DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1987 str. 90 <-- 90 --> PDF |
OSVRTI OSVRT NA NEKA PITANJA U RAZVOJU ŠUMARSTVA I PRERADE DRVNE MASE SPAĆVANSKIH ŠUMA OD 1945—1985. GODINE UVOD Samo jedan nadprosječni ljudski vijek dijeli nas od vremena, kada su šume prašumskog tipa u Spačvanskom i Bosutskom području predstavljale prirodno bogatstvo. Eksploatacija ovog bogatstva bila je zanimljiv i unosan posao za njegove izvršioce, trgovce i pilanare, a sanacijom i obnovom šume iskorišćenog područja bavili su se šumarski stručnjaci. Za odštetu eksploatirane drvne mase plaća se vrijednost, koja je bila polučena na javnoj licitaciji. Dio naplaćene vrijednosti služio je za podmirenje troškova upravljanja i obnove šuma, a drugi dio je koristila državna blagajna za podmirenje svojih izdataka. U to vrijeme su šumarski stručnjaci bili u položaju da sprovode miran i spokojan život. Njihov djelokrug rada se sastojao uglavnom od: — procjene kvalitativne i kvantitativne za sječu predviđene drvne mase, — naplaćivanje šumske takse za drvo i pašarinu, — obnove šuma uz korištenje prirodnih faktora: uroda sjemena, svjetla i vlage. — čuvanje šuma od svojevoljnih korisnika. Nije ih zabrinjavala niti uzrujavala eventualna nepravedna podjela bogodanog kolača između njih i eksploatatora, niti je među njima zbog toga postojao bilo kakav antagonizam. Eksploatatori prirodnog bogatstva su samo dobro došli. Veći dio drvne mase služio je kao sirovina za pilansku preradu. Vremenom su zalihe jenjavale. Nestajali su stari hrastici, čije postojanje nam svjedoče namjerno ostavljena poneka spomen-stabla i foto-dokumentacija. Ostavši bez sirovine, pilanari su demontirali svoje amortizirane zgrade i strojeve, bez neugodnih posljedica. Radnici su po uhodanom običaju nastavljali svoj put »trbuhom za kruhom«. Gospodarske prilike i romantičnost u šumarstvu ondašnjeg vremena praktično je opisao u svojini stručnim i književnim djelima naš šumar i književnik Josip Kozarac. Kasnije se sa preradom oblovine nastavilo u manjim pilanama, finalizacijom ispiljene građe bavili su se uglavnom spretniji od nas u drugim zemljama. Na posljetku je došlo i vrijeme u kojem se počeo javljati manjak u drvu, kako onom potrebnom za prerađivačku industriju, tako i onom manje vrijednom, koje je služilo za podmirenje potreba pučanstva na građevnom i ogrijevnom drvu. Manjak se počeo potencirati većom potražnjom drveta kao sirovine za drvno-kemijsku industriju. Povećanu potražnju su šumarski stručnjaci nastojali podmiriti stručnijim gospodarenjem na šumskim površinama, primjenjujući tekovine šumarske nauke i tehnike. 656 |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1987 str. 91 <-- 91 --> PDF |
Za intenzivnija način gospodarenja je trebalo angažirati i više živoga ljudskog rada, koji je iziskivao i više novčanih rashoda za koje je trebalo namaći i više novčanih prihoda. Manja količina sječivih masa i njihov slabiji kvalitet nisu omogućavali pritioanje većih novčanih prihoda. Garanciju za postizavanje većih novčanih prihoda vidjelo se u proširenju djelatnosti. Bio je to pristup iskorištavanju šuma i prodaji izrađenih šumskih sortimenata u vlastitom djelokrugu. Da se ne bi zapostavilo poslove na njezi, uzgoju i čuvanju šume, osnovane su zasebne organizacije, odnosno manipulacije za obavljanje poslova sječe, transporta iz šume do glavnih stovarišta, prodaji i otpremi kupcima gotovih sortimenata, unovčenjem vlastitih proizvoda, uspjelo se polučiti i veće novčane prihode. Paralelno sa nastojanjem na povećanju novčanih prihoda vodila se aktivnost na smanjenju rashoda. Za tu svrhu slijedilo je daljnje proširenje djelatnost iz građevinske struke, potrebno je kopanje odvodnih jaraka radi bolje odvodnje plavnih i stagnirajućih voda, izgradnju šumskih prometnica i mostova, te gradnju gospodarskih i drugih objekata potrebnih za upravljanje i gospodarenje. Proširenja djelatnosti su smatrana opravdanim i posve normalnim, jer su i šumarski stručnjaci bili školovanjem osposobljeni za njihovo obavljanje. POČETNE PRILIKE I NEPRILIKE U prvim poslijeratnim godinama organizacija rada u šumarstvu prilagođavala se potrebi brže obnove ratom opustošene zemlje. Ubrzo su za upravljanje i gospodarenje šumama osnovana šumska gospodarstva a za iskorištavanje šuma posebna poduzeća. Najprije je osnovano Zemaljsko šumsko poduzeće (ZEMŠUMPOH) a zatim Poduzeće za iskorištavanje šuma za sveukupni sječivi prihod. U trećoj fazi iskorištavanje drvne mase u Spačvanskom području povjereno je Drvnoj industriji u Slavonskom Brodu. Za Dl u Slavonskom Brodu nije bila zanimljiva sječa prethodnih prihoda, pa su sječu tog prihoda obavljali Šumsko gospodarstvo i razna lokalna poduzeća, koja su bila zadužena za opskrbu pučanstva ogrijevnim drvom. Šumsko gospodarstvo je svoje prihode crpilo uglavnom od naplaćivanja vrijednosti drva na panju prema cjeniku donesenom administrativnim putem. Ovakvim načinom ostvareni novčani prihodi bili su limitirani i nedovoljni. Ratom oštećenom i suvremenom šumarstvu je trebalo više novca za pokriće neophodnih izdataka. Kako postići više novaca u prividno eksploatacionim odnosima zbog limitiranih cijena, počeli su razmišljati ambiciozni gospodari u šumarstvu. Povećanje novčanih prihoda sagledavalo se i ovom prilikom u prošireno j djelatnost i te pristupanju racionalnijem iskorištavanju drvne mase sanitarnim i prorednim sječama u vlastitoj režiji mjesto prodaje na panju. U toj drvnoj masi nalazio se znatan dio tehničkog drva, koje je prije u većini slučajeva završavalo kao ogrjevno. Ovom poslu pristupilo se najprije u okviru šumarija ali kasnije su povećao do mjere, da je bilo potrebno osnivanje posebnih organizacija — šumskih manipulacija (sa sjedištem u Vinkovcima i u Spačvi). Ovakvom aktivnošću postigle su se velike koristi ne samo za šumarstvo nego i za društvo kao cjelinu, jer su: — pilane dobile više sirovina u tanjoj oblovini, 657 |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1987 str. 92 <-- 92 --> PDF |
— rudnici više, inače kritičnog, rudnog drva, — potrošači elektrovodova i telefonsko-telegrafskih stupova lakše podmirivali svoje potrebe, — povećane količine izvoza celuloznog drva mekih lišćara, — povećane prihode postigle ne samo šumarske nego i društvene blagajne, Proširena djelatnost zahtijevala je osnivanje posebnog građevinskog odjela sa zadatkom gradnje: — upravnih i gospodarskih zgrada za Šumarije u Lipovcu, Strošincima i Županji te Šumske manipulacije u Spačvi, — obiteljskih stanova za lugare, manipulante i radnike, — nastambi za radnike samce, — restorana s društvenim domom u Spačvi, — staja za vlastitu i najmljenu konjsku zapregu sa stanovima za njihove goniče, — prometnica i mostova u šumskim područjima. U to vrijeme početa je i gradnja ceste Spačva — Otok na način, da je prvotno sagrađen planum za šumsku željeznicu, koji je poslije proširen za planum ceste. Uz intenzivniji način gospodarenja, težilo se i osiguranjem boljih uvjeta za život i rad u šumi, pa se u to kratko vrijeme izgradilo više nego ikada prije i poslije toga vremena. S proširenjem djelatnosti išlo se i dalje: — opeka potrebna za gradnju objekata, izrađivala se i pekla u šumi s otpadnim drvom, — uređena je radionica u Vinkovcima za izradu stolarije za građevne objekte, — nabavljena je tračna pila &a cirkularom za obradu pragovske oblovine u željezničke pragove u Spačvi. — opeka, potrebna za gradnju objekata, izrađivala se i pekla u šumi s otpadnim drvom, Nažalost, ovo korisno i dinamično djelovanje nije dugo trajalo, jer su kod nadležnih u Zagrebu postojali drugačiji stručno-gospodarski pogledi. Već druge, tj. 30. IV. 1954. godine, ukinuto je Šumsko gospodarstvo a Šumarije postaju ustanove sa samostalnim financiranjem (i djelovanjem). Prema novim propisama nije bilo mogućnosti za postojanje šumskih manipulacija. Ovom reorganizacijom nastao je problem: — kako nastaviti s tek uspostavljenim poslovanjem od zajedničkog interesa svih Šumarija, — kako sačuvati inače kritičan šumski i knjigovodstveni stručni kadar, koji je bio teško i uz žrtve sakupljen, — ili sve skupa, ravnodušno 1 neodgovorno, rasformirati. Suglasnošću predstavnika u tadašnjim Narodnim odborima kotara (NOK) Vinkovci i Županja bilo je odlučeno, da se ujedini poslovanje šumskih manipulacija i privremeno uklopi u poslovanje Šumarije Vinkovci. Mogućnost za ovu soluciju našlo se u zakonskoj odredbi, prema kojoj je Šumarija bila ovlaštena za obavljanje sanitarnih i uzgojnih sječa, zatim je — kao samostalna pravna osoba — mogla sklapati ugovore i preuzimati obaveze. Tako su sa svim Šumarijama 1. V. 1954. godine sklopljeni ugovor i prema kojima je Šumarija Vinkovci u obliku usluge, 658 |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1987 str. 93 <-- 93 --> PDF |
bez zaračuna van ja neke posebne dobiti, obavljala sječu, transport, prodaju i otpremu kupcima svih sječom dobivenih šumskih proizvoda, osim količina ogrijevnog i građevinskog drva potrebnih za opskrbu seoskih domaćinstava. Ostvareni novčani višak prihoda po zaključnom računu, raspodjeljivao se Šumarijama proporcionalno prema kvalitativnom i kvantitativnom učešću u sječivoj masi. Ovakav način poslovanja bio je stvarni izazov u organizacijama i administrativnom pogledu za sve angažirane stručnjake: — morala se respektirati samostalnost Šumarija, — umjesto polaganja računa na jednom mjestu, sada je to trebalo učiniti svakoj Šumarija za njezino učešće. — mnogo evidencija za mnogo sječina s relativno malom sječivom masom, mnogo pomoćnih i glavnih stovarišta, s mnoštvom problema, itd. Opravdanost, obimnost i složenost ovog poslovanja može su uočiti iz podataka navedenih u »Poslovnom izvještaju Šumarije Vinkovci za 1954. godinu« u kojem je navedeno: »Potrebu ovakvog poslovanja su diktirali višestruki razlozi: 1) Oslobađanje područnih Šumarija od dotadašnjeg opsežnog režijskog poslovanja. 2) Proširenje režijskog poslovanja na sve tzv. seljačke sječine, čime je uslijedila opskrba seoskih domaćinstava sa ogrijevnim i građevnim drvom u izgrađenom stanju na prosjeci umjesto na panju. 3) Prebacivanje gorivog drva iz istočnog dijela kotara — suficitarnog — u zapadni dio — deficitarni — na ogrijevnom drvu. 4) Bolje korištenje specijaliziranog i malobrojnog stručnog kadra, kako onoga na režijskom, tako i onoga na uzgojnom poslovanju. 5) Racionalnijim korištenjem i ekonomičnijem privođenju svrsi proizvedenih sortimenata postizavani su i bolji financijski uspjesi, što je opet u krajnoj liniji imalo za posljedicu racionalnije i naprednije šumsko gospodarenje. 6) Zajednički nastup Šumarija na zajedničkom stovarištu u Spačvi. Na isto stovarište se prevozi drvni materijal sa područja istih šumskom željeznicom, kamionima i zaprežnim kolima cea 60.000 m.3 godišnje. Ukupna sječiva masaTehnička oblovinaMetarsko drvo 166.137, — m3 49.982,— „ 116.155,— „ 100% 30% 70% Bruto produktMaterijalni i ostaliVišak prihoda troškovi 536,362.319,—din 298,780.074,— „ 237,582.245,— „ 100% 56% 44% Pored navedenih vrijednosti, iznosila je vrijednost građevinskih radova 67,392.086,— din. Prosječni broj radnika bio je 643. Vrijednost drva na panju prema tada važećem cjeniku iznosila je 184,052.036,— din. Ostvareni čisti višak prihoda iznosio je 43,526.207,— din. ili nepunih 24%. Ovaj višak prihoda se raspodjeljivao na Šumarije prema kvantitativnom i kvalitativnom učešću u sječivoj masi, te je iznosio od 7—18%. |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1987 str. 94 <-- 94 --> PDF |
Zaključni račun je podlijegao suglasnosti NOK-a Vinkovci. Prema datoj su glasnosti iznosilo je učešće kolektiva u dohotku tek 12,5S%, dok je kod privrednih organizacija ovo učešće bilo oko 20%>. Šumarijom je upravljao kolektivni organ upravljanja, imenovan od NOK-a, a sastojao se od 5 predstavnika NOK-a i 3 predstavnika kolektiva. Visina satnice i cjenik radova je odobravala Skupština NOK-a na kojoj su se, zbog nepoznavanja iznimno teških uvjeta rada šumskih radnika, vodile žučne rasprave. Financijsko poslovanje se odvijalo pod vrlo nepovoljnim prilikama. Prema postojećim propisima ustanove sa samostalnim financiranjem, kao što su bile Šumarije, nisu imale mogućnost koristiti bankovne kredite zbog neravnomjernog priticanja prihoda, kao što je to bio slučaj kod drugih privrednih organizacija. Radi toga se kreditiranje sveukupnog poslovanja — zalihe drvnog materijala sa građevinskim radovima — odvijalo na račun odlaganja isplata društvenih obaveza i Šumarijama odgovarajućega dijela šumske takse. Zbog takve situacije se gubilo povjerenje u organizaciju i način takvog poslovanja kod nadležnih foruma i Šumarija, kojima se zbog toga otežavalo njihovo redovno poslovanje. Svim dobronamjernim i požrtvovnim učesnicima u tom poslu devalvirao se napor i znanje. Uslijed navedenih nepovoljnosti vremenom je sazrijevalo mišljenje kod svih zainteresiranih, da bi se na tome nešto trebalo mijenjati. Najpreča potreba je bio izlazak iz »-ilegalnosti«, odnosno podstanarstva kod Šumarije Vinkovci i uklapanje u privredni sistem uz opstojanje ugovorima predviđenih odnosa. Time bi se omogućilo korištenje prednosti odgovarajućih privrednih propisa prilikom obavljanja privrednih djelatnosti. Sve nepovoljnosti su se mogle izbjeći jednostavnom promjenom naziva, umjesto »ustanova« u privredna organizacija. Sječu glavnog sječivog prihoda na području svih Šumarija obavljao je kroz sve to vrijeme DIP u Slav. Brodu, koja mu je bila povjerena distribucijom po republičkom organu šumarstva. Za izvršavanje ovoga posla DIP je u Vinkovcima imao svoju Šumsku manipulaciju. Ovaj »poklon« DIP-u nije se gledao sa simpatijom niti od strane uzgajivača niti od strane lokalne vlasti. U vezi toga su na nivou NOK-a vođeni bezuspješni razgovori radi pronalaženja dobre volje i načina, da se djelić viška prihoda ostvarenoga na posječenoj drvoj masi prelije u korist šumarstva. Koristeći svoj makar i prividno priviligirani položaj DIP nije imao sluha za suradnju ovakve vrste. Momentalne potrebe DIP-a bile su preče od potreba šumarstva odnosno brige za budućnost sirovinske baze. Kako u to vrijeme u Vinkovcima nije postojala registrirana i osposobljena radna organizacija za obavljanje poslova na iskorištavanju šuma nisu niti republički organi bili u mogućnosti da toj ovlaštenoj radnoj organizaciji povjere sječu kvalitetne drvne mase. Uvažavajući navedeno stanje u okviru iskorištavanja prethodnog sječivog prihoda u vlastitoj režiji, kao glavnog prihoda po DIP-u Slav. Brod nije teško shvatiti odlučnost svih zainteresiranih i odgovornih činioca u Vinkovcima, da Se na tom području nešto mora poduzeti i mijenjati ne samo u pravcu poboljšanja postojećeg stanja nego i u pravcu pristupanja bržem razvoju privrede kotara. Obzirom na neiskorištene mogućnosti na području šumarstva, kao optimalnoj sirovinskoj bazi područja, smatralo se kao realna mogućnost i siguran poduhvat za takav razvoj pristupanja preradi i finalizaciji proizvoda šumarstva. Sve u svemu, bilo je to povoljno vrijeme i u njemu prava prilika za daljni kvalitetni skok u pravcu razvoja suvremenijeg šumarstva — za prijelaz od Kozarčevog biološkog ka suvremenijem tehničkom šumarstvu. Trebalo je samo biti doslje |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1987 str. 95 <-- 95 --> PDF |
dan u stručnom pogledu, te nastaviti sa uspostavi]enim ä od davnine podržavanim sistemom servisa: sve u interesu razvoja šumarstva, kao osjetljive, ali i sigurne sirovinske baze. Kako god se je do tada obavljao servis u pogledu iskorištavanja primarnih proizvoda iz šumarstva kao i drugih djelatnosti, isto tako se moglo nastaviti sa već započetom primarnom preradom tih proizvoda, kao i proširenjem njihove obrade sve do finalizacije. Ovo proširenje djelatnosti u šumarstvu moglo bi poslužiti poput produžene ruke u inače dubioznoj privrednoj grani, koja se neprestano dokazuje i nikako se ne uspijeva dokazati. KASNIJE PRILIKE I NEPRILIKE Ne može se podcijeniti did negirati impul s koji je došao izvan krugova šumarske struke da šumarski stručnjaci budu nosioci aktivnosti u pravcu bržeg razvoja privrede kotara uz ovladavanje prerade drva sve do finalnih proizvoda. Radi konkretizacije ove ideje upriličen je 20. V. 1955. godine u NOK-u sastanak, kojemu su prisustvovali tadašnji predstavnici kotara i općine Vinkovci (Zanić, Divjak, Katalenić. Munižaba) i šumarstva (Tonković, Lucarić, Oštrić). Na tom sastanku je oživotvoren a idej a o razvoju drvno-prvnoprerađivačke industrije u Vinkovci. Osnovanost ove ideje činili su: — smjernice razvoja drvne industrije u Vinkovcima, izrađene po Institutu za drvno-industrijska istraživanja u Zagrebu, naručene po privrednom organu općine, — sirovinska baza velikih financijskih i materijalnih mogućnosti, — postojeći kapacitet u kadrovima i radnim organizacijama, premda se jedna nalazila u «-ilegalnosti« (kod Šumarije Vinkovci), a druga je bila van nadležnosti — Šumska manipulacija DIP-a Slav. Brod. Kao lokacija poslovnog prostora predložen je prostor ciglane »Slavonka«. Nakon ovog sastanka slijedila je realizacija administrativnih i operativnih zadataka: — Skupština općine je izdala Rješenje o imenovanju — na sastanku — predloženog i usvojenoga neposrednog rukovodioca. — privredni organ općine je zauzeo stanovište, da se dosadašnje poslovanje kod Šumarije Vinkovci izvede iz »ilegalnosti« i nastavi kao »Poduzeće za iskorištavanje šuma Vinkovci«, čime bi se ujedno stvorili uvjeti za dobivanje industrijskih sječina, — počelo se sa ispitivanjem tržišta u okviru datih smjernica razvoja, — pripremano je proširenje postojećega poslovanja i proširenja djelatnosti. Prema datim smjernicama smatralo se društveno i gospodarskim opravdano ulaganje u slijedeće kapacitete: — izgradnja pilane za prorez tanje oblovine, koja je napadala u sanitarnim i prorednim sječinama i koju se nije isplatilo voziti na veće udaljenosti i piliti na velikim gaterima, — postrojenje za izradu finalnih proizvoda iz drva, kao košnice za pčele, drveni kalupi, drvna galanterija, sportski pribor, kolarski proizvodi i slično. Nije se smatralo potrebnim, niti opravdanim ulaganje u izgradnju već postojećih tj. paralelnih kapaciteta za primarnu preradu (Slav. Brod, Cerna, Osijek). Po 661 |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1987 str. 96 <-- 96 --> PDF |
sebnu zaštitu privrednih krugova i republičkih organa uživao je pilanski kapacitet u Slav. Brodu zbog uhodane vanjske trgovine furnirske i pilanske robe sa renomi ranim svjetskim glasom slavonske hrastovine. U vezi sa ispitivanjem tržišta i kooperativnih odnosa, te proširenja poslovanja i djelatnosti, učinjeno je slijedeće: — izvršen je posjet tvornici obuće -Borovo« koja je u svojoj proizvodnji koristila znatne količine drvnih kalupa. Bila joj je ponuđena suradnja uz povoljniju dobavu gotovih kalupa. Jedan dio je izrađivala u vlastitoj radionici iz grabovine, koja je kupovana kojekuda; — posjećena je tekstilna tvornica u Duga Resi, koja je u svojoj proizvodnji kao pomoćni materijal koristila veće količine proizvoda drvne galanterije; — posjećeno je Brodogradilište u Rijeci sa ponudom kooperativne izrade brodske drvenarije i oplate interijera drvom plemenitih tvrdih listača hrasta, jasena i oraha, na kojima se obiluje,« — sklopljen je ugovor o zasnivanju radnog odnosa sa brodograđevnim tehničarom iz brodogradilišta u Malom Lošinju radi pristupanja organizaciji izrade čamaca i brodica za more. Potražnja ovih trajala je i traje neprekidno, jer plastika ne može zamijeniti prednosti drvenih plovila. U šumama Slavonije postoji mnoštvo tzv. krive brodske građe, koja inače zadaje brige prilikom prikrajanja pilanske oblovine. Tanji komadi, podesni za izradu rebara na čamcima, prave smetnje u složajima metarskog drva. Manjak zakrivljene građe uočio sam osobno, vidjevši kako brodograditelji piljenjem ravne građe na lamele i njihovim pojedinačnim savijanjem uz zagrijavanje vatrom pripremaju zakrivljenu. Sva prirodno savijena građa našla bi pogodno tržište kada bi se sakupljala na jednom mjestu i makar kao poluproizvod isporučivati potrošačima na moru. Bila bi to povoljna prilika za jeftiniju proizvodnju i veću kupovinu čamaca i brodica u interesu razvoja turizma; — poslovni odnosi sa Šumarijama i način vođenja financijske evidencije radi utvrđivanja poslovnog rezultata bili su od posebnog značenja. S obzirom na tradicionalno postojanje uslužnosti u okviru šumskih manipulacija, kao i najnovije uslužno poslovanje regulirano ugovornim odnosom, nije dozvoljavalo uspostavljanje bilo kakovih drugačijih odnosa, koji bi eksploataciju šumarstva, umjesto na panju, prenijeli u tvorničke hale. Početna materijalna i financijska osnovica za razvoj ili proširenje djelatnosti, sastojala se od: — tračne pile sa cirkularom za prorez i obradu svakovrsne oblovine, — strojevi vlastite stolarske radionice, — stroj za izradu parketa, ustupljen za tu svrhu od pilane u Cerni, koji je bio već dopremljen na prazan prostor »Slavonke«, — raspoloživa novčana sredstva iz dosadašnjeg viška prihoda sa mogućnošću njihovog povećanja, dobivanjem na iskorištenje drvne mase iz glavnog sječivog prihoda, zatim novčana sredstva potencijalnih kooperanata, — postojeći kadrovi sa smislom i dobrom voljom za proširenje djelatnosti u cilju unapređenja šumarstva. Smatralo se velikim uspjehom ako se uspije preraditi u finalne proizvode svu onu građu, koja se mogla ispiliti vlastitom tračnom pilom i na obližnoj pilani u Cerni. Do takvog uspjeha međutim nije moglo doći, jer je odjednom, bez prethodne 662 |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1987 str. 97 <-- 97 --> PDF |
ikakve rasprave, ili javnog obrazloženja, uskrslo među nekim šumarskim stručnjacima drugačije shvatanje. On0 je imalo za posljedicu bojkotiranje svega, što se do tada postiglo, uz veliki napor i požrtvovnost, što srno do tada zdušno podržavali i u čiju opravdanost smo uvjerili sve oko sebe. Po svoj prilici, da je na promjenu shvatanja kod Šumarija djelovala i stvarnost u pogledu zakašnjavanja sa dobivanjem novca za glavninu šumske takse, što je imalo za posljedicu kočenje radova na uzgajanju. Međutim, problem financiranja zaliha izrađenog drvnog materijala ostao je i nadalje neriješen uslijed nemogućnosti dobivanja obrtnih sredstava. Na promjenu njihovoga raspoloženja više je utjecala smišljena i svjesno ubačena obmana, da će formiranjem »-Poduzeća za iskorištavanje šuma« ostati bez viška prihoda postignutog na drvnoj masi iz sanitarnih i prorednih siječa, kako su ostale bez onoga iz glavnog sječivog prihoda. Bilo kako bilo. Šumariji Vinkovci su kao po nagovoru, na brzinu otkazani ugovori usred sječne sezone. Na brzinu je izvršena primopredaja zaliha izrađenoga drvnog materijala po materijalnim knjigama, jer je dobrim dijelom bio poplavljen razlivenim Bosutom. Time je sve skupa prestalo funkcionirati sa 31. III. 1956. godine. Brza i bezobzirna dezorganizacija poslovanja i kadrova nije prošla i bez neugodnih posljedica. Postupilo se, kao da je sve skupa bilo vodom doneseno, pa je isto tako voda i odnijela. Kadrovi, koji su se teškom mukom i uz žrtve skupljali, bili su prisiljeni potražiti zaposlenje izvan područja Vinkovci. Tako su prekinute sve započete aktivnosti u vezi ostvarenja intencija sastanka od 20. V. 1955. godine, a da nikada nitko nikome nije položio račune. Nadležnim političkim organima u Kotaru bila je predočena tobož povoljna koncepcija za brži razvoj privrede kotara. Šumarski stručnjaci su predložili: — razvoj drvoprerađivačke industrije bez ikakvog angažiranja i učešća šumarstva, — potrebu koncentracije svih gatera na području kotara sa lokacijom pilane u Vinkovcima, — da početni nosilac aktivnosti na tom planu bude Stolarsko poduzeće »Slavonski hrast« u Vinkovci. Uslijedila je likvidacija svih seoskih gatera, koji su inače podmirivali potrebe za obrađenom seljačkom građom, zatim se poradilo na dokazivanju potrebe fizičkog spajanja pilane sa građevnom stolarijom u Cerni, te njezinim zatvaranjem i preseljenjem u Vinkovce. Tako je nastala jedinstvena radna organizacija »Drvna industrija »Slavonski hrast« u Vinkovcima. Drvna industrija je proširila svoju djelatnost na iskorištavanje šuma i od republičkih organa zatražila dodjelu industrijskih sječina, što je i dobiveno. Furnirski i pilanski trupci za DIP u Slav. Brodu, postali su predmetom distribucije u izrađenom stanju na glavnom stovarištu, umjesto u šumi na panju. Ujedno su se sve Šumarije majorizacijom odrekle iskorištavanja u vlastitoj režiji svojih sanitarnih i prorednih sječina sa odgovarajućim viškom prihoda i sve skupa ustupile u korist razvoja nove firme. Dakle, mjesto da je ostvareno proširenje djelatnosti u šumarstvu, ostvarilo se to u prerađivačkoj industriji na račun prihoda šumarstva. Time su uspostavljeni ponovni eksploatacijski odnosi, istina u lokalnim razmjerima, što se tobož može tolerirati .Razvoj drvoprerađivačke industrije zasnivati će se na vlastitim koncepcijama, bez konsultacije i dogovora sa sirovinskom bazom, ali uz nastojanje da se iz nje izvuče i iskamči što jeftiniju sirovinu. Ovakvo rezoniranje podržava nepo 663 |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1987 str. 98 <-- 98 --> PDF |
stojanje slobodnog tržišta i administrativno određivanje cijena šumskim proizvodima. Time se šumarstvo stavlja u podređeni položaj i zavisno od svoje prerađivačke industrije. U takvim odnosima se djelovalo sve do 1961. godine, kada dolazi do najkonkretnijeg fizičkog objedinjavanja između industrije i šumarstva i formiranja »Sum- sko-poljoprivred.no industrijskog kombinata«. Nije upitno biti zloban ili sumnjičav, ali je simptomatično, da se u tom razdoblju postiže rapidan uspjeh u pogledu »okrupnjavanja privrede i bržeg razvoja šumsko-industrijskog kompleksa«. U tom razdoblju postiže industrija osmostruko povećanje ukupnog prihoda, dok se šumarstvo nije moglo pohvaliti sa takvim uspjehom. Vremenom se produbljivao tehnološki jaz između partnera u braku, što je dovelo i do raskida zajedništva u 1969-toj godini. Nakon raskida zajedništva u industriji nastupa višegodišnji zastoj. Zastoj je do tada vladao u šumarstvu premda nikada još nisu postojali tako idealni uvjeti da se sa lakoćom dio ostvarenog viška prelije u sirovinsku bazu. Po svoj prilici, da u takvim uvjetima ne bi niti došlo do raskidanja zajedništva. Nakon raskida zajedništva sa tavorenjem su nastavile dvije odvojene organizacije Šumsko gospodarstvo »Slavonski hrast« i Drvnoindustrijski kombinat »Spačva «. U »brakorazvodnoj parnici« šumarstvo je ostalo i bez svog ranijeg imena. Sada DIK »Spačva« slavi svoje obljetnice osnutka i djelovanja. Vidni rezultati se ne mogu poreći. Da u tom razdoblju nije bilo nehumanih odnosa, stručnih i gospodarskih promašaja, plakete priznanja sjajile bi se još bolje. Isto tako inije logično i shvatljivo, da se slavljenik odriče svoga »rođendana«, kao da on nije potomak oživotvorene ideje o pristupanju razvoju drvnoprerađivačke industrije u Vinkovcima već svoje rađanje prolongira za nešto kasnije vrijeme, tj. vrijeme spajanja u jednu radnu organizaciju dviju od davnine postojećih drvnoprerađivačkih kapaciteta: Stolarija »Slavonski hrast« u Vinkovci i Pilana sa građevnom stolarijom u Cerni. U monografiji izdanoj po slavljeniku prigodom proslave 30-te obljetnice navodi se prethodno postojanje neke »Slavonke«. Spominje se i postojanje smjernica razvoja u ekspertizi, koju je izradio Institut za drvno-industrijska istraživanja u Zagrebu, ali uz prigovor: »više je naklonjen programu da se ne naruši proizvodni i poslovni ritam okolnih proizvođača, nego li stvaranju koncepta koji bi odgovarao ovdašnjim prilikama«. Nestanak »Slavonke« i svih zbivanja oko nje, usvajanje za početak djelovanja sebi pogodnijeg datuma, obrazlaže se: »S obzirom na nedostatak sredstava i organizacijske promašaje realizacija nije počela. ...Neposredno poslije toga slijedi nešto složeniji, ali i pouzdaniji pristup, kad se, naime putem stolarskog poduzeća »Slavonski hrast« Vinkovci i poduzeća za piljenje drveta i građevne stolarije Cerna stvara nova organizacija Drvna industrija »Slavonski hrast« Vinkovci.. . (koja) postaje nosilac izgradnje te industrije.« Navode iz monografije opovrgavaju činjenice iz onoga vremena: — ideja je potekla od još uvijek živog čovjeka, — dokumentacija iz zapisnika sa održanog sastanka u NOK-u dana 20. V. 1955. godine potvrđuje njezino oživotvorenje Sa sigurnošću se može reći da nije bilo ovoga sastanka, nikada nikome ne bi palo na pamet, da se pozabavi spajanjem ovih dviju organizacija, — Rješenje općine Vinkovci o imenovanju neposrednog rukovodioca drvoprerađivačke industrije u izgradnji, |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1987 str. 99 <-- 99 --> PDF |
— usvajanje prijedloga po privrednom organu općine, da se pristupi osnivanju Poduzeća za iskorištavanje šuma u Vinkovcima, te da isto bude nosioc izgradnje, — Šumarija Vinkovci je stolariji »Slavonski hrast« ustupila, odnosno besplatno prenijela svoja osnovna sredstva: tračna pila sa cirkularom, strojevi stolarske radionice, stroj za izradu punoga parketa i nekolicinu odabranih radnika, što također potvrđuje postojanje nekakovog kontinuiteta u početku razvoja. Prava je šteta, što se smjernice razvoja, istaknute u Ekspertizi Instituta nisu na određeni način javno i stručno opovrgle, umjesto što se njihova općenita gospodarska i stručna osnovanost podredila »ovdašnjim« odnosno lokalnim prilikama. Postojanje početnih novčanih sredstava vidljivo je iz naprijed navedenoga »Poslovnog izvještaja« Šumarije Vinkovci, dok novi nosioc zadatka nije raspolagao niti sa tolikim sredstvima. Kao organizacijski promašaj moglo bi se smatrati jedino dezorganizacija već postojećih materijalnih i financijskih mogućnosti, kao i napuštanje započetih aktivnosti. Tako i tako se poslije poseglo za novčanim sredstvima iz istoga izvora, tj. nakon promjene mišljenja i prisvajanje eksploatacije sveukupne drvne mase područnog šumarstva. Sto se pak tiče kombinatorike sa seoskim gaterima i pilanom u Cemi, moglo bi se primjetiti: seoski gateri su podmirivali neophodne potrebe seoskih domaćinstava na obradi seljačke građe, te uslužne radnje na prorezu manje kvalitetne pilanske oblovine, koju se baš nije isplatilo voziti na obradu na udaljena i skupa postrojenja. Pilana u Cerni sa građevnom stolarijom je bila društvena imovina i radna organizacija sa uhodanom proizvodnjom bez privilegija za dobivanje distribuirane i jeftine sirovine. Kao takova je imala puno pravo na opstanak, modernizaciju i razvoj. Bez obzira na društveno gospodarsku opravdanost opstanka, nije se moglo oduprijeti rnajorizaciji i administrativnom naletu, »stručno« obrazloženom. Morala je biti likvidirana, a njezin kapacitet premješten na novu lokaciju u Vinkovce. Zaposleni radnici, mjesto da rade i stanuju kod svojih kuća u selu, bili su prisiljeni da poput onih iz davnine »trbuhom za kruhom« opet putuju na rad u Vinkovce. Osnovanost obrazloženja o potrebi »koncentracije pilanske prerade kotara Vinkovci u lokaciji Vinkovci« demantiralo je vrijeme. Danas se po selima nalaze moderniji i veći kapaciteti za podmirenje seoskih potreba. Postrojenja zanatskog tipa, ili male privrede, imaju nekih prednosti ispred velikih i skupih postrojenja. Sam kombinat »Spačva« pristupio je dekoncentraciji pilanske prerade. Izgrađena je nova pilana u Županji, poto´m u Gunji — obje u interesu razvoja privrede općine. Činjenica je, da je pilanarstvo najlakše izvediva »industrija«. Lakše je savladati tehnologiju piljenja oblovine nego li finalizaciju ispiljene građe. »Proizvodnja « funkcionira besprijekorno, pogotovo kada se u lokalnim razmjerima uspijeva podrediti kapacitet šume kapacitetu pilane. Skloni smo rad na pilani organizirati po sistemu industrijske proizvodnje, u skladu sa industrijskim standardima, premda se radi o sezonskoj naravi posla. Sa lakoćom i bez posebnih problema, moguće je ovu »proizvodnju« organizirati da radi u jednoj ili dvije smjene, svaki radni dan u godini. Sječa i transport se moraju organizirati tako, da ne dođe do prekida, bez obzira na vremenske prilike i prornetne mogućnosti. Radi savladavanja prometnih, odnosa transportnih neprilika nabavljaju se skupocjena univerzalna vozila, koja povećavaju transportne troškove. U sirovinskoj bazi »proizvodnja« se odvija u prirodnim uvjetima, sezonski, s vrlo dugim ciklusom Obnova je ponajčešće problematična. Zaštitne mjere od 665 |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1987 str. 100 <-- 100 --> PDF |
ekstremnih utjecaja topline i vlage, hladnoće i suše, vjetra i vatre, plinova, te živih i mrtvih štetočina, više su simbolične nego li efikasne. Bez obzira na sve nepogodnosti, sječni red i prihod šume se svodi na nesrazmjerno kratko vremensko razdoblje od jedne godine i neodgodivo poistovjećuje sa financijskom godinom. Ovakovo ponašanje neminovno dirigira i pilanska potrošnja oblovine. Zato je sinhnonizacija pilanske potrošnje i šumske proizvodnje pravo umijeće. U današnjim uvjetima rada svakj odgovorni učesnik, pored stručne sposobnosti i uvijek prisutnog rizika, mora imati i sreće. Disproporciju između kapaciteta šume i pilane potencira nekontrolirani razvoj pilanarstva, a ovaj razvoj se obično pravda ili krije iza tobožnjih društvenih interesa. U takvim slučajevima pilanarstvo predstavlja primarnu opasnost za suvremeno šumarstvo. O toj opasnosti bi nešto više i konkretnije mogli reći šumarski inspektori, koji se neprekidno sukobljavaju i raščišćavaju te odnose između interesa šume i pilana. Pamteći događaje iz poodmakle prošlosti i razmišljajući o ovoj temi u »mirnim « godinama, prisjećam se iz vremena upoznavanja sa strukom poučnih iskrica pokojnog prof Đur e Nenadić a sa kojima je znao popuniti svoja redovna predavanja: »Gospodo, bolje je biti dobar lugar, nego loše školovani šumar, nikada nije kasno za predomišljanje«; ili: »Gospodo vaš kofer mora biti uvijek spakovan«, što je značilo, da se uvijek treba biti spreman na premještaj u slučaju zamjeranja nekom političaru na vlasti, pridržavajući se savjesti i stručnih principa. Neznam, kako je danas na predavanjima, ali u praksi je neodređeno. Uvijek su moguća iznenađenja, kojima ne kumuju samo političari. I ova tema obrađuje događaje iz prošlosti, ali još uvijek aktualan odnos između šumarstva i prerađivačke industrije. Još uvijek je aktualno pitanje, kako u samoupravnom društvu uskladiti i uspostaviti njihove međusobne odnose, koji bi bili u obostranom interesu i na sveopće zadovoljstvo: — da li proizvodnju organizirati uz postojanje slobodnih tržišnih uvjeta, — da li proizvodnju organizirati uz prisustvo subvencije jednog na račun drugog, ili eksploatacionih odnosa na račun sirovinske baze, — ili proizvodnju organizirati na dohodovnim odnosima, bez podređenosti sirovinske baze? Tržišni uvjeti su nepristrani regulativ za čiste račune, dok su dohodovni odnosi suvremeniji od eksploatacijskih i socijalniji od tržišnih, samo ih treba htjeti i znati sprovesti ZAKLJUČAK Na području razvijenoga šumarstva u Spačvanskom području, kroz dugi niz godina su šumarski stručnjaci smatrali, da se uspješnije napredovanje u šumarstvu može postići proširenjem djelatnosti. U prvo vrijeme su ovo proširenje bili poslovi na sječi i transportu šumskih proizvoda, zatim poslovi nisko i visokogradnji, da bi se u novije vrijeme prišlo pilanskoj obradi oblovine. U jednom momentu se prur žala prilika, da se preradom nastavi sve do finalizacije proizvoda iz drva. Istovremeno je postojalo gledište, da se djelatnost šumarstva ograniči na upravljanje i gospodarenje sa šumskim fondom, dok sječa, transport i pilanska prerada pripadaju industrijskoj djelatnosti. Do sukoba gledišta i prekretnice na štetu šumarstva je došlo prilikom pristupanja osnivanju drvo-prerađivačke industrije u Vinkovcima, kada je prevladavala 666 |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1987 str. 101 <-- 101 --> PDF |
koncepcija da se ova industrija izgrađuje i razvija posve odvojeno od sirovinske baze. Nakon kraćeg vremena uspostavlja se veza sa preuzimanjem na iskorištavanje sveukupne drvne mase iz etata, a ubrzo dolazi i do fizičkog spajanja obiju djelatnosti. Uslijed prisustva intenzivnih eksploatacijskih odnosa dolazi do njihovog razdvajanja, ali uz postojanje administrativno formiranih cijena. Uslijed samostalnog, odnosno odvojenoga razvoja drvoprerađivačke industrije, brže se razvija pilanarstvo nego finalizacija drvnih proizvoda, što ima za posljedicu stvaranje disproporcije između realnih mogućnosti šumarstva i kapaciteta pilana Ovakovo stanje iziskuje podređivanje interesa šumarstva interesu pilane, umjesto obratno. Literatura: 1. Butković ing. Mato: Organizacija šumarstva jugoistočne Slavonije u razdoblju 1941- 1969. Zbornik JAZU Vinkovci 1974. 2. Drvnoindustrijski kombinat »Spačva« Vinkovci: »Spačva« 30 1956/1986. 3. Šumarija Vinkovci: Poslovni izvještaj za 1954 godinu—, Ivan Oštrić dipl. ing. šum. |