DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-12/1987 str. 44     <-- 44 -->        PDF

gubicima platiti ceh ili će netko drugi u njezino ime (ili u ime »mira u
kući«) taj ceh platiti, a svima će im skupa standard naprosto tavoriti.


Zbog svega iznesenog nije nam, na temelju ovoga pokusa, lako utvrditi
da li se i koliki dio akumulacije prelijeva iz šumarstva u drvnu industriju
ili obrnuto.


Na prvi pogled i na temelju podataka koje smo iznijeli, moglo bi se
zaključiti da se enormni dio akumulacije prelijeva iz šumarstva u drvnu
industriju. No kada se pogleda kvalitetna i debljinska struktura isporučene
sirovine drvnoj industriji, onda se opet stiče dojam da se tim putem još
enormniji dio akumulacije prelijeva iz drvne industrije u šumarstvo. Upravo
radi toga i ostavljamo čitaoca bez ikakvih zaključaka i prepuštamo ga da
na temelju svega iznesenog säm zaključi.


Utoliko je i naslov ovog djela, a i prvoga dijela, našeg rada možda
pretenciozan, pa u vezi s time možemo istaći još i slijedeće:
1) Naše su šumske sastojine slabe, prorijeđene i kratkih ophodnji, pa
je otuda nekvalitetna i pretanka oblovina.


2) Nužno im je produljiti ophodnju, uzgajati ih u što gušćem i prirodnijem
sklopu, procjenjivati i isporučivati drvnoj industriji Sortimente strogo
po daleko strožem JUS-u od postojećeg i takvim bi sortimentima bilo
moguće znatno povisiti cijene.


3) Takve Sortimente bi drvna industrija mogla i bolje platiti, bolje iskoristiti
i bolje i skuplje, a uz manje troškove prerade (pretežno u prvoj
fazi), realizirati i postići znatniju akumulativnost.


4) Preduvjet je tome da se ona oslobodi teritorijalnih ograničenja i suvišnih
kapaciteta, a sve skupa pod uvjetom realnog planiranja kvalitetne
sirovine i prerade te sirovine, pa i uz rizik socijalnih nemira i potresa zbog
smanjenja prerađivačkih kapaciteta. U protivnom smo svi skupa osuđeni na
vječno tavorenje, na sve udaljeniju »zelenu granu« za koju se možemo uhvatiti
i na neprestana međusobna optuživanja tko kome uzima (da ne kažemo
otima) akumulaciju sa čime smo, ne slučajno, i započeli, a sa čime, opet
ne slučajno i završavamo ova dva napisa.


U ovome radu navedene stvarne »cijene koštanja« sa stanovišta makro-
efconomike sadrže i neke elemente viška rada. odnosno društvene akumulacije
(porezi i doprinosi, takse, zakupnine, kamate na kredite, premije osiguranja,
provizije i dr.). Prema tome, odbijajući od realizacije odnosne
stvarne »cijene koštanja« — dobiva se samo vlastita akumulacija, tj. dobit
(ili gubitak). To znači da je višak rada i društvena akumulacija mnogo veća
od financijskog rezultata samoupravne organizacije, koji je kategorija mikro
i mezzo-ekonomike.


LITERATURA


1) G o 1 u b o v i ć, U.: Istraživanje praga rentabilnosti pri preradi jelovih pilanskih
trupaca na jarmačama. »Drvna industrija«, 9—12/1965.


2) G o 1 u b o v i ć, U.: Istraživanje praga i granice rentabilnosti pri pilanskoj
preradi hrastovine. Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 1967,


3) Golubović , U.: Da li se zaista dio akumulacije prelijeva iz šumarstva u
drvnu industriju ili obnuto (I dio). »Šumarski list«, 3—4/1987.


610