DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-12/1987 str. 7     <-- 7 -->        PDF

50-a GODIŠNJICA DOLASKA JOSIPA BROZA TITA ZA GENERALNOG
SEKRETARA KOMUNISTIČKE PARTIJE JUGOSLAVIJE I OSNIVANJA
KP HRVATSKE


Prije pedeset godina, 1937. godine posijano je sjeme iz kojeg je nikla i
u snažno stablo razvila se Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija.
Te godine postavljen je Josip Broz, kasnije s pridjevkom TITO, pod kojim
je poznat u cijelom svijetu, za generalnog sekretara Komunistički partije
Jugoslavije. To je zapravo stvarni početak današnje socijalističke Jugoslavije,
jer je KPJ u vihoru drugog svjetskog rata povela borbu protiv okupatora
i njegovih domaćih pomagača i uz velik žrtve mnogobrojnih boraca
i suboraca narodnooslobodilačkog rata stvarala uvjete za konačno Oslobođenje
i formiranje socijalističkog društvenog uređenja — zajednice s jednakim
pravima svih naroda i narodnosti u granicama današnje jugoslavenske
države.


Vizija Josipa Broza stvaranja državne zajednice jugoslavenskih naroda
u kojem će svaki narod biti ravnopravan član također ima zametak iste,
1937. godine. Te godine u okviru KPJ osniva se KP Slovenije, a zatim KP
Hrvatske. KP Hrvatske osnovana je, u Anin dolu više Samobora 1. kolovoza
1937. godine. Osnovana je pod zaštitom tada još mlade šume, jer je bila
nužna stroga konspiracija, jer je KPJ, a po tome i svaka njezina djelatnost,
bila izvan zakona nosioca vlasti građanskog društva i kraljevske kuće Karađorđevića.
Tako je pedeseta obljetnica Titova dolaska na čelo KPJ ujedno
i 50. obljetnica odlučnog hoda revolucionarnog pokreta prema vodećoj
ulozi u rješavanju vitalnih problema ovog našeg prostora i ovih naših ljudi.
Rekli bismo: Tito je došao na čelo KPJ, a Partija je dolazila na čelo naroda
zahvaljujući najvećim dijelm upravo Titu.


Nećemo ovdje posebno govoriti o predvodničkoj ulozi Josipa Broza u načinu
vođenja oružane borbe u uvjetima općeg narodnog ustanka u nacionalnooslobodilačkom
ratu, u razrješavanju odnosa među našim narodima, u obračunu
s građanskim društvom, u ostvarivanju ciljeva socijalističke revolucije,
te u borbi za samostalni i nezavisni status u međunarodnim odnosima,
nego naglasiti ono, što se odnosi na naše šumsko gospodarstvo.


U socijalističkoj Jugoslaviji zbio se i prelomni trenutak za šumarstvo,
Suma, kao i svi drugi proizvodni resursi, u načelu postaje općenarodna svojina.
Nestaju tako u Hrvatskoj zemljišne zajednice i, već prije odumrle, imovne
općine, općinske šume (u Dalmaciji), u Bosni i Hercegovini ukida se
besplatno pravo drvarenja seoskog seljaka (baltalik), u Srbiji likvidiraju se,
između dva svjetska rata izdvojene šume u korist općina, u Crnoj Gori plemenske
šume, itd. Osiguravaju se, dakle, uvjeti za racionalniju šumsku proizvodnju
neopterećenu od bilo kakvih prava trećih osoba. U privatnom vlasništvu
nestaju ostaci šumskih veleposjeda, koji su uglavnom postojali u Sloveniji
i u Hrvatskoj, a ostaju samo, za šumu relativno, male površine do 10


573




ŠUMARSKI LIST 10-12/1987 str. 8     <-- 8 -->        PDF

ili 15 ha, a u Sloveniji i do 50 ha. Međutim danas se i takve maloposjedničke


šume u određenoj mjeri uključuju u općegospodarske planove šumarstva.


Iako u različitim varijantama, organizacije za gospodarenje šumama danas
ne podižu i samo čuvaju šumu tj. ne brinu se samo za primarnu šumsku
proizvodnju, nego obavljaju sječu etata i isporuku izrađenog drva ili,
kako bi mogli nazvati, sekundarnu šumsku proizvodnju. Stoga danas osnovne
jedinice OUR-a (šumarije i dr.) ne zapošljavaju samo jednog ili dva inženjera
i nekoliko lugara a rijetko po kojeg stalnog radnika izvan tih struka,
nego i po nekoliko desetaka radnika koji također na osnovu samoupravljanja
sudjeluju u donošenju odluka, koje se odnose na cjelokupnu šumsku
proizvodnju.


Uspješne proizvodnje nema bez dobro obrazovanih kadrova ni istraživačkog
rada. U visokoškolskoj nastavi razdvaja se prije i neposredno poslije
rata Poljoprivredno-šumarski fakultet, u dva samostalna, Fakultet poljoprivrednih
znanosti i Šumarski fakultet koji djeluje u dva odjela, šumarski i
drvno-tehnološki. Osnovane su i srednje šumarske škole, iz kojih je izašao
brojni kadar za provedbu radova, a i šumski radnik dobivao je neophodnu
stručnu izobrazbu u okviru dužih ili kraćih tečajeva.


U Socijalističkoj Jugoslaviji osiguran je i prošireni znanstvenoistraživački
rad. Dok se prije rata taj rad odvijao u okviru fakulteta odmah poslije
Oslobođenja osniva se posebni institut za istraživanja u šumarstvu, danas
Šumarski institut u Jastrebarskom.


U usporedbi s predratnim stanjem razvio se i ogromni izdavački rad,
objavljivanje pisane riječi. Počem od listova, koje u raznim oblicima izdaju
šumska gospodarstva i drvo-prerađivačke radne organizacije preko stručnih
publikacija Šumarskog fakulteta i instituta do Šumarske enciklopedije, danas
već u drugom izdanju. Tri sveska drugog izdanja Šumarske enciklopedije
izraz su snage našeg stručnog potencijala, a korišćenje enciklopedije nije ograničeno
samo na šumarsku struku nego i za najširu javnost koja je preuzela
pretežni dio naklade. Sa strane šumarstva izdavanje Šumarske enciklopedije
je to značajnije, jer ju je izdala nešumarska institucija — Jugoslavensko
leksikografski zavod »Miroslav Krleža«.


Socijalizam je dao nove odnose u šumarstvu, a šuma je s druge strane
pružala veliku pomoć u narodnooslobodilačkoj borbi ne samo kao zaštita
boraca nego i stanovništva, koje je moralo pred zulumom neprijatelja napuštati
svoje domove te bila najsigurnije mjesto za smještaj bolnica za Iječenje
ranjenih boraca. Poslije rata drvo naših šuma dalo je ogromni doprinos obnovi
ratom opustošene zemlje počem od seoskih kućica do obnova željezničkih
pruga. U to vrijeme, a posebno poslije informbirovskog isključenja Jugoslavije
iz tabora socijalističkih zemalja, drvo je bilo i glavna izvozna roba, a
zahvaćala se i šumska glavnica, ali drugog izbora nije bilo. To je priznao
i drug Tito uz dodatak, da će se nastale rane kasnijom štednjom i pošumljavanjima
zacijeliti. U temelje i podizanju socijalističke Jugoslavije uloženi su
i napori radnika u šumarstvu svih kategorija, nekih znanih a više neznanih.


Pohod suvremene tehničke civilizacije ima značajan utjecaj i na šume.
Industrijska polucija, promet (fotooksidanti), korišćenje pesticida, u šumama,
neodgovarajuća mehanizacija u iskorišćivanju šuma, vodotehnički zahvati
i dr. uvjetovali su sušenje šumskog drveća i šumskih sastojina. U ne


574




ŠUMARSKI LIST 10-12/1987 str. 9     <-- 9 -->        PDF

kim područjima poprimilo je ugibanje šuma razmjere ekološke katastrofe
(Gorski kotar, srednja Posavina).


Malo je ekosistema u biosferi koji nisu više ili manje utjecani čovjekom,
a učinak ovoga utjecaja rezultira često narušavanjem biološke ravnoteže. Uvidjelo
se da je šuma posljednje ekološko uporište u kopnenom^ dijelu biosfere
i da je njena ekološka funkcija neophodna za čovjekov život. Prema novijim
spoznajama ekološka vrijednost šume prelazi višestruko njenu sirovinsku vrijednost.


Današnji postupak sa šumama potrebno je usmjeriti u smislu povećanja
njene ekološke vrijednosti te povećanju šumskih površina radi postizanja boljega
ekološkog učinka u prostoru. Dokazano je, nadalje, da zdrava i prirodna
šuma daje najveće ekološke i gospodarske učinke što predstavlja i cilj današnjeg
planiranja u šumarstvu. Treba naglasiti da je preduvjet za opstanak šume
ali i čovjeka potpuni prestanak nepovoljnih antropogenih utjecaja.