijet, a ako je želimo iskoristiti kao saponinsku drogu najveću korist imat ćemo od stabljike. Još jedanput naglašavamo pitanje eteričnog ulja i pitamo se nije li ono glavna dijelatna tvar kod upale bubrega gdje zlatnica ima veliku ljekovitu vrijednost. BILJKE KOJE SE UPOTREBLJAVAJU ZAJEDNO SA ZLATNICOM (u mješavinama) Uz zlatnicu se upotrebljavaju i neke druge biljke i to za pravljenje različitih mješavina zlatnice i tih biljaka. Dapače zlatnica se uglavnom i upotrebljava u mješavinama, a samo malo kao sama biljna komponenta. Ovdje dajemo popis tih biljaka i to naučni naziv, narodno ime i dio koji se uotrebljava. Iza toga se o svakoj biljci govori u najkraćim crtama. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1988 str. 73 <-- 73 --> PDF |
Latinsko ime Narodno ime Droga 1. Betüla verrucosa Ehrh. breza Folia Betulae 2. Salvia officinalis L. kadulja Folia Salviae 3. Teucrium montanum L. trava iva Herba Teucri Montana 4. Polygonum hydropiper L. papreni lisac Herba Polygoni Hydropiperis 5. Agrimonia eupatoria L. petrovac Herba Agrimoniae 8. Capsella bursa pastoris L. rusomača Herba Bursae Pastoris 7. Ocinum basicum L. bosiljak Herba Basilici 8. Hyssopus officinalis L. izop Hyssopi Summitas 9. Sanguisorba minor Scop. krvara Rhizoma Sanguisorbae 10. Potentilla tormentilla Neck. steža Rhizoma Tormentillae 11. Car ex arenaria L. oštrika Rhizoma Caricis 12. Saponaria officinalis sapunjača Radix Saponariae Rubrae 13. Levisticum oficinale Koch seien Radix Levistici Treba imati na umu da se svakoj od navedenih biljaka može naći odgovarajuća zamjena iste terapeutske vrijednosti i djelovanja. Prema tome za pravljenje mješavina sa zlatnicom može se upotrijebiti velik broj biljaka. Betula verrucosa Ehrh. — Breza Breza je opće poznato stablo po našim šumama. Bere se: list — Folia Betulae, u V — VI mjesecu. Sastav: tanina, šećera, eteričnog ulja i dr. Upotreba: Diuretik i antiseptik mokraćnih puteva. Brezov list je jedno od najboljih biljnih sredstava za liječenje mokraćnih puteva. Salvia officinalis L. — Kadulja To je niski grmić vrlo raširen na cijelom području krša. Bere se: list — Folia Salviae, cijelo ljeto Sastav: Eterično ulje, tanin, gorke tvari i dr. Upotreba: kadulja ima vrlo široku primjenu kao antiseptična biljka. Teucrium montanum L. — Trava iva To je mali polegli grm na kamenitim vapnenim mjestima. Bere se: Režu se vrhovi grančica za vrijeme cvatnje (VII — IX mjesec) — Herba Teucri Montani Sastav: Gorke tvari, tanin, eterično ulje. Upotreba: Za liječenje mnogih bolesti, prvenstveno organa za varenje i disanje. Biljka veže skromno kamenito tlo. postoji opasnost uništenja, pa je na pojedinim mjestima treba zaštititi. 71 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1988 str. 74 <-- 74 --> PDF |
Polygonum hydropiper L. — Papreni lisac Jednogodišnja zeljasta biljka vrlo raširena u vlažnim predjelima. Bere se: Nadzemni dio u cvatnji (VI — IX mjesec) — Herba Polygoni Hydropiperis. Sastav: Vitamin K, heterozidi, eterično ulje i dr. Upotreba: Za zaustavljanje krvarenja iz maternice, protiv proljeva, za liječenje hemoroida i drugih upala. Agrimonia aupatoria L. — Petrovac Ovo je trajna zeljasta, posvuda raširena biljka. Bere se: cijela biljka (s korijenom) — Herba Agrimoniae. Sastav: To je tipična taninska droga koja djeluje slično kao podubica i steža. Upotreba: Protiv proljeva, srdobolje, rana i dr. Capsella bursa pastoris L. — Rusomača Rusomača je mala zeljasta 1—2 godišnja biljka vrlo raširena kao korov na oranicama. Cvate cijelo ljeto. Bere se: Cijela biljkaza vrijeme cvatnje — Herba Bursae Pastoris. Sastav: Organske kiseline, heterozidi, tanin, vitamin C i dr. Upotreba: Protiv raznih krvarenja. Ocimum basilicum L. — Bosiljak To je biljka koja se uzgaja kao cvijeće, biljka za proizvodnju eteričnog ulja, kao začinska biljka, kao ljekovita biljka i biljka za religiozne obrade. Bere se: Biljka za vrijeme cvatnje — Herba Basilici. Sastav: Eterično ulje, tanin, saponin, gorke tvari i dr. Upotreba: Za umirenje, protiv nadimanja, diuretik, protiv upale bubrega i dr. Hyssopus officinalis L. — Izop Izop je mali polugrm toplih mjesta, najčešće vapnenastih terena. Cvate cijelo ljeto, plavim, ljubičastim, ružičastim ili bijelim cvijetovima skupljenim u klasaste cvatove. Bere se: Cvjetne grančice — Hyssopi Summitas. Sastav: Heterozid, saponin, pektina, tanina, šećera, eteričnog ulja i dr. Upotreba: Stomahik, kronični bronhitis, astma. Sanguisorba minor Scop. — Krvara, zmijska trava, dinjica Trajna zeljasta biljka. Kada se protrlja osjeća se miris na zelenu lubenicu, dinju ili krastavac. Bere se: Svi dijelovi, pogotovo podanak — Rhizoma Sanguisorbae. 72 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1988 str. 75 <-- 75 --> PDF |
Sastav: Isključivo taninska droga. Upotreba: Kao i druge taninske biljke. Mladi list zbog sadržaja vitamina C može se koristiti kao zeleno povrće. Krvara je često zelena i zimi pod snijegom. Potentilla tormentilla Neck. — Steža Mala zeljasta višegodišnja biljka koja najviše raste po vrištinama. Bere se: Podanak — Rhizoma Tormentillae. Sastav: Tanin, kiseline i dr. Upotreba: Kao taninska droga za stezanje. Saponaria officinalis L. — Sapunjača Višegodišnja, ukusna, zeljasta biljka po vlažnim pjeskovitim mjestima, osobito uz rijeke. Bere se: Korijen — Radix Saponariae Rubrae. Sastav: Saponozida, smole i gume, OTROVNA ZA RIBE! Upotreba: Ekspektorans (za lakše iskašljavanje) Carex arenaria L. — Oštrika Rod Carex je vrlo bogat vrstama. To su pretežno biljke voda i vlažnih mjesta ali rastu i na suhim mjestima po livadama i pašnjacima primorskih brodskih i planinskih predjela (porodica Cyperaceae). U suhim predjelima raste vrsta C. arenaria L. — oštrika. Velika joj je važnost što svojom dugom podzemnom stabljikom veže pokretne pijeske. Kao ljekovita biljka važnost počinje dobivati tek u 18. stoljeću. Bere se: Podanak — Rhizoma Caricis Sastav: U drogi ima ulja, gume, šećera, škroba, sluzi, asparagina, i t. d. Prema Kroeberu ima karakter saponinske droge. Upotreba: Droga je poznata kao priznato sredstvo za čišćenje krvi. Služi uglavnom kao diuretik i kao lijek za znojenje i to u kožnim bolestima, u bolestima žlijezda, jetre, zglobova, kod reume, otrovanja živom, kod slabe funkcije želuca, kronične začepljenosti i t. d. (Kušan, 1956), Ovu biljku Tucakov (i Gursky) navodi kao komponentu jedne mješavine (kod uremije) sa zlatnicom ali ne daje druge podatke o toj biljci. Slično je i u drugim našim knjigama o ljekovitom bilju. Vrgoč (1934) kaže da oštrika u nas raste jedino u okolici Dubrovnika. Međutim ona je poznata na više mjesta u nas na pjeskovitim terenima (npr. Đurđevački pjesci i drugdje). Bilo bi sigurno korisno istražiti točnu rasprostranjenost i pravu ljekovitu vrijednost oštrike i drugih šaševa. ZAKLJUČAK Iz navedenoga se vidi da su se uz našu autohtonu zlatnicu proširile i udomaćile i strane zlatnice. Među njima je najraširenija velika zlatnica. S 73 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1988 str. 76 <-- 76 --> PDF |
obzirom na masovnost velike zlatnice valjalo bi je detaljno istražiti kao medonosnu i ljekovitu biljku i to iz slijedećih razloga. Ukoliko ta zlatnica zaslužuje dovoljnu pažnju kao ljekovita biljka ili barem ne zaostaje za domaćom vrstom trebalo bi je koristiti jer bi se do velikih količina droge dolazilo na jednostavniji i brži način nego sa domaćom. S druge strane s obzirom na masovno rasprostranjenje i posebno vrijeme cvatnje trebalo bi točno istražiti što ta biljka znači za pčele. Pitanje je koliko polena ove zlatnice pčele skupe za prezimljavanje i ishranu početnog legla. Ukoliko je to u znatnom postotku njena je važnost u tom smislu veoma velika, na što u velikoj mjeri sigurno utječe i kvalitet polena. Nadalje je očito da postoje nejasna pitanja sakupljanja i upotrebe domaće zlatnice što također zahtjeva razjašnjenje. Što se tiče drugih biljaka koje se upotrebljavaju u mješavinama sa zlatnicom pored navedenih sigurno ih ima još velik broj ovisno kakvo se djelovanje traži (npr. taninske, saponinske i druge biljke). LITERATURA 1. A š i č, S., Pomoč iz domače lekarne, Izd. Mohorjeva družba, Celje, 1984. 2. Bon ime, P., Slovenske zdravilne rastline. Izd. Mladinska knjiga, Ljubljana, 1979. 3. Gostuški , R., Lečenje lekovitim biljem. Narodna knjiga, Beograd, 1979. 4. Gursky , Z., Zlatna knjiga ljekovitog bilja. Izd. Nakladni zavod Matice Hrvatske, Zagreb, 1978. 5. Jašmak , K., Medonosno bilje. Izd. Nolit, Beograd, 1980. 6. Kuš a n, F., Ljekovito i drugo korisno bilje. Izd. Poljoprivredni nakladni zavod, Zagreb, 1956. 7. Mark o vic, Lj., Prilozi neofitskoj flori savskih obala u Hrvatskoj. Acta Bot. Croat. 29 (1970), 203—211. 8. Mark o vic, Lj., Neofiti kao šumski korovi u poplavnim područjima kontinentalne Hrvatske. Jugoslavensko savjetovanje o suzbijanju korova u šumarstvu, Zbornik radova I, Sarajevo 1979, 21—29. 9. Tu cak o v, J., Lečenje biljem. Izd. Rad, Beograd, 1984. 10. Vrgoč , A., Uputa u farmakogneziju. Zagreb, 1931. 11. Zivotić , D. i Dragana, Priručnik za sakupljače bilja. Izd. »Otokar Keršovani — Rijeka«, Štampa: »R. Timotić«, Beograd, 1978. 12. * * * Flora SR Srbije VII. Srpska akademija nauka i umetnosti, Odelenje prirodno-matematičkih nauka. Beograd, 1975 (13—15). 13. * * * Ziznj rastenij 5 (2), »Prosvešćenie« Moskva, 1981. (Kirpičnikov, M. E.) 14. * * * Pčelarstvo. Izd. Nakladni zavod Znanje, Zagreb, 1979 (šimić, F.). Heilkraft und andere Nutzen der Goldruten (Solidago spp.) Zusammenfassung In dieser Arbeit sind allgemeine Kenntnisse über die einheimische Goldrute — Solidago virga aurea L. und bei uns sehr verbreitete auslädische Arten, S. canadensis L. und S. gigantea Ait., angegeben. Es wurden die Morphologie, Verbreitung und andere Merkmale dieser Arten beschrieben. Dazu wurde betont, dass |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1988 str. 77 <-- 77 --> PDF |
die ausländischen Arten als Unkräuter in den Weide- und Pappelnbeständen vorkommen können. Besonders wurde die Goldrute als Heilpflanze beschrieben, danach der Wert und Unklarheiten im Bezug auf die Bedeutung enizelner Pflanzenteile, dann wurde dir chemische Zusammensetzung, genaue Anwendungsmöglicheiten u.s.w. analysiert. Es wurden die Krankheiten, die man mit der Goldrute heilen kann und die Möglichkeit der Beimischung mit anderen Keilpflanzenarter. bei bestimmten Erkrankungen diskutiert. Dazu sind kurze Beschriebungen jener Arten angegeben, die zur Mischung mit der Goldrute in Frage kommen. Die Notwendigkeit weiterer Unterchungen bei uns wachsender Solidago Arten als Honig- und Heilpflanzen wird hervorgehoben. IZ ŠUMARSKOG LISTA 1988. GODINE Višji šumarski državni izplt u Zagrebu, obdržavan je od 17. — 20. pros, pr. g. u prostorijah kr. šumarskog ravnateljstva, pod predsjedanjem kr. šum. ravnatelja M. D u r s t a, ter povjerenstvom sastojećim se &z gg. F. K e s t e rč a n e k a, kr. žup. nadzornika i I. Kolara , kr. nadšumara. Ispitu su se podvrgla ukupno 4 kandidata, a od ovih bude jedan dobro, drugi dovoljno osposobljenim pronađen, dočim su dvojica reprobirani. Kandidati bijahu sami bivši pitomci križevačkog zavoda, stojeći u obćinsko-šumarskoj službi. Ovo bje prvi izpit obdržan u smislu ustanove nove naredbe o polaganju tih državnih lizpita od 18. listopada 1886. tor. 34.094. Pitanja pismenog izpita bijahu: 1. Kako se može pronaći meridijan stanovite neke točke? 2. Koje okolnosti uplivaju u obće na kamati postotak njeke glavnice? Kako se ustanovljuju kamati šumskih glavnica? Jesu li isti u pravilu veći ili manji od uobičajenog ukamaćenja novca u njekoj zemlji? 3. U kojih bi se slučajevih naročito preporučilo uvedenje srednjo-šumskog uzgoja u nas? 4. Na što valja paziti kod pomlađivanja prastarih bukovih šuma, u kojih još neimade dovoljno pomladka, da osjeguramo naravno oplodjenje istih? 5. Neka se pobliže spomene važnost stelje i humusa, na kemijska i fizikalna svojstva tla i rast drveća? 6. Kako se razlikuje austrijanska kameralna taksacija od r;žitnog postotka? (str. 31) |