DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-12/1987 str. 7     <-- 7 -->        PDF

50-a GODIŠNJICA DOLASKA JOSIPA BROZA TITA ZA GENERALNOG
SEKRETARA KOMUNISTIČKE PARTIJE JUGOSLAVIJE I OSNIVANJA
KP HRVATSKE


Prije pedeset godina, 1937. godine posijano je sjeme iz kojeg je nikla i
u snažno stablo razvila se Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija.
Te godine postavljen je Josip Broz, kasnije s pridjevkom TITO, pod kojim
je poznat u cijelom svijetu, za generalnog sekretara Komunistički partije
Jugoslavije. To je zapravo stvarni početak današnje socijalističke Jugoslavije,
jer je KPJ u vihoru drugog svjetskog rata povela borbu protiv okupatora
i njegovih domaćih pomagača i uz velik žrtve mnogobrojnih boraca
i suboraca narodnooslobodilačkog rata stvarala uvjete za konačno Oslobođenje
i formiranje socijalističkog društvenog uređenja — zajednice s jednakim
pravima svih naroda i narodnosti u granicama današnje jugoslavenske
države.


Vizija Josipa Broza stvaranja državne zajednice jugoslavenskih naroda
u kojem će svaki narod biti ravnopravan član također ima zametak iste,
1937. godine. Te godine u okviru KPJ osniva se KP Slovenije, a zatim KP
Hrvatske. KP Hrvatske osnovana je, u Anin dolu više Samobora 1. kolovoza
1937. godine. Osnovana je pod zaštitom tada još mlade šume, jer je bila
nužna stroga konspiracija, jer je KPJ, a po tome i svaka njezina djelatnost,
bila izvan zakona nosioca vlasti građanskog društva i kraljevske kuće Karađorđevića.
Tako je pedeseta obljetnica Titova dolaska na čelo KPJ ujedno
i 50. obljetnica odlučnog hoda revolucionarnog pokreta prema vodećoj
ulozi u rješavanju vitalnih problema ovog našeg prostora i ovih naših ljudi.
Rekli bismo: Tito je došao na čelo KPJ, a Partija je dolazila na čelo naroda
zahvaljujući najvećim dijelm upravo Titu.


Nećemo ovdje posebno govoriti o predvodničkoj ulozi Josipa Broza u načinu
vođenja oružane borbe u uvjetima općeg narodnog ustanka u nacionalnooslobodilačkom
ratu, u razrješavanju odnosa među našim narodima, u obračunu
s građanskim društvom, u ostvarivanju ciljeva socijalističke revolucije,
te u borbi za samostalni i nezavisni status u međunarodnim odnosima,
nego naglasiti ono, što se odnosi na naše šumsko gospodarstvo.


U socijalističkoj Jugoslaviji zbio se i prelomni trenutak za šumarstvo,
Suma, kao i svi drugi proizvodni resursi, u načelu postaje općenarodna svojina.
Nestaju tako u Hrvatskoj zemljišne zajednice i, već prije odumrle, imovne
općine, općinske šume (u Dalmaciji), u Bosni i Hercegovini ukida se
besplatno pravo drvarenja seoskog seljaka (baltalik), u Srbiji likvidiraju se,
između dva svjetska rata izdvojene šume u korist općina, u Crnoj Gori plemenske
šume, itd. Osiguravaju se, dakle, uvjeti za racionalniju šumsku proizvodnju
neopterećenu od bilo kakvih prava trećih osoba. U privatnom vlasništvu
nestaju ostaci šumskih veleposjeda, koji su uglavnom postojali u Sloveniji
i u Hrvatskoj, a ostaju samo, za šumu relativno, male površine do 10


573