DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1987 str. 90 <-- 90 --> PDF |
OSVRTI OSVRT NA NEKA PITANJA U RAZVOJU ŠUMARSTVA I PRERADE DRVNE MASE SPAĆVANSKIH ŠUMA OD 1945—1985. GODINE UVOD Samo jedan nadprosječni ljudski vijek dijeli nas od vremena, kada su šume prašumskog tipa u Spačvanskom i Bosutskom području predstavljale prirodno bogatstvo. Eksploatacija ovog bogatstva bila je zanimljiv i unosan posao za njegove izvršioce, trgovce i pilanare, a sanacijom i obnovom šume iskorišćenog područja bavili su se šumarski stručnjaci. Za odštetu eksploatirane drvne mase plaća se vrijednost, koja je bila polučena na javnoj licitaciji. Dio naplaćene vrijednosti služio je za podmirenje troškova upravljanja i obnove šuma, a drugi dio je koristila državna blagajna za podmirenje svojih izdataka. U to vrijeme su šumarski stručnjaci bili u položaju da sprovode miran i spokojan život. Njihov djelokrug rada se sastojao uglavnom od: — procjene kvalitativne i kvantitativne za sječu predviđene drvne mase, — naplaćivanje šumske takse za drvo i pašarinu, — obnove šuma uz korištenje prirodnih faktora: uroda sjemena, svjetla i vlage. — čuvanje šuma od svojevoljnih korisnika. Nije ih zabrinjavala niti uzrujavala eventualna nepravedna podjela bogodanog kolača između njih i eksploatatora, niti je među njima zbog toga postojao bilo kakav antagonizam. Eksploatatori prirodnog bogatstva su samo dobro došli. Veći dio drvne mase služio je kao sirovina za pilansku preradu. Vremenom su zalihe jenjavale. Nestajali su stari hrastici, čije postojanje nam svjedoče namjerno ostavljena poneka spomen-stabla i foto-dokumentacija. Ostavši bez sirovine, pilanari su demontirali svoje amortizirane zgrade i strojeve, bez neugodnih posljedica. Radnici su po uhodanom običaju nastavljali svoj put »trbuhom za kruhom«. Gospodarske prilike i romantičnost u šumarstvu ondašnjeg vremena praktično je opisao u svojini stručnim i književnim djelima naš šumar i književnik Josip Kozarac. Kasnije se sa preradom oblovine nastavilo u manjim pilanama, finalizacijom ispiljene građe bavili su se uglavnom spretniji od nas u drugim zemljama. Na posljetku je došlo i vrijeme u kojem se počeo javljati manjak u drvu, kako onom potrebnom za prerađivačku industriju, tako i onom manje vrijednom, koje je služilo za podmirenje potreba pučanstva na građevnom i ogrijevnom drvu. Manjak se počeo potencirati većom potražnjom drveta kao sirovine za drvno-kemijsku industriju. Povećanu potražnju su šumarski stručnjaci nastojali podmiriti stručnijim gospodarenjem na šumskim površinama, primjenjujući tekovine šumarske nauke i tehnike. 656 |